Za Gregurića se tvrdi da je bio i ostao u veoma bliskim odnosima s Todorićem, pa se čak govorilo, o čemu je u više navrata pisao naš tjednik 7Dnevno, da mu se gazda Ivica Todorić s Agrokorovim novcem, za tu bliskost, revanširao kućom. Spominjalo se da je riječ o kući u elitnom zagrebačkom naselju Zelenjak, pa bi bilo zgodno, a bila je i prigoda, da je netko na povjerenstvu priupitao Gregurića je li to istina. Točan odgovor zasigurno ne bi dobili, jer jedino točan odgovor na to pitanje mogu dati nadležna tijela.
Pred Istražnim povjerenstvom za Agrokor, na četvrtoj sjednici, svjedočio je Franjo Gregurić, koji je bio premijer tijekom 1991. i 1992. godine, a obnašao je i dužnost potpredsjednika u vladi Josipa Manolića te savjetnika predsjednika RH Franje Tuđmana.
Njegovo svjedočenje se s nestrpljenjem iščekivalo, pogotovo nakon što je predsjednik druge Vlade RH Josip Manolić prethodno svjedočio pred parlamentarnim istražnim povjerenstvom za Agrokor te ustvrdio da su, kada je Franjo Gregurić postao predsjednik Vlade, otvorena vrata privatizaciji bez kontrole te je kazao da ne bi generalizirao da su Gregurić i Nikica Valentić odgovorni za kriminal u pretvorbi i privatizaciji, ali da su odgovorni u trenutku kada su bili na pozicijama. Također je ustvrdio, upitan kako je Ivica Todorić u tri, četiri godine početkom ’90-ih uspio pokupovati tolika poduzeća, da odgovore na pitanja o usponu Agrokora treba tražiti kod Vlade demokratskog jedinstva koju je vodio Valentić, a što se tiče Gregurićeve uloge, kazao je da je imao dosta grijeha u pretvorbi i privatizaciji.
Naravno da je takvo svjedočenje pogodilo Franju Gregurića koji je u medijima oštro odgovorio hrvatskom špijunu br.1 Josipu Manoliću.”To je jedna potpuno neodgovorna i neumjerena neistina, koju je iznio gospodin Manolić. Morao bi se upitati koji je njegov doprinos, jer je na kraju krajeva, kao predsjednik Vlade i predložio Zakon. Mogao je učiniti da se on ne primijeni, mogao je učiniti svašta, što je htio. Sad je naknadne pameti, puno pametniji nego onda kad je radio svoj posao kao predsjednik Vlade”, izjavio je Gregurić Hini upitan za komentar tvrdnji koje je u svom svjedočenju pred parlamentarnim Istražnim povjerenstvom za Agrokor iznio predsjednik druge Vlade RH Josip Manolić.
Je li Gregurić tata Agrokora?
Inače, Gregurićevo svjedočenje na povjerenstvu obilježeno je prepucavanjem između Gregurića i saborskih zastupnika Gordana Marasa i Nikole Grmoje, koji često nisu bili zadovoljni njegovim odgovorima. Gregurić je na neka od njihovih pitanja i odbio odgovoriti, zbog čega ga je Miljenić opomenuo. Miljenić je pitao Gregurića je li kao savjetnik predsjednika RH razgovarao o bilo kakvim pretvorbama društava iz koncerna Agrokor, o Todoriću, eventualnoj potpori državnih banaka, na što je Gregurić ponovio da se kao savjetnik orijentirao na jačanje suradnje između Hrvatske i BiH.
‘Nikad nisam s predsjednikom razgovarao niti bio nazočan dogovoru koji bi se ticao privatizacije bilo koje firme u Agrokoru’, rekao je Gregurić. A politički tajnik Mosta Nikola Grmoja je rekao da je Gregurić do 24. 11. 1995. bio savjetnik za gospodarstvo predsjednika RH te da je u tom razdoblju Agrokor kupio Zvijezdu, Unikonzum i niz drugih poduzeća. Gregurić je ponovio da je bio usmjeren na suradnju s BiH. Grmoja ga je pitao za Astru, gdje je Gregurić bio direktor, a čiji su neki prostori, uključujući Kulmerove dvore, završili u rukama Ivice Todorića i Agrokora.
‘Neki vas čak nazivaju i tatom Agrokora. Možete li to prokomentirati? – pitao je Grmoja, na što je Gregurić odgovorio u svom stilu: ‘Vi ste u pravu, neki me nazivaju, ali me nazivaju i da sam svemogući kadrovik u RH, a ni jedno ni drugo nije točno. To su potpune neistine – rekao je Gregurić. I tako je Gregurić na povjerenstvu odgovarao ili da ništa ne zna, ili da on nije sudjelovao u bilo kakvim nečasnim radnjma, a na neka pitanja nije čak niti želio odgovoriti. To je silno iznerviralo Nikolu Grmoju koji je već odranije izjavljivao da zbog Agrokora mnogi trebaju završiti s one strane zakona…a to su Vlade i premijeri, a neki od njih i danas, čak i kada više nisu premijeri i ministri, utječu na politička događanja, aludirajući, prije svega, na ratnog premijera Vlade RH Franju Gregurića, koji i danas, po mišljenju mnogih, iz sjene drma Hrvatskom.
Kućica u cvijeću, trava oko nje
Za njega se tvrdi da je bio i ostao u veoma bliskim odnosima s Todorićem, pa se čak govorilo, o čemu je u više navrata pisao naš tjednik 7Dnevno da mu se gazda Ivica Todorić s Agrokorovim novcem, za tu bliskost, revanširao kućom. Što nije nitko ni pokušao demantirati. Spominjalo se da je riječ o kući u elitnom zagrebačkom naselju Zelenjaku, pa bi bilo zgodno, a bila je i prigoda, da je netko na povjerenstvu priupitao Gregurića je li to istina. Točan odgovor zasigurno ne bi dobili, jer jedino točan odgovor na to pitanje mogu dati nadležna tijela.
O Franji Greguriću su se do sada raspredale brojne priče. Primjerice, sredinom devedesetih,prošlog stoljeća, se otvoreno govorilo da je on većinski vlasnik ‘Tvornice duhana Rovinj’, te da svoje ogromno bogatstvo krije kao zmija noge na način da se u javnosti pojavljuje skromno odjeven i u polovnom automobilu. Bio je jedan od stupova tadašnje tzv. tehnomenadžerske struje u HDZ-u, koja se svom silinom borila protiv desne struje predvođene tadašnjim ministrom obrane Gojkom Šuškom i najdražim Tuđmanovim savjetnikom dr. Ivićem Pašalićem. Gregurić je u zadnjoj fazi komunizma bio direktor državne tvrtke ‘Astra – Zagre’b, koja je po mišljenju brojnih medija u regiji kontrolirala trgovinu heroinom. Ni to nikada nije demantirano. Smatra se da je upravo Gregurićev klan u prvoj polovici devedesetih prošlog stoljeća preuzeo kontrolu nad bankarskim sustavom, prehrambenom, duhanskom i farmaceutskom industrijom, sistemom kreditnih kartica i dijelom osiguravajućeg sektora, te je u drugoj polovici 1990-ih, u kaotičnoj i kriminalom obilježenoj privatizaciji uništila veći dio privrede u Hrvatskoj, i to naročito preko banaka koje su gurale tvrtke u stečaj, da se domognu dionica koje su te tvrtke imale kod samih banaka, ali i da se domognu njihovih nekretnina.
Vladimir Šeks je 2000. godine optužio Hrvoja Šarinića da je 1997., kao tadašnji predstojnik Ureda predsjednika Tuđmana, omogućio kumu ruske mafije Semjonu Mogiljeviču čak četiri hrvatske putovnice. Šarinić je demantirao Šeksa te razjasnio kako mu je 1997. ili 1998. Franjo Gregurić predložio da se Mogiljeviču izda hrvatska putovnica, što mu je trebalo olakšati kupnju kuće na opatijskoj rivijeri.
Facebook Comments
Loading...