VIDEO: Pomažemo u pronalaženju mrtvih savezničkih pilota koji su bombardirali Hrvatsku

U 640 savezničkih zračnih napada na hrvatske gradove i mjesta na kopnu i otocima poginulo je 5.246 osoba, a ranjeno je njih 3.514, od kojih je poginulo 768 vojnika, odnosno ranjena su 294

Neki dan u Hrvatskoj je obilježen „Dau uvaženih gostiju – akcije pronalaženja posmrtnih ostataka američkih pilota“. Naime, radi se o akciji traganja i pronalaženja posmrtnih ostataka članova posade zrakoplova B-24 Tulsamerican, poznat kao i Liberator, koji se 17. prosinca 1944. godine, po povratku s borbene zadaće, srušio u neposrednoj blizini otoka Visa, nakon što je pogođen od eskadrile njemačkih lovaca. Sedam članova članova posade, koji su se nalazili u repu aviona je preživjelo, dok su njih trojica poginuli i za njima se sada traga. Olupinu aviona slučajno je pronašao ronilac u prosincu 2009. godine te je sve javio hrvatskim vlastima koje su kontaktirale kolege iz SAD-a i otada kreće ideja o izvlačenju posmrtnih ostataka.

Na obilježavanju početka akcije od hrvatskih dužnosnika bili su prisutni ministar obrane Damir Krstičević i ministar branitelja Tomo Medved. Američku stranu predstavljala je veleposlanica SAD-a u Hrvatskoj Juliete Valls Noyes.

Tom prilikom potpredsjednik vlade i ministar obrane Damir Krstičević istaknuo je kako Republika Hrvatska pružanjem potpore SAD-u u pronalaženju posmrtnih ostataka američkih vojnika poginulih na teritoriju republike hrvatske odaje počast svim američkim veteranima i njihovim obiteljima. Dodao je „kako je na zahtjev SAD-a Ministarstvo hrvatskih branitelja veoma angažirano u ovoj aktivnosti i ishodilo sve potrebne dozvole i uložilo napore kako bi se ova aktivnost provela“.

Inače, MORH pruža potporu angažiranjem broda Hrvatske ratne mornarice DB-M82 „Krka“ u funkciji ronilačke pomoći.

Sve je to lijepo i krasno, pomažemo svojoj NATO saveznici da pronađu tijela davno poginulih pilota da bi mogli biti u miru pokopani. Ipak, trošimo svoje resure na ljude koji Su bombardirali naše gradove pri čemu je stradao veliki broj civila, a da o materijalnoj šteti i ne govorimo.



Naime, tijekom Drugog svjetskog rata u 640 savezničkih zračnih napada na hrvatske gradove i mjesta na kopnu i otocima poginulo je 5.246 osoba, a ranjeno je njih 3.514, od kojih je poginulo 768 vojnika, odnosno ranjena su 294.

Recimo sam Split s okolicom napadnut je 71 put, zatim slijede Slavonski i Bosanski Brod s okolicom i Zagreb koji su pretrpjeli po 61 napad, Zadar s okolicom 54 napada, Rijeka s okolicom 44, Šibenik s okolicom 37 te ostala mjesta s manje od 30 napada.

Ovi podaci dugo vremena su bili prešućivani sve dok ih u znanstvenom radu nije obradila povjesničarka Marica Karakaš Obradov što je izazvalo veliki interes u javnosti jer su neke prešućene stvari izašle na vidjelo. Nedugo potom i Hrvatska televizija snimila je dokumentarni serijal „Ognjevi s neba“ koja govori o savezničkim bombardiranja, a koja je od nekih ljevičarskih krugova dočekala na nož.

Uglavnom danas zahvaljujući Marici Karakaš Obradov znamo dosege razaranja i pogibije  hrvatskog stanovništva tijekom Druogog svjetskog rata od strane saveznika. Ponoviti ćemo u 640 savezničkih napada na hrvatske prostore poginulo je 5.246 osoba, a ranjeno je 3.514, od kojih je poginulo 768 vojnika, odnosno ranjena su 294. Ovi podtaci, naravno, i ranije su bili dostupni federalnim službama, ali ako se i nešto objavilo nigdje nije bilo spomenuto tko je bombardirao hrvatske prostore, ili ako se spominjalo krivci su bili nacisti.

Najteža razaranja pretrpjeli su Slavonski i Bosanski Brod, Zadar, Šibenik, Split i Vinkovci. Priča ide i dalje, navodi se tako da je Split s okolicom napadnut 71 put, zatim slijede Slavonski i Bosanski Brod s okolicom i Zagreb koji su pretrpjeli po 61 napad, Zadar s okolicom 54 napada, Rijeka s okolicom 44, Šibenik s okolicom 37 te ostala mjesta s manje od 30 napada. Najviše smrtno stradalih bilo je u Slavonskom i Bosanskom Brodu i okolici – 973, Splitu i okolici – 741, Zagrebu i okolici – 576, Zadru i okolici – 405, Kninu – 402.

Ima raznih teorija o savezničkim bombardiranjima, prvenstveno Dalmacije. Od onih da ih je zatražio osobno Tito do toga da je Churchill zapovjedio kako bi si osigurao poziciju na Balkanskom poluotoku.

Jedan od najzasrtašujućih primjera je 3. lipnja 1944. godine kada je bombardiran Split. Veliki dio Splita je razrušen, a 227 osoba izgubilo je život, tog kobnog dana. Saveznički zrakoplovi Split su tukli u četiri vala, a udari su najviše bili usredotočeni na Gradsku luku. Split se tada, nakon kapitulacije Italije (1943.), i kratkotrajne partizanske vlasti, nalazio u rukama njemačkih snaga.

Više od 600 bombi palo je na Split na pravcu od Gradske luke Firula, Pojišana i Poljičke ceste sve do Meja i visova Marjana. Prema službenim povijesnim izvorima, tada je potpuno srušena 121 kuća. Nebrojeno drugih kuća bilo je oštećeno, a stradale su i mnoge crkve, pogotovo Svetog Petra na Pazaru i Svetog Ante Tolomaša na Soluratu.

Bio je to napad koji je koindicirao s početkom velike savezničke invazije u Normandiji. Formacije zrakopolova, britanskih spitfirea, američkih mustanga i teških bombardera, uzlijetale su iz baze u Fogii, sjeverno od Napulja, a prema Splitu dolazili iz pravca Brača.

Pored Rijeke, Split je, što se tiče protuzrakoplovnih topova, bio najbolje branjen njemački grad na istočnom Jadranu. Raspolagali su s topovima od 88 mm, tada najboljim na svijetu, te 20-milimetarskim topovima. Teškim američkim bombarderima je bilo teško precizno gađati jer su se bojali njemačkih topova, pa su bombe ispuštali s osam tisuća metara.

Grad Zadar je zacijelo pretrpio najveća razaranja i točan broj žrtava nikada nije utvrđen. Zadar je doslovce bio sravnjen sa zemljom, pa su zaključci kako današnji izgled ovog grada s nekdašnjim nema baš pretjerane sličnosti. Štoviše, Zadar je bio tako sravnjen sa zemljom u nekih pedesetak napada da se njegovo razaranje nerijetko uspoređivalo s razaranjem njemačkog Dresdena.

Teška bombardiranja Zadra počela su krajem 1943. godine, a jedan od najtežih napada zbio se 28.studenog 1943. U počecima bombardiranja poginuo je veliki broj civilnih žrtava, ginuli su ljudi u zgradama, tržnicama, na poslu, u lukama, ginula su čak i djeca u sirotištima. U nekim napadima direktno su pogađana i skloništa za civile, pa je tako na Voštarnici krajem te godine poginulo na stotine ljudi. Kasnije su civili zbog bombardiranja bježali izvan Zadra, grad je teško funkcionirao, no bombardiranja nisu prestajala. Uže središte grada bilo je posve opustošeno. Stanovništvo koje je pobjeglo u zadarsko zaleđe i na otoke nijemo je danima promatalo sustavno bombardiranje grada. Zadnje savezničko bombardiranje izvedeno je 31. listopada 1944. godine, na sam dan ulaska partizana u Zadar. Pritom je nekoliko partizana smrtno stradalo.

Nadalje, u predvečerje 14. kolovoza 1944. četiri saveznička zrakoplova izbacila su četiri bombe i pucala iz strojnica po Dubrovniku. Jedan od ciljeva bio je hotel Excelsior na dubrovačkim Pločama gdje se održavao sastanak njemačkih snaga o povlačenju iz Grčke i s Balkana.

U tom bombardiranju poginulo je 20 njemačkih časnika. Zrakoplovi koji su izveli napad poletjeli su s Visa pod zapovjedništvom majora Milete Protića. Major Protić snimio je taj napad i fotografije su bile objavljene u britanskom tisku. U zračnim napadima istog dana ranjeno je 18 dubrovačkih civila, a oštećeno je i nekoliko kuća.

Kako bilo, saveznički su bombarderi kolikogod se trudili gađati vojne ciljeve posijali svoj eksploziv po civilnim četvrtima i građevinama, a u političkim igrama i borbama nakon rata dobar dio tih žrtava ubačen je na popise stradalih od njemačkih ili ustaških snaga.

Za zaključak,  ono što se deanas naziva kolateralna šteta i žrtve, u poslijeratnoj Jugoslaviji nevoljko se spominjalo i nikada se nije sustavno istraživalo. Tako su npr. poginuli prlilikom savezničkog bombardiranja Kaštel Sućurca 5. prosinca 1943. pripisani pogubljenima u Jasenovcu itd.

Nadamo se da ako već pomažemo Amerikancima da pronađu mrtva tijela svojih pilota da ćemo isto tako „dati“ imena i prezimena žrtvama savezničkih bombardiranja, utvrditi stvarnu lokaciju njihove pogibije te na pojedinim mjestima postaviti spomen obilježja.

Facebook Comments

Loading...
DIJELI