Protiv veleposlanice Vesne Vuković podnesena je kaznena prijava zbog krivotvorenja potpisa njenog sina, k tome još i punoljetnog, u ostavinskom postupku koji se još uvijek vodi pred Općinskim sudom u Zagrebu. Taj skandal svakako spada u teme od interesa javnosti, jer se tijekom sudskog postupka ispostavilo da je Vuković, kao pripadnica 'diplomatske elite' sa zagrebačkog Zrinjevca, a koja je s vjerodajnicama države predstavljala Hrvatsku u inozemstvu gotovo punih pet godina - priznala kazneno djelo koje joj se stavljalo na teret
Na jednoj od svojih sjednica tijekom proljeća 2017. godine, Vlada RH je donijela Odluku kojom je ovlastila trenutnu veleposlanicu RH pri UN-u u Ženevi, gospođu Vesnu Batistić Kos i dodijelila joj punomoć za pravni posao s hrvatskom nekretninom pri sudu u Švicarskoj. Istom odlukom Vlada RH je ukinula punomoć bivšoj veleposlanici RH pri UN-u u Ženevi, Vesni Vuković, u mandatu od 2011. do 2015. godine.
Tu ništa ne bi bilo sporno da tijekom mandata veleposlanice Vesne Vuković nije bila protiv nje podnesena kaznena prijava zbog krivotvorenja potpisa njenog sina, k tome još i punoljetnog, u ostavinskom postupku koji se još uvijek vodi pred Općinskim sudom u Zagrebu, pod poslovnim brojem P-2764/15. Taj skandal svakako spada u teme od interesa javnosti, jer se tijekom sudskog postupka ispostavilo da je veleposlanica Vesna Vuković, kao pripadnica „diplomatske elite“ sa zagrebačkog Zrinjevca, a koja je s vjerodajnicama države predstavljala Hrvatsku u inozemstvu gotovo punih pet godina – priznala kazneno djelo koje joj se stavljalo na teret.
Čemu služi SOA?
Iako navedeni primjer vrlo slikovito pokazuje kakve sve osobe rade u hrvatskoj diplomaciji, Vesna Vuković, djelatnica vanjsko-političkog ministarstva RH, za sada, još nije sankcionirana. Naime, prema dostupnom spisu Općinskog državnog odvjetništva u Zagrebu, a kojeg je sačinila ili neinteligentna, ili korumpirana službenica Cvitanovog DORH-a, stoji obrazloženje kako falsifikatom bivše veleposlanice Vuković nije počinjena šteta prilikom podmetanja lažnog potpisa u sudski spis, ovjeren još k tome žigom i potpisom jednog odvjetničkog ureda iz Zagreba.
Dakle, riječ je o malo „pojačanom“ falsifikatu koji je dobio na pravnoj snazi budući se nalazi na odvjetničkoj punomoći. Međutim, iako je nadležni ODO u Zagrebu znao, ili je morao znati kako je svaki falsifikat sam po sebi kazneno djelo, bez obzira je li šteta počinjena ili nije, protuzakonito je oslobodilo svake krivnje bivšu veleposlanicu Vuković. Ovdje valja reći i da je ona bila i pripadnica lobističkog klana Vesne Pusić u njenoj propaloj utrci za glavnu tajnicu UN-a koja, se odvijala na teret državnog proračuna i poreznih obveznika RH. Na navedenu okolnost može se sasvim otvoreno postaviti pitanje – čemu, onda, služi sigurnosna provjera SOA-e, koja ju u ime države ima zakonsku obvezu provoditi nad svim službenicima, a posebno u diplomaciji? Možda će spomenuti skandal biti jasan signal da SOA ne radi profesionalno svoj posao ili da treba napraviti dodatnu sigurnosnu provjeru u ovom konkretnom slučaju, obzirom da je prema neslužbenim izvorima iz SOA-e, bilo naznaka o prijašnjim devijantnim postupanjima veleposlanice Vesne Vuković.
Svi krimeni veleposlanice Vuković
Osim priznanja neupitnog krimena u vezi krivotvorine pred tijelima kaznenog progona RH, pripadnica elitnog ministarstva, gospođa Vesna Vuković, poznata je i od ranije po kaznenim prijavama i to predanim po službenoj dužnosti. Naime, Županijsko državno odvjetništvo u Zagrebu ju je prijavilo zbog zanemarivanja skrbništva nad djetetom. Kaznenu prijavu protiv Vesne Vuković sastavila je Sunčica Blažević, zamjenica ŽDO-a u Zagrebu i uputila ju zagrebačkom ODO-u na daljnje postupanje. Međutim, dolaskom prijave u ODO u Zagrebu, gubi se svaki trag u postupanju po tom predmetu…
Naime, bivša veleposlanica Vuković odlazeći na svoj mandat pri UN-u u Ženevi, ostavila je svog maloljetnog sina protuzakonito na skrb tek mlađoj punoljetnici – djetetovoj polusestri, te na milost i nemilost uličnim prodavačima opojnih droga, isključivši pritom oca iz odgoja i podizanja malodobnog djeteta. Tom prigodom je čak i fizički onemogućila kontakt oca i maloljetnog sina promijenivši brave na stanu u Zagrebu, što je tek ovog ljeta, nakon petogodišnjeg sudskog postupka, okončano pravomoćnom sudskom presudom u korist djetetovog oca.
Istodobno je ulaskom sudskog ovršitelja u zagrebački stan utvrđeno, da dijete bivše veleposlanice Vuković spava na podu, nema radni stol, te da u stanu nedostaje velik dio namještaja i opreme. Za vrijeme te petogodišnje sudske agonije, sin bivše veleposlanice, nije polazio školu, a dodatnu sumnju pobuđuje mogućnost da je njegova majka „kupila“ njegovo srednjoškolsko obrazovanje i maturu…
Trgovanje utjecajem
Pritom valja naglasiti kako je u tom nesvakidašnjem sudskom postupku perfidna skrbnica djeteta, bivša veleposlanica Vesna Vuković, opunomoćila u zastupanju malodobnog djeteta, poznatog odvjetnika iz Zagreba. Za njega se, pak, tijekom sudskog postupka utvrdilo da ima podeblji pedofilski dosje, pa je i on postao predmetom obrade ŽDO-a u Zagrebu, a kako neslužbeno saznajemo i USKOK-a. I to kao poveznica sa širenjem istrage o organiziranom kriminalu u seksualnom iskorištavanju malodobne djece u hrvatskoj metropoli, budući se odvjetnikovo ime našlo u „crnoj bilježnici“ poznatog makroa zajedno s još nekim imenima iz društveno-političkog života Lijepe naše.
Inače, odvjetnikovo zastupanje veleposlaničinog maloljetnog sina osudilo je čak i Ministarstvo socijalne skrbi RH u mandatu SDP-ove ministarske sponzoruše, Milanke Opačić. Stoga se iz navedenog može zaključiti da je Centar za socijalnu skrb ipak znao za propuštene radnje u obitelji veleposlanice Vuković, ali ipak nije reagirao. Zato danas u Hrvatskoj nimalo ne čudi zakašnjelo reagiranje ministrice Murganić na tragične događaje koje potresaju njeno ministarstvo, a uvođenje reda pokušava nadoknaditi smjenama suspektnog kadra u područnim uredima socijalne skrbi.
Prijevara kao životni moto
Iako je kriminalno ponašanje djelatnice MVEP-a uočeno i ranijih godina, o čemu svjedoči i priloženi dokument o protuzakonitom trošenju državnog novca još u vrijeme mandata Tonina Picule, a na akontacije ukazuje tadašnja državna tajnica Tatjana Kralj Draganić kao bivša djelatnica DORH-a, bivša veleposlanica pri UN-u u Ženevi, nastavila je i dalje u diplomatskoj fatamorgani trošiti netransparentno državni novac. Na taj način, a i zbog očitog trgovanja utjecajem, na njenoj listi želja i trošenja hrvatskog novca bez jasnih pisanih podloga i odluka, našlo se i plaćanje godišnjeg iznosa propalog školovanja njenog djeteta od samo nekoliko mjeseci, po spektakularnoj cijeni od 9000 američkih dolara na teret državnog proračuna. Potom i „poziranje“ Sanje Sarnavke na konferencijama u Ženevi, iako toj Soroševoj blagajnici u RH, tamo nije bilo mjesto. Ne treba zaboraviti ni putovanje s ministricom Pusić u Vladinom zrakoplovu, na već daleko poznatom letu iz Turske u Zagreb, iako su u džepu imale zrakoplovne karte za redovnu liniju, kupljene državnim novcem, itd.
Nulta tolerancija ministrice Divjak
Međutim, čini se da je bivša veleposlanica Vuković ipak „čudnovati kljunaš“ hrvatskog MVEP-a. Danas je u Hrvatskoj, a i šire, teško naći javnu osobu koju prati neuobičajeni krimen – bračne prijevare. Uostalom, diplomacija je izuzetno konzervativna, uostalom kao i brak, pa stoga posebno čudi daljnje prešetavanje dotične gospođe po multilateralnim dijelovima MVEP-a, obzirom na jedan „mali“ detalj – u rodnom listu njene kćeri skriva se lažno ime u rubrici – „otac“. I to nakon utvrđene DNA analize kojom se to dokumentira.
Dakle, kći veleposlanice Vuković se, na poticaj majke, lažno predstavlja iako su joj činjenice poznate već punih osam godina. Navedeni slučaj, osim moralnog, predstavlja i vrhunsko pravno pitanje u djelokrugu obiteljskog prava, a i šire, i to posebno nakon nedavne izjave nove ministrice znanosti i obrazovanja RH, Blaženke Divjak, da kao društvo moramo imati nultu toleranciju na bilo kakvo varanje, bez obzira na to radilo se o obrazovnom, znanstvenom ili gospodarskom sustavu…
Logistika MVEP-a za povrat nacističkog blaga
Čini se da genetika unaprijed određuje ljudsko ponašanje i moguće životne odluke. A već uočene povijesne anomalije u obitelji veleposlanice Vuković, posebno je tematski obradio nezavisni izraelski novinar Paul Wohl, opisujući još 2014. hrvatski diplomatski fenomen „Vuković“ u tekstu „Nacističko zmijsko jaje iz Geneve“. Ovom prilikom donosimo novi detalj iz obiteljskog naci-gnijezda uvažene hrvatske diplomatkinje, koji pokazuje kako se dijelovi hrvatske diplomatske mreže koriste u privatne svrhe, konkretno za povrat oduzete imovine zbog – suradnje s nacistima tijekom Drugog svjetskoga rata.
U prilogu ekskluzivno donosimo krsni list osobe koja pripada dijelu obitelji veleposlanice Vuković iz Slovenije, te nacrt njihove vile u predjelu Lozica nedaleko Dubrovnika. Rasprostranjena dugogodišnja šutnja MVEP-a u slučaju „Vuković“ postavlja završno pitanje – kako se, uz sav državni nadzor, nije uspjelo primijetiti devijantno ponašanje trećerazredne državne službenice?
