Tajna učenička anketa razotkrila teror razrednice Antonije Kovačević

0
16464

Profesorica iz Krleže djecu i dalje zastrašuje pedagoškim mjerama, lošim ocjenama i policijom a sve kako inspektorima ne bi otkrili istinu o mračnim događanjima pod njezinom palicom

“Sve je istina što su pisali mediji”, uzviknuo je jedan hrabri učenik iz 5.b razreda OŠ Miroslava Krleže iz Zagreba pred prosvjetnim inspektorima. “On misli kako je sve najpozitivnije napisano o našoj školi”, protumačila je razrednica Kovačević inspektorima. “Nismo mi glupi da ne znamo što je napisano”, prokomentirala je druga hrabra učenica. “Nažalost, oboje imaju problema pa zato tako pričaju”, otprilike je rekla Antonija Kovačević, razrednica 5.b. u Krleži.

Profesorica je nakon toga nastavila falsificirati činjenice o učenicima i događajima nastojeći crno prikazati bijelim, istinu kao laž i obrnuto.
Prosvjetni inspektori u Krležu su ušli provjeriti brojne prijave koje su se ticale ugroze sigurnosti učenika, zloporabe i nezakonite pritiske na učenike i roditelje, zbog prijava za toleriranje problematičnog ponašanja nekim učenicima s jedne strane te brutalan progon drugih učenika.

Loading...

U mračnim događanjima proteklih mjeseci kojima je upravljala razrednica Antonija Kovačević djeca su proživjela čisti horor. Tjednima je razrednica maltretirala učenike lažnim foto-montiranim sadržajima na kojima su neki učenici iz razreda prikazivani na krajnje uvredljiv i ponižavajući način. Razrednica je tu akciju provela u suradnji s dvoje učenika koji su joj prethodno u tajnosti asistirali u izradi lažnih profila drugih učenika. Smisao izrade lažnih profila na društvenim mrežama nekih aktualnih ali i bivših učenica iz 5.b razreda bio je prikazati odabrane mete kao devijantnu djecu s raznim nastranostima kako bi razrednica amnestirala prigovore na ponašanja učenika koji su uzrokovali čitav niz teških problema u razredu a koje je ona odlučila zaštiti svim sredstvima.

U panici zbog duljine inspekcijskog nadzora

Razrednica Kovačević zajedno s ravnateljicom Galinović nije znala da će nadzor Prosvjetne inspekcije trajati već drugi tjedan. Svakim novim danom, inspektori su pronalazili nove zastrašujuće dokaze terora i zlostavljanja pojedinih učenika. Razrednica Kovačević je svaki dan sve više učenika iz 5.b pokušavala skloniti pred prosvjetnim inspektorima kako se netko od njih, bez obzira na sva mučna zastrašivanja kojima ih je prethodno izložila, ne bi odlučio reći punu istinu pred inspektorima.

“Kod nas je sve savršeno, pogledajte naših dvoje najuzornijih i najboljih 5.0 učenika”, pokušavala je uvjeriti Kovačevićka inspektore. Pri tom bi inspektorima uvijek nudila jedan te isti scenarij: Dvoje razrednih “svetaca” počelo bi se pomiliti i plakati nad sudbinom svojih “zabludjelih” projatelja iz razreda. Tragedija i agonija te scene je u tome što je dvoje učenika koji su se molili bogu i plakali nad problematičnim ponašanjem drugih učenika upravo ono dvoje učenika koji su se istakli u ugrozi prava drugih učenika.

Unatoč činjenici da je razrednica Kovačević poduzela sve da sakrije teror u 5.b, i svaki dan u druge razrede sklanjala učenike pod izlikama da rade testove ili imaju neke druge obveze na dislociranim pozicijama u školi, učenički pokret otpora nije se dao tako lako slomiti.
Učenici su se kod drugih profesora iz krleže anonimno izjasnili o strahotama kroz koje prolaze. Jedna je učenica napisala kako se užasno osjeća jer dvoje učenika koji imaju slične ocjene kao ona a ponašaju se gore od nje razrednica Kovačević naziva najuzornijim odlikašima a nju ponižava i vrijeđa. Također, napisala je kako ju smeta da kada se ona rasplače od muke u razredu nju se ismijava kao da umjetno plače a kada se učenik našprica dezinfekcijskim sredstvom za leće i promptno zaplače pred inspektorima njega razrednica Kovačević ističe kao najnježnijeg dječaka na svijetu kojeg svaka nepravda zaboli.

Potresne ispovijedi potlačenih učenika

Druga učenica je napisala kako misli da nije u redu kroz kakve sve užase djeca moraju prolaziti ali da ide u krležu jer njezin tata misli kako je to najbolja škola u Zagrebu. Emotivni dječak iz 5.b napisao je koliko pati u razredu zbog razrednice ali se ponadao kako će uskoro smak svijeta pa će i te nevolje prestati. Njegovom mišljenju pridružio se još jedan dječak koji je napisao da je situacija nenormalna. Ogorčena curica napisala je kako misli da nije potrebno ništa napisati jer se valjda iz aviona vidi što se tu događa. Još jedan hrabri učenik napisao je kako nema priliku izraziti svoje mišljenje – kada inspektori pitaju “Ima li tko što reći” i on otvori usta, razrednica ga odmah prozove i kaže da mora otići u drugi razred pisati test.

Kada su te pisane izjave prosvjetni inspektori predočili razrednici Kovačević, ona ih je proglasila djelom jednog te istog učenika. Niti komentar da su to razni rukopisi, razna svjedočanstva, nije smeo razrednicu Kovačević. Naime, ona ima svoju šprancu – računa da se bliži kraj godine – da će njezin koncept straha koji je uvela pobijediti svjetlo i razum. Ona misli kako je njezin saveznik činjenica da može svakome od učenika – pobunjenika smanjiti ocjene i utjecati na pedagoške mjere kojima obilato prijeti iza leđa prosvjetnoj inspekciji. Kovačevićka računa kako će svako ambciciozno dijete i njegovi roditelji trpjeti do zadnjeg da ne pokvare šanse upisa djeteta u srednju školu. No, kako teror kulminira i svakim novim danom inspektorskog izvida, kopni kineski zid straha koji je učenicima utjerala u kosti a samim tim i njezina nemogućnost kontrole nad situacijom na morbidnim temeljima.

Najstrašnije od svega je činjenica da teror neki učenici prolaze i izvan razreda. Znakovito je da isti oni koji bi progovorili istinu o razrednim događanjima, lažima i torturi te neprimjerenim događajima i sadržajima kojima ih je izložila razrednica Kovačević, dobiju batine ili prijetnje izvan razreda. Tako jedan agresivni učenik iz 6.-og razreda ima motku s kojom juriša na dva junaka naše priče. Na trećem učeniku nasilnici su primijenili tzv. vješalicu – to je pozicija kada se učenika odjećom odostraga zakvači u wc-u na kuku.
Jedna curica izložena je posebnom teroru učenika kojem je razrednica Kovačević dala upute da laže kako ga je ozlijedila pa je morao zatražiti liječničku pomoć.
Dokad – pitaju se ugroženi učenici, njihovi roditelji i javnost – dokad ćemo svi trpjeti teror razrednice s očitim poremećajima u ponašanju i zar situacija u Krleži nije odavno zvonila na uzbunu. I zar psiho-fizički teror nad učenicima mora trajati mjesecima da bi se oglasile hitne sirene?

Ravnateljica Silvana Galinović i profesorica Antonija Kovačević u paničnom strahu od policije i DORH-a

Hrabri telefon gluh za vapaje učenika iz OŠ Miroslava Krleže u Zagrebu kao i lažna dječja ‘Majka Tereza’