Svake godine iznova otkrivamo opasnost od požara!

0
189
Photo: Davor Puklavec/PIXSELL

Slavni ratni zapovjednik jako je iznenađen. Otkud ti provokativni požari u Dalmaciji, kada on u Strategiji nacionalne sigurnosti nije naveo opasnost od požara. Tko tu njega pravi blesavim? Ti prokleti požari ponašaju se jako neodgovorno...

Saborski zastupnici prošli su tjedan bili jako nervozni. Oduljila se rasprava o Ovršnom zakonu, a oni su žurili na Jadran. Da gase požare? Ne, pa nisu oni vesla sisali. Žurili su da se u nekoj vali južno od Savudrijske pacaju u toploj i čistoj morskoj vodi, uz hladne koktele vatrenih konobarica. Jeste li možda ovih dana na nekom požarištu u Dalmaciji vidjeli nekog saborskog zastupnika kako sudjeluje u gašenju požara? Predsjednik Sabora, Gordan Jandroković, gasio je vatru na Wimbledonu. Umjesto kanadera koristio je – predsjednički zrakoplov. I još veli da je putovao o trošku domaćina – dobio je besplatnu ulaznicu.

Jedna provizija, a dva predsjednika

Umjesto da saznamo što Vlada RH poduzima glede požara u Dalmaciji, naciji je nabačena ostavka Damira Krstičevića, kao nova medijska zabava. Promro sam od straha! Da ostavka neće biti prihvaćena! Nakon što je premijer Andrej Plenković iz Vlade RH protjerao Mostove ministre, predsjednica Kolinda Grabar Kitarović zamalo je isprašila HDZ-ovog generala Damira Krstičevića, za kojeg još uvijek nismo ustanovili što radi na poziciji ministra Obrane, koja je u normalnim demokracijama rezervirana za civila, koji je praktično zaseban ministar financija za resor obrane. Krstičević ima taj instinkt ratnog zapovjednika, kako to tvrdi premijer Plenković, pa se jednostavno pokupio i osobno priključio gašenju požara. Čovjek je jednostavno vjerovao da će ga njegovi suborci slijediti, što se vjerojatno i događalo na razini osobne odluke nekog pripadnika Četvrte.

Znate, netko je gasio sve te požare. Kao što su se svojevoljno uključili u obranu zemlje, branitelji su se tako uključivali i u gašenje požara, kao i u suzbijanje poplava. Kao i mnogi drugi dobri ljudi. Kao i u Domovinskom ratu, državne strukture zapravo su – smetale. Dakle, kada imamo sreću da sustav zakaže, onda se vatrogasci, građani, vojnici i policajci autonomno priključuju gašenju požara. Predsjednica RH je istodobno i vrhovni zapovjednik naše vojske, pa je zajedno sa svima nama posve opravdano konstatirala da se vojska u gašenje požara formalno nije uključila na vrijeme. To znači da moramo mijenjati Ustav RH i dopustiti da predsjednica u određenim ugrozama ima pravo pokrenuti vojsku i tako zaobići inertne državne institucije.

Ministar obrane Damir Krstičević osjetio se prozvanim, pa je podnio ostavku, iako predsjednica nije njega osobno prozvala, što je kasnije i naglasila. U svakom slučaju, možemo konstatirati da se vojska formalno uključila s 24 sata zakašnjenja i da nešto trebamo mijenjati u našem sustavu zaštite. Pokazalo se da je nedavno prezentirana Strategija nacionalne sigurnosti običan politički pamflet.

Zanimljivo, premijera Andreja Plenkovića zasmetalo je što se glede vojske oglasila zapovjednica vojske. Baš svašta! Reče da Krstičević ima istančan instinkt ratnog zapovjednika i da njegovu ostavku niti u kojem slučaju neće prihvatiti. To opet u životnoj praksi može značiti da se u svezi nabavke vojne opreme zavaljala ogromna provizija i da će svatko braniti svoje pravo na dio tog kolača. Jesu li sve linije namirene? Ako je svojedobno neki ministar zaobišao Stipu Mesića dok je stolovao na Pantovčaku, isti je naivni ministar završavao u pržunu. Reda mora biti. Oni mudriji, u pričuvi imaju svog džepnog Slovenca, koji Hrvatu velikodušno posuđuje novce.

Vatra ne poštuje duge zapovjedne lance

Osim toga, predsjednica je došla iz asocijacije NATO-a i može se gledati kao namjesnica SAD-a, koja se ugodno osjeća uz američkog predsjednika Donalda Trumpa, svoj do svoga, dok se premijer više puta otvoreno očitovao kao namjesnik i poslušnik Unije, koji je spreman gasiti požare i u Ukrajini. Između premijerske i prezidencijalne linije imamo nepremostivu provaliju već 17 godina. Jedan predsjednički zrakoplov, a dva predsjednika, pa se znao vozikati predsjednik Sabora, pa su se ubacivale osobe poput Vesne Pusić na razini vanjske politike, eurointegracija i regionalnih inicijativa. U toj ludoj obitelji stalno netko viče: “Gdje su ključevi?”

Taj stalni domaći građanski rat donio nam je ogromnu štetu, pa i podsmijeh svjetske diplomacije. Požari u Dalmaciji posve su razotkrili provaliju između dvije izvršne linije državne uprave, zapravo državne vlasti, jer upravljanja – nema. Ustav RH kaže da je Kolinda Grabar Kitarović vrhovna zapovjednica vojske i da je sukreator vanjske politike, i premijer Andrej Plenković mora to uvažavati, otvarajući MORH i MVP kao zajednička ministarstva.

U svakom slučaju, Damir Krstičević brzo reagira na prozivanje i jako tromo na požare, a koliko je u tome presudan defekt sustava, to treba provjeriti. Davor Bernardić zahtijeva istragu. Vojsku poziva glavni vatrogasac, a njega lokalni vatrogasac, a lokalnog vatrogasca budi supruga ili ljubavnica. Na našu žalost, vatra ne poštuje duge zapovjedne lance. Predsjednica Kolinda nije prozvala niti Davora Božinovića, ministra unutrašnjih poslova. Jer, Božinović je vidovit – i prije izbijanja požara prepoznao je da sustav fukcionira. Vidoje je hladno izjavio kako ćemo i slijedećih godina živjeti s požarima. Baš krasno! I, otkud to on može tvrditi? Nije vrag da je ministar policije Božinović istodobno i novi ministar Labradora, onoga koji ima svoje pipke i u našoj vojsci i u našoj policiji i u svim našim institucijama, onog Labradora koji ima svoje potpaljivače na sve strane?

Na kraju je predsjednica Kolinda izjavila kako ministar Krstičević nije odgovoran za sporu reakciju države i HV-a na požare. Da bi premijer Plenković uzvratio – da loše reakcije nije niti bilo. Osobno je prizemljio, ne u kanaderu, nego u predsjedničkom zrakoplovu. Zanimljivo, u zrakoplov je ušao Jandroković, a izašao je Plenković. I tek tada mogla se provozati predsjednica – njih troje ne smiju se vozikati zajedno, jer bi u slučaju nesreće nacija bila obezglavljena. Prije će biti da bi predahnula. To pravilo, zapravo, je izmišljotina osoba koje se ne podnose i ne mogu putovati zajedno.

Dakle, ako je vjerovati jednom potvrđenom političkom piromanu, država i sve njene službe reagirali su pravodobno. Svi strateški značajni objekti, uključujući i škole i crkve, nisu zahvaćeni požarima! Dobro, kuće su gorjele, ali djeca mogu prespavati u školskoj dvorani. Nešto se pitam, kada je Plenković stigao obići sve te škole i sve te crkve? Jesu li kanaderi ostali na tlu zbog bure?

Strategija nacionalne nesigurnosti

A što se događa kada zakažu sve nacionalne i lokalne linije zaštite? Ako mene pitate, najjednostavnije je optužiti lažne turiste, odnosno potpaljivače, odnosno teroriste ili labradorovce, iako samo u Hrvatskoj takvi još uvijek nisu kvalificirani kao teroristi. Znate, ako potpaljivača proglasite teroristom, on gubi uobičajena ljudska prava, barem je tako u cijelom svijetu, a mi svoju humanost potvrđujemo u svakoj prilici. Domaće teroriste smeta naziv labradorovaca – pa oni su Vukovi! U svome pomalo humorističkom nastupu u Hrvatskom saboru, Krstičević je izjavio kako ćemo u okviru šireg partnerstva za sigurnost izgraditi sustav domovinske sigurnosti koji mora biti temeljen na načelima poštovanja ljudskih prava, solidarnosti, transparentnosti, dijalogu i toleranciji. Strah me da se spomenuto šire partnerstvo za sigurnost oslanja na posve suprotne premise.

“Mora li u velikom požaru planuti naš dom ili stradati u prometnoj ili kakvoj drugoj nesreći netko od naših najmilijih, pa da shvatimo da je bilo daleko pametnije umjesto ulupavanja enormnog novca u borbene zrakoplove, nabaviti kanadere i medicinske helikoptere? – pitala je još u lipnju Vesna Balenović, predsjednica udruge Zviždač. Jedan švedski zrakoplov Gripen s opremom košta oko 80 milijuna eura, a kada to na razini eskadrile pomnožite sa 16, potrošit ćemo 1,28 milijardu eura. Dodajte troškove nove infrastrukture, naoružanja, obuke pilota i svog tog tehničkog osoblja. Trošak leta jednog hrvatskog pilota prelazio bi godišnje 300 tisuća eura.

Za iste novce mogli bismo kupiti, koristiti i održavati 35 novih kanadera, odnosno dvostruko rabljenih. Kako se spominjalo na nekim internetskim portalima, umjesto dva troma vojna ruska helikoptera Mi 8 i jednog policijskog, koje koristimo za spašavanje i hitnu medicinsku skrb, trebamo nabaviti brze i specijalizirane medicinske helikoptere, kakvih Austrija ima na desetke.

Požar je nagori ovrhovitelj

Prije dvadesetak godina pokušao sam polemizirati o tome da se HV koncentrira pretežito u Istri, Dalmaciji i Lici, kao zaštita naše domovinske jezgre. Našeg Doseljenja, naše mediteranske državotvornosti i sveukupne Lijepe naše. Kao i za oživljavanje spaljenih i napuštenih sela. Kao i unutar funkcije zaštite od požara. Na kakvom terenu trebamo uvježbavati postrojbe za Afganistan? Generali kojima sam to spomenuo bili su zaprepašteni. “Odi ti u vukojebinu!” – bio je najčešći komentar.

Ovako, dok vojska stigne u dalmatinska brda, sve je već ovršeno. Hrvati znaju da nikada neće voditi osvajačke ratove i da je kupovanje preskupih vojnih zrakoplova bacanje novaca. Imamo pilote za takve letjelice, trebamo održavati odgovarajuće obrazovne i obučne sustave, ali je onda presudna cijena letjelica, a iznad nje je samo dragi Bog, odnosno aktualni savez s Amerima na predsjedničkoj razini, koji prirodno nameće preuzimanje eskadrile F-16.

Naravno da će Plenković lobirati za švedske zrakoplove, a Krstičević za južnokorejske. Kako odnosi stoje na razini asocijacije NATO-a, naši će vojnici pratiti po svijetu američke trupe, pa ako Ameri ne izgube neki veći rat, nećemo ponovno na panj, a ako Ameri u konačnici pobijede, moramo se pomiriti s tim da nećemo s njima dijeliti plijen i da, zapravo, opako trošimo za tuđi provod, sretni da nam se ne dogodi nešto ružno. Takav je život. Što može biti drugi razlog da umjesto vojnih zrakoplova ne kupujemo dodatne kanadere?

I baš kao po vragu, Dražen Bošnjaković, otac fašističkog Ovršnog zakona, javio se naciji uživo, nedaleko jednog požarišta, sav uspaničen. Požari rade nezakonite ovrhe! Tisuće nesretnika ostale su bez krova nad glavom. Nema odgode deložacije, nema zastare ovrhe! Jesu li bešćutnom Bošnjakoviću neki odnosi postali jasniji? Poput ovrhe, požar je velika nesreća, jer ne guta samo kuće, zgrade i stanove, nego i sve dovode, od strujnih i telefonskih do vodovoda i plinovoda.

Uništava cijele obitelji. I djeca spavaju na otvorenom ili u nekom podrumu, kao što se dogodilo u razorenom i spaljenom Vukovaru. Neka su naša predivna sela vraćena u prvobitnu zajednicu na opustošenim zgarištima.