Afera Agrokor zasigurno je vrh svih dosadašnjih afera koje su potresale temelje Lijepe naše, jer se u tom predmetu, po mišljenju svih relevantnih stručnjaka, u proteklom dvadesetogodišnjem periodu udružio vrh pravosuđa, vrh policije, vrh HNB-a i vrh Ministarstva financija. To je, po mišljenju mnogih, udruženi zločinački pothvat, pa tim prije šokira činjenica da se afera Agrokor nije vodila kao uskočki predmet. Strašno. Gdje su svi ti silni šefovi DORH-a i Uskoka, sada kada grmi, vjerojatno su se sakrili u mišju rupu.
Samo one najneupućenije iznenadio je ishod londonskog procesa Ivici Todoriću koji je, nakon što se 7. studenog ove godine dobrovoljno predao britanskoj policiji, koja ga je uhitila temeljem Europskog uhidbenog naloga, pušten na slobodu, i to ne više kao lice s tjeralice, nego kao građanin iz Londona. Stoga i ne čudi da je Todorić bio presretan te je izjavio da je to jedna mala pobjeda a zapravo velika. A kako i ne bi bila kada se kazneni progon Ivice Todorića, tajkuna koji se, bez sumnje najviše okoristio, i to bez razlike, svim hrvatskim Vladama i vladajućim elitama, pretvorio u veliku farsu od čije će se sramote crvenjeti obrazi svih nadležnih hrvatskih institucija koje nisu odradile svoj posao kako spada.
I što je očekivao premijer Andrej Plenković od britanskog suda nakon što je hrvatski sud, prethodno, pustio sve Todorićeve direktore da se brane sa slobode. I što su očekivali mnogi drugi Todorićevi protivnici u Hrvatskoj,koji su se grdno razočarali nakon što je Todorić pušten na slobodu do idućeg ročišta, koje je zakazano za znakoviti (i za Hrvate simbolični) 10. travnja 2018. godine, kada je između ostalog i donesen lex Agrokor, ako je postupak protiv njega vođen na način koji duboko kompromitira nadležne institucije. Kako je uopće moguće da jedan takav, nesumnjivo, proces stoljeća, od najvećeg nacionalnog interesa, vodi Županijsko državno odvjetništvo a ne Uskok. A kada se udruže tri kestenjara ili tri pekara onda to jeste uskočki predmet i to za nastalu štetu od pet tisuća kuna, ironično se počelo komentiari u nekim pravničkim i političkim krugovima.
Šlamperaj i ludost nadležnih institucija
A afera Agrokor zasigurno je vrh svih dosadašnjiha afera koje su potresale temelje Lijepe naše, jer se u tom predmetu, po mišljenju svih relevantnih stručnjaka, u proteklom dvadesetogodišnjem periodu udružio vrh pravosuđa, vrh policije, vrh HNB-a i vrh ministarstva financija. To je udruženi zločinački pothvat, pa tim prije šokira činjenica da se on nije vodio kao uskočki predmet. Strašno. Gdje su svi ti silni šefovi DORH-a i Uskoka, sada kada grmi, vjerojatno su se sakrili u mišju rupu. Jer ako afera Agrokor nije uskočki predmet neka netko relevantan u ovoj zemlji objasni prevarenom hrvatskom puku što jeste. Možda je Uskok preokupiran drugim događajima, jer vrijeme je skupljanja kestena.
Na žalost i nekim zaostalim u prostoru i vremenu, poput političkog tajnika Mosta Nikole Grmoje mora se dati za pravo, kada iznosi svoja stajališta o majci svih afera, kao što je Agrokor. I u takvom spletu okolnosti kada najpoznatiji hrvatski bjegunac, koji se protivi izručenju svojoj državi, a kojoj je samo prije nekoliko mjeseci u naručje dao svoje čedo – Agrokor, sada trijumfira u Londonu, jer zahvaljujući šlamperaju i ludosti nadležnih institucija, Ivica Todorić zajedno sa suprugom Vesnom može mirne duše zapjevati – ‘ne može nam nitko ništa, jači smo od sudova’! Bar do 10. travnja iduće godine, a ako se po jutru dan poznaje onda možda i dulje.
Letjet će još puno perja
Pogotovo što se u kuloarima odmah nakon puštanja Todorića na slobodu proširila vijest da su mu Goran Štrok i Ivan Čermak, zapravo, osigurali cijelu logističku potporu u Londonu. Isti izvor tvrdi da su priče da je Todorića sloboda stajala samo 100 tisuća funti priče za malu djecu. Goran Štrok, je prema vlastitim biografskim podacima, na početku života u Velikoj Britaniji bavio se raznim posredničkim poslovima, a kasnije se specijalizirao za upravljanje i osiguravanje naftnih platformi. Inače, nije nepoznanica da su upravo Goran Štrok, čiji je najbolji prijatelj Slavko Linić, naftni lobist Jasminko Umićević i Vedran Perše, londonski milijunaš, koji osim hrvatskog ima i britansko državljanstvo, među najpoznatijim lobistima ruskih firmi u Hrvatskoj. Upravo u tom kontekstu Jasminku Umićeviću se pripisuje autorstvo nad informacijom da Rosnjef preuzima Inu, koja je gurnuta u javnost da bi se ublažila vijest o presudi arbitražnog suda u Švicarskoj (koju hrvatska vlada odbija objaviti), te ogromnim troškovima koje Hrvatska mora platiti zbog izgubljene arbitraže u procesu Ina Mol.
I dok se tako plasiraju razne informacije i dezinformacije gazda Ivica Todorić najavljuje svoj obračun s njima, prije svega s Plenkovićem, Martinom Dalić i Antom Ramljakom, i to ne samo blogovima nego i intervjuima raznim TV mrežama. Todorić ima sada puno slobodnog vremena, a ima, tvrde upućeni, i pregršt novih informacija koje bi mogao podijeliti s hrvatskom i međunarodnom javnošću, a koje neće biti ni malo ugodne po one koje gazda zablogira. Primjerice, kako je Agrokor preuzeo Adriatica net i tko je sve u tome posredovao i intervenirao. Tko je financirao propale Valentićeve projekte, tko je finacirao Zagreb Montažu, a vrlo interesantno će biti i raspetljavanje složenih odnosa između Ivice Todorića i i vlasnika Agrama Dubravka Grgića.