Sisačke medicinske sestre pokrenule opću pobunu protiv zlostavljanja!

Photo: Ivana Ivanovic/PIXSELL

Ne poduzme li ministar ništa i dalje će jedna problematična liječnica u sisačkoj Općoj bolnici Ivo Pedišić uživati zaštitu svoga ravnatelja i moći će nesmetano ugrožavati zdravlje i medicinskog osoblja i pacijenata, a roditeljima, braći i muževima mobbingiranih, zbog nefunkcioniranja cijelog sustava i pravnog i izvršnog, neće preostati drugo nego da sami uzmu u zaštitu svoje sestre, žene i kćeri, što su već i najavili

Naš prošlotjedni tekst o višegodišnjem zlostavljanju medicinskih sestara, ali i ostalog medicinskog osoblja na Jedinici intenzivnog liječenja u sisačkoj Općoj bolnici Ivo Pedišić izazvao je veliku pozornost u javnosti, naše su novine u Sisku rasprodane prošli petak za manje od sat vremena, na društvenim je mrežama članak podijeljen stotine puta, uz nepodjeljenu podršku glasa naroda vrijednim zdravstvenim radnicima što se nalaze na neprestanom udaru svoje voditeljice, mr.sc. Gordane Živanović Posilović dr. med., uz prešutni blagoslov ravnatelja mr. sc. Tomislava Dujmenovića dr. med. i glavne bolničke sestre Danijele Škvorc. Stotine sestara iz cijele Hrvatske, ali i brojne koje su otišle raditi u inozemstvo stale su imenom i prezimenom uz svoje zlostavljanje kolegice, poručujući im da uime svih njih izdrže u zauzimanju za svoja prava na rad bez uznemiravnja, dostojanstvo i dignitet. Javio nam se i jedan pravnik iz sindikalnog miljea koji je voljan zastupati sisačke medicinske sestre u tužbi za mobbing protiv svojih pretpostavljenih.

Podsjetimo, čak 13 medicinskih sestara s Jedinice za intenzivno liječenje (JIL) u sisačkoj bolnici otvorilo je u lipnju gotovo istodobno bolovanja, jer su, prema vlastitu priznanju, uslijed pritisaka i zlostavljanja nadređene dr. Posilović Živanović dovedene u stanje da nisu više sposobne voditi brigu o pacijentu, a narušeno im je i zdravlje. Premda su se u posljednjih 18 mjeseci u više navrata obratile ravnatelju bolnice dr. Dujmenoviću, te svim bolničkim službama, pa i Hrvatskoj komori medicinskih sestara, nitko ih nije zaštitio. Nemaju više psihofizičke snage braniti se od vlastite šefice i istodobno brinuti o vitalno ugroženim pacijentima, gdje su pogreške nedopustive i ne toleriraju se.

Našim smo prošlotjednim člankom samo osvjetlili dio buktinje mobbinga što hara hrvatskim bolnicama, sramotno i nedopustivo, a još se sramotnije prešućuje, ignorira, pa i štiti. Stoga nastavljamo javno progovarati uime brojnog medicinskog osoblja, ne samo sestara i tehničara, nego i liječnika, koji godinama trpe torture svojih nadređenih. Obraćamo se zato otvoreno na najvišu adresu, ministru zdravstva Milanu Kujundžiću, premda za neodrživ i neizdrživ položaj brojnih djelatnika u bolničkom sustavu nikako nije nevin ni jedan od dosadašnjih ministara zdravstva, pa tako ni sadašnji. Gospodin Milan Kujundžić dolazi iz sustava, od 1996. godine pročelnik je Zavoda za gastroenterologiju i hepatologiju Klinike za unutarnje bolesti u Kliničkoj bolnici Dubrava, pa su mu sasvim sigurno jako dobro poznati poražavajući podaci iz brojnih istraživanja o radu, redu, neredu i međuljudskim odnosima u našim bolnicama. No, ministra Kujundžića, baš kao ni njegove prethodnike, nismo čuli ni ne čujemo da su išta rekli ili pokušali urediti.

Okej, opće je poznato da zdravstvo grca u dugovim i besparici i da ministar ne može dati srednjem medicinskom osoblju veće plaća, iako je i to upitno jer se npr. nedavno za 10 % dizalo mirovine umirovljenim visokim državnim službenicima, koji tako i tako imaju mirovine umnogome veće od plaća zaposelnih. Za ljude koji brinu o našem zdravlju, za one o kojima nam ovise životi od rođenja do smrti, vječno se ponavlja da nema pa nema. Okej, ministar ne može stvoriti ni od kuda ni nove bolnice, ne može skratiti liste čekanja, ne može plaćati veledrogerijama redovno i bez kašnjenja na kojima mu i gospodin Todorić zavidi… Ništa od toga ne ovisi o ministru, barem ne odsudno. Ali, mobbing? Za to nema isprike. Za njegovo iskorijenjivanje ne trebaju mu nikakva ulaganja. Za uvođenje reda potrebno mu je samo jedno: volja! Jer, ministar Kujundžić ima sve alate u svojim rukama i nema ispriku za nečinjenje.

Nepobitna je istina da se ravnatelj sisačke bolnice dr. Dujmenović, baš kao ni dr. Živanović Posilović ne bi ponašali tako komotno i bezobrazno da imaju strahopoštovanje pred svojim ministrom i da se on otvoreno zauzima za uvažavanje i poštivanje svakog zdravstvenog radnika. Ne poduzme li nakon javnog vapaja zlostavljanih sisačkih sestara ministar Kujundžić ništa, bit će to samo biti znak da se i on solidarizirao s brojnim kukoljem među liječnicima koji truje i nagriza plemenitost liječničkoga poziva, a djeluje po principu „vrana vrani oko ne vadi“. Ne poduzme li ministar ništa i dalje će jedna problematična liječnica u sisačkoj bolnici uživati zaštitu svoga ravnatelja i moći će nesmetano ugrožavati zdravlje i medicinskog osoblja i pacijenata, a roditeljima, braći i muževima mobbingiranih, zbog nefunkcioniranja cijelog sustava i pravnog i izvršnog, neće preostati drugo nego da sami uzmu u zaštitu svoje sestre, žene i kćeri, kao što su to već najavili u pismu ministru (objavljujemo ga na susjednim stupcima, u posebnom okviru).



U teoriji, Hrvatska se deklarira kao društvo nulte tolerancije prema nasilju. Ne daj Bože da dođe do socijalnog radnika ili dječjeg pravobranitelja da je neka mama pljusnula svog klinca po guzi. Ili, da je netko udario ženu, ili supruga… Javnost se diže na noge, institucije rade. DORH, MUP, mediji… Mami prijeti da ostane bez djeteta, ako je u pitanju kućni zlostavljač, prijeti mu zatvor, ako je obiteljski nasilnik političar, traži se trenutna ostavka plus razmazivanje po svim medijima. No, kad se radi o mobbingu, uglavnom nitko ne reagira, iako je mobbing i te kakvo nasilje, a ima ga najviše baš u državnim institucijama i poduzećima, pri čemu prednjači upravo zdravstvo. Doduše, Hrvatska još nema ni zakon koji bi sankcionirao baš mobbing, ali nasilno ponašanje se procesuira i po Kaznenom zakonu, no nitko od zlostavljača nije sankcioniran po njemu, premda se mobbing duboko zavukao u hrvatske bolnice, i to nije nikakva tajna, od Dubrovnika, Splita, Zagreba, Siska, Virovitice… Gdje god imamo bolnicu, imamo i mobbing, o kojem se šuti desetljećima i ne poduzima se ništa da se to zlo iskorijeni.

U korijenu svakog mobbinga leži neki nadređeni ili kolega sa psihopatološkim crtama u karakteru, no mobbing se nikada ne bi mogao dogoditi da devijantna psiha nema svog zaštitnika u svom pretpostavljenom. Kao što se to može vidjeti na primjeru iz sisačke bolnice: liječnica maltretira cijeli odjel jer si to jednostavno može dozvoliti budući da joj ravnatelj to dopušta, što znači i da je u zlostavljanju podržava. Što je nego podrška kad ravnatelj Dujmenović kaže da on „nikada neće ići protiv liječnika što god on radio“, a svoju izjavu još dodatno potkrijepljuje riječima: „Sestara ima, a liječnika nema!“ Takav pristup bolničkom osoblju dr. Dujmenovića diskreditira i profesionalno i ljudski da obavlja posao koji radi. Ministar Kujundžić bi najbolje učinio da ga trajno udalji sa mjesta kojem nije dorastao. Gospodin Dujmenović je liječnik i on bi morao znati tko su i kakve su osobe zlostavljači, što je uzrok takvom njihovom ponašanju i kako se ono spriječava. A nije poduzeo ništa!
To što ravnatelj bolnice nije sposoban raditi posao koji mu je povjeren nikako ne znači da zdravlje mora gubiti osoblje bolnice o kojem bi se on trebao brinuti, za što je uostalom i plaćen. Njegova je prva i osnovna zadaća da osigura osoblju, i to svima, optimalne uvjete za rad kako bi osoblje moglo dati najbolje što ima i zna svojim pacijentima. Umjesto toga, ravnatelj Dujmenović svojim dijaboličnim smislom za liječničku solidarnost pokriva ekscese jedne nadasve problematične liječnice te tako dovodi u opasnost zdravlje, pa i živote pacijenata. Da ne govorimo o šteti cijelom društvu koje on izaziva, šteti nastaloj na osnovi bolovanja i liječenja osoblja, ali i odlazaka iz zemlje građana čije su školovanje masno plaćali porezni obveznici. Hoće li netko nakon svega ispostaviti račun za nastalu štetu ravnatelju Dujmenoviću? Neće!

U sindikatu medicinskih sestara i tehničara govore da ih u Hrvatskoj trenutno nedostaje oko 12.000, pa tako dok u razvijenim zemljama na Zapadu jedna sestra skrbi o dva ležeća pacijenta, u Hrvatskoj na pojedinim odjelima jedna sestra brine i o pet pacijenata. Od ulaska u Europsku uniju 2013. Hrvatsku je napustilo oko 700 medicinskih sestara i tehničara, a ankete govore da ih je samo 36 posto otišlo zbog boljih primanja, dok su ostale otjerali loši radni uvjeti i loš odnos prema njima.

Čak trećina sestara pretpjela je seksualno zlostavljanje liječnika

Rezultati istraživanja prisutnosti mobbinga u hrvatskim bolnicama su katastrofalni. Hrvatska komora medicinskih sestara još je 2005. godine obavila ispitivanje problema mobbinga u kojem je anketirano 1152 medicinskih sestara i tehničara koje je dalo podatke o zapanjujućem razmjeru zlostavljanja u hrvatskim bolnicama. Čak 64% ispitanika je osjećalo pojačan stres, 53% je razmišljalo o napuštanju posla, 49% je osjećalo smanjenu radnu sposobnost i gubitak koncentracije, 40% gubitak motivacije, a 24 % je počelo odlaziti na bolovanje, 43% je razmišljalo o odlasku na neke druge poslove, a samo 2,8 % je smatralo da ima smisla tražiti pomoć od nadređenih.
U jednoj drugoj anketi se od 1354 ispitanika iz 21 županije, njih čak 52,65 % izjasnilo da je pretrpilo ili trpi mobbingiranje.

U okviru svog diplomskog rada o sindromu sagorijevanja među zdravstvenim djelatnicima, Ante Buljubašić je postavio sestrama pitanje: „Jeste li ste doživjeli iskustvo mobbinga od strane liječnika?“ Samo u 23% slučajeva medicinske sestre su odgovorile negativno. Kada je u pitanju psihički mobning, 59% ispitanih je izjavilo da ga je doživjelo više puta . Autor iznosi i podatak da je svaka treća sestra (36%) iz bolnice doživjela iskustvo seksualnog mobinga od strane liječnika.

„Najčešće posljedica mobbinga su burnout sindrom, reaktivna depresivna stanja, reaktivna psihotična stanja paranoidnog tipa i suicid kao najtragičnija posljedica. Uočeno je i da se razvije posttraumatski stresni poremećaj. Zbog nakupljanja negativnih emocija, mobbing u izloženih osoba uzrokuje pojavu različitih psihičkih i psihosomatskih smetnji. Stres vodi zaposlenike u sindrom izgaranja, pada njihovog radnog kapaciteta, dolazi do porasta morbiditeta i apsentizma, mijenja se indeks njihove radne sposobnosti, a s druge strane kvaliteta usluga i profitabilnost se smanjuju. Postoji značajna korelacija između mobbinga i bolovanja. Mobbing i posredne traumatizacije na poslu poremećaji su koji mogu nastati kod svih ljudi koji se bave pomagačkim zanimanjima. Medicinska sestra/tehničar je zanimanje koje ulazi u tu kategoriju,“ piše Buljubašić.

Photo: Zeljko Lukunic/PIXSELL

PISMO MILANU KUJUNDŽIĆU OZLOJAĐENOG OCA MEDICINSKE SESTRE IZ SISAČKE BOLNICE

Ministre, ne riješite li problem, moja je očinska dužnost da zaštitim svoje dijete! I zaštit ću ga!

Poštovani, u prilogu Vam šaljem presliku članka koji je jutros izašao u tjedniku 7Dnevno u kojem je opisano nemoguće stanje na odjelu Jedinice intenzivnog liječenja u sisačkoj bolnici, a za koje ja znam već duže vrijeme.
Jedna od sestara na ovom odjelu je moje dijete, ali ja promišljam kao da su sve tamošnje sestre moja djeca. Kad pročitate članak bit će Vam gotovo sve činjenice poznate. Kako se meni kao ocu moja kćer stalno tužila što joj (njima) se sve događa, ja sam je savjetovao da ona i njene kolegice problem stave pred svoje nadređene, pa ako ga tamo ne uspiju riješiti da krenu legalnim putem kroz institucije. Sve u nadi da će se tako na građanski prihvatljiv način riješiti problem njihova mobbingiranja.
Nažalost, ništa nije pomoglo i sad su sestre tu gdje jesu… Ostalo im je jedino da sa svojim problemom upoznaju širu javnost, što su i učinile, u nadi da će to potaknuti rješavanje problema, ali i da će ih netko uzeti u zaštitu.
Poštovani, Vi ste roditelj kao i ja pa Vas pitam: što biste Vi napravili da Vam netko iz dana u dan toliko maltretira dijete da ono smršavi na razinu „kost i koža“ i da živi na tabletama za smirenje. Ima li ikakve razlike između toga ili da je netko svaki dan tuče? Ja znam da nema. To je isto, a to se već duže razdoblje, točnije otkad je za šeficu imenovana u tekstu navedena doktorica, događa u tom nesretnom JIL-u. Za svo to vrijeme ni jedna nadležna institucija kojoj se ona (one) obraća za zaštitu nije se ni počešala po… znate već po čemu, iako svi znaju da se radi o klasičnom zlostavljanju na radnom mjestu, jer ne samo cijela bolnica nego i cijeli grad bruje o tome! Zar je moguće da ne postoji ni pravni niti građanski način da je zaštiti?! Na žalost, moguće je, jer ništa od institucija ne funkcionira!

Gospodine ministre, vjerujem da biste se i Vi, kao zadnji pokušaj da zaštitite svoje dijete, obratili ministru zdravstva da on uvede red na taj odjel, pa se ja zato obraćam Vama s dubokom vjerom da ćete i kao otac i kao istaknuti liječnik i kao ministar poduzeti potrebno da ovo prestane. Jer ja više neću dozvoliti nikome da mi uništava dijete i ispunit ću svoju očinsku dužnost da zaštitim svoje potomstvo, pa ako nju (njih) Vi ne uzmete u zaštitu kao njihov najviši rukovoditelj, preuzet ću (ćemo) na sebe jedino što mi preostaje, ja i ostali roditelji zaštitit ćemo svoju djecu!

Molim da ovo zadnje nikako ne shvatite kao prijetnju jer biste me pogrešno razumjeli. Ja sam pošteni građanin ove zemlje i nisam  neciviliziran, pa niti želim niti mogu biti kao troje zdravstvenih radnika koje je izazvalo ovo sramno, neprimjereno i nepodnošljivo stanje na JIL-u. Ali, niti ja niti ostali roditelji ne mislimo više mirno gledati kako se netko iživljava nad našom djecom, uništava nam ih i pritom sjediti skrštenih ruku. A niti ne želimo da problem eskalira kad je u biti lako rješiv.

Vi, ministre, imate alate i ovlasti kojima možete dovesti stanje u JIL-u u redovno, pa ja vjerujem u Vas i zato sam Vam se i obratio.

S izrazima najdubljeg poštovanja,
otac Gordane Gavrić,
Stevo Vujić, Sisak

——————————————————————————————————————————————-

Faksimil SMS poruke ravnatelja Dujmenovića zaposlenicima bolnice

„Danas mi treba vaša podrška i glas za Žinića“

Dr. Tomislav Dujmenović veliki je prijatelj sa sisačko-moslavačkim županom, HDZ-ovcem Ivom Žinićem koji ga je i postavio za ravnatelja sisačke bolnice. Prijateljstvo s političkim moćnikom dodatno osnažuje uvjerenje dr. Dujmenovića da je njegov položaj neupitan. Zaposlenici sumnjaju da većina zapošljavanja u bolnici ide preko župana, te svi koji posao dobiju na taj način odmah dobivaju ugovore na neodređeno, za razliku od onih koji nisu stigli preko veze i godinama rade na određeno. Interno, u bolnici to zovu „klasifikacija po Žiniću“.

Svoj ortakluk sa županom ravnatelj Dujmenović je potvrdio kada je u nedjelju 4. lipnja, na dan lokalnih izbora sa svog mobitela slao zaposlenicima bolnice skandaloznu i zapravo nedopustivu SMS poruku: „Danas mi treba Vaša potpora i glas za Žinića. Lp.“

Naš tekst iz prošlog broja tjednika 7Dnevno koji je izazvao tektonske potrese u hrvatskom zdravstvenom sustavu

Liječnica Živanović Posilović vrijeđa, omalovažava i lažno optužuje sestre, a bolnica ih zastrašuje DORH-om i policijom!

 

Facebook Comments

Loading...
DIJELI