Udbaška bulumenta neće biti mirna dok ponovo ne osvoji Pantovčak, Pantovčak kao udbaški strateški zapovjedni stožer iz kojega su nakon 2000-te godine lansirani svi antihrvatski veleizdajnički projekt
U vrhu HDZ-a još uvijek ima časnih ljudi, poštenih domoljuba, iskrenih suverenista, ali na žalost sve ih je manje, a oni koji to jesu potpuno su marginalizirani i ušutkani. Jedino šutnjom pred demagoškim autokratizmom mogu očuvati kakve takve pozicije nadajući se da ovo besprimjerno, svjetonazorsko srozavanje stranke neće dugo potrajati. Plenkovićev HDZ je dno dna, septička jama koju su gradili, sagradili i sve vrijeme nadzirali morbidni udbaški kadrovi, a danas to čine više, jače i organiziranije nego ikada do sada.
Prijelomna točka za punu mobilizacije prvog ešalona Udbe u Hrvatskoj dogodio se nakon izručenja notornih udbaških ubojica Perkovića i Mustača njemačkim sudovima. I to nije sve. Mobiliziran je i pričuvni sastav Udbe, doušnici, špijuni, judoškudaši koji su se infiltrirali u sve institucije države i danas kao budni spavači aktivno uklanjaju tragove jedne krvave udbaške torture.
Tko ih je mobilizirao ako ne sam Perković? Sjeća li se još itko slike sa naslovnica mainstream medija, slike na kojoj Perković bezbrižno sjedi pokraj svog kamina i spaljuje arhivsku građu. Kakva je mafijaška poruka sa te slike koja govori više od tisuću riječi?
Jedna jedina: „Uklonite dokaze“! I dok je Most maštao o otvaranju svih arhiva radi istine, radi budućnosti Hrvatske, istovremeno su se arhivi dodatno uništavali i kljaštrili do neprepoznatljivosti. Zašto? Zato da se u njima ne bi pronašli današnji kreatori hrvatskog kaosa! Ima li takvih protagonista u HDZ-u?
Lustracija – ali samo Tomislava Karamarka
I kada su svi pravdoljubivi domoljubi u Hrvatskoj s nadom očekivali kako će uhićenje i suđenje Perkoviću i Mustaču nezaustavljivo otvoriti procese razotkrivanja cijelog zapovjednog lanca organiziranih političkih umorstava, kada smo očekivali lustraciju svih krakova jedne te iste hobotnice, lustraciju pljačkaša hrvatske, lustraciju ratnih profitera, lustraciju aboliranih četnika, kada smo s pravom zahtijevali lustraciju neojugoslavena, titoista i komunista, dobili smo lustraciju Tomislava Karamarka koji je učinkovito, na perfidan udbaški način, urotnički potpuno eliminiran iz javnog života Hrvatske. Dobili smo lustraciju Domoljubne koalicije, lustraciju domoljublja, lustraciju domoljubnih sadržaja, lustraciju HSP-a, lustraciju Čorića, Tepeša, lustraciju Ruže Tomašić, Hasanbegovića, Brune Esih!! A vrlo ozbiljno radi se i na lustraciji Kolinde Grabar Kitarović koja se na krilima Domoljubne koalicije, na krilima domoljublja, ugnijezdila na Pantovčaku i naizgled smijenila prvake udbaške bulumente u Hrvatskoj otevši im najvažniju fotelju iz koje su kontrolirali cjelokupni obavještajni aparat. Udbaška bulumenta neće biti mirna dok ponovo ne osvoji Pantovčak, Pantovčak kao udbaški strateški zapovjedni stožer iz kojega su nakon 2000-te godine lansirani svi antihrvatski veleizdajnički projekti. Naravno stožerni projekt režisera Mesića bio je „detuđmanizacija Hrvatske“, a iz tog strateškog projekta proizašli su pod projekti kao što su kriminalizacija Domovinskog rata, umirovljenje generala, hapšenje hrvatskih časnika i bojovnika, „haško“ veleizdajničko krivokletstvo, titoizam, partizanština, jugoslavenizacija hrvatskog društva i planovi za neki novi balkanski „regijon“.
HDZ je dno dna, septička jama. Osnovali su ga i vodili udbaški kadrovi Mesić, Manolić i Šeks, a ti isti ljudi danas zapovijedaju upravljačkim strukturama unutar HDZ-a, ti isti ljudi lustrirali su Karamarka i postavili Plenkovića. Rušenje Domoljubne koalicije, koju je Karamarko promišljeno dugoročno gradio znajući da mu je potrebna snažna koalicijska snaga na hrvatskoj desnici, započelo je onog trenutka kada je Ruža Tomašić osvojivši 107 tisuća preferencijalnih glasova, ili gotovo 30% svih glasova sa HDZ-ove liste, te tako teško porazila nositelja HDZ-ove izborne liste na izborima za EU parlament Plenkovića koji je osvojio 68,599 glasova. Ruža Tomašić bila je na listi peta po redu.
Plenkovićeva egocentrična taština
Ali Plenkovića nije zapravo porazila Ruža Tomašić, već su ga porazili HDZ-ovi demokršćanski glasači koji su podarili glas Ruži Tomašić, a ne Plenkoviću, znajući da nema Hrvatske bez hrvatske desnice. Bio je to bolan poraz za Andreja Plenkovića i na scenu stupa klasičan „sajam taštine“, jer porazila ga je „zaplotnjačka ognjištarka“, „intelektualno podkapacitirana bivša policajka“, porazila ga je žena koja se usudila „gostima u Hrvatskoj“ reći neka napuste Hrvatsku ako im se tu ne sviđa. Plenkovićeva egocentrična taština iznjedrila je odmazdu prema Ruži Tomašić danas se ta odmazda prelila na marginalizaciju svih iskrenih domoljuba i suverenista u HDZ-u, svih onih koji su spremni biti hrabri i „gostima“ reći kako se trebaju ponašati prema gostoljubivom hrvatskom domaćinu koji im je dao veća prava nego što ih hrvatski narod i sam ima. „Gosti“ danas, u čvrstom savezu s Plenkovićem vladaju Hrvatskom! Pupovac, Radin i HNS ucjenjivački kadroviraju, a Plenkovićeva vreća za njih je vreća bez dna.
Manolić, Mesić i Šeks savršeno su svladali tehnologiju vladanja državom prvenstveno radi zaštite vlastite partitokracije, vlastite debele kože, radi zaštite svoje prljave savjesti, radi zaštite neviđenog pljačkaškog pohoda, radi zaštite svojih (ne)djela za koje misle da će ostati zapisana zlatnim slovima u povijesti Hrvatske. Konačno imaju čovjeka pomoću kojega će preuzeti sve poluge vladanja u Hrvatskoj. Imaju vladara, polivalentnog demagoga, egocentrika, čovjeka sa praznim svjetonazorskim CV-em, vladara koji pragmatično može i lijevo i desno, po potrebi, po načelima najstarijeg zanata na svijetu. U tom kontekstu treba se samo osvrnuti na novo ustoličeno čelništvo u ministarstvima tih ključnih vladajućih poluga kako bi shvatili ciljeve i kompatibilnost tih politika.
Veliki Hrvati
Gospodar represivnog aparata „veliki Hrvat“ Božinović, gospodar pravosudnog aparata „veliki Hrvat“ Bošnjaković, gospodarica hrvatskog gospodarstva „velika Hrvatica“ Dalić, gospodarica hrvatskih vanjskih poslova „velika Hrvatica“ Burić Pejčinović. Treba li dalje nabrajati državne tajnike, podtajnike, pomoćnike, upravitelje energetskim sustavom, uhljebe, poltrone, uvlačiguze, političke prostitutke….? Sva ova imena su zapravo neprobavljiva masa anacionalnog ništavila!
Istovremeno u obavještajnom sustavu Hrvatske spremna je velika politička čistka i na izlaznim vratima, na vratima prijevremenog umirovljenja, časnog ili nečasnog otkaza, nalazi se preko 60 iskusnih obavještajaca. Grdno se varate ako mislite da će biti smijenjeni kadrovi Ostoje Rankovića. Istina je zapravo da dominantni kadrovi Ostoje Rankovića smjenjuju domoljubne kadrove!
HDZ je danas nije hrvatska, još manje demokratska, a ponajmanje zajednica. Nasuprot onome što tvrdi Plenković HDZ nije ni narodnjačka ni demokršćanska stranka. Statistička većina kršćanskih demokrata koji se izjašnjavaju pripadnicima katoličke vjere u Hrvatskoj je ogromna, ali ta „orbanovska“ većina u Hrvatskoj Plenkovića ne zanima. Još i više, Plenković smatra da je Orbanova politika štetna za Europu, a to što je korisna za Republiku Mađarsku za njega je potpuno je irelevantno. Nisam do sada primijetio da bilo tko u europskim institucijama želi Mađarsku isključiti iz EU radi Orbanovih politika!?
Što je u Hrvatskoj veće zlo – HDZ ili SDP?
U situaciji kada se kršćansko demokratska većina u Hrvatskoj znakovito počela okupljati u jedno istinsko zajedništvo prilikom sjajno organiziranog referenduma o braku, kada su na tim krilima zajedništva uslijedile izborne pobjede Domoljubne koalicije, mračne sile zla učinile su sve kako bi razbile to prijeteće zajedništvo i baš zbog te potencijalne dvotrećinske prijetnje došlo je do svih tempiranih podjela u hrvatskom društvu. Katolici su postali klerofašisti, „opusdeovci“, domoljubi su pretvoreni u fašisti i ustaše i teško je uopće nabrojati sve pogrde koje smo doživljavali u tom periodu ponovnog buđenja hrvatskog suverenizma. Stjerani smo u torove i katakombe kao prvi kršćani! Normalno je da u takvoj situaciji medijskog pogroma više od 50% hrvatskog glasačkog bazena uopće ne izlazi na izbore. Treba li pogađati tko su ti koji na izbore ne izlaze? Ali to i jest cilj dvije velike stranke, jer mala izlaznost uvijek pogoduje upravo njima.
I umjesto da Plenković koji ima faraonsku moć u stranci i Državi, na krilima domoljubnog zajedništva, onog Tuđmanovog iz Domovinskog rata, ali i na krilima HDZ-ovih recentnih pobjeda u kontinuiranoj seriji, okuplja u zajedništvo ono što se objektivno može okupiti na čvrstim temeljima kršćanske tradicije i svjetonazora, on je to zajedništvo dodatno razbio, kršćansko demokratski korpus obezglavio i apsurdno ušao u politički reket s onima koji su inicirali sve razdore na hrvatskoj političkoj sceni. Popustio je pred ucjenama titoista, lažnih antifašista, komunista, neojugoslavena, genderista i velikosrpske pete kolone u Hrvatskoj. Umjesto zajedništva kršćanskih demokrata koji bi statutarno trebali biti stožerna snaga u HDZ-u Plenković je stvorio kvazi zajedništvo sa svim onim snagama koje s demokršćanstvom nemaju nikakve sveze. Naprotiv, Plenkovićevi koalicijski partneri najljući su neprijatelji kršćanskih demokrata, neprijatelji su demokršćanstva koje je debelim slovima naglašeno u Statutu HDZ-a.
Prodaju nam floskulu da ipak između dva zla treba birati manje zlo. Ali tko je empirijski dokazao što je u Hrvatskoj veće zlo? HDZ ili SDP? Jesu li veće zlo oni koji otvoreno kažu tko su i što su, oni koji otvoreno stoje na temeljima mentalnog komunizma ili oni koji nam lažu, prodaju se za ono što nisu i notorno varaju svoje vlastite članove i birače. Odlučite sami! Što se mene tiče nikada neću birati ni jedno zlo, bilo ono manje ili veće!?