Predsjednica ne odobrava način na koji se pristupilo rješavanju problema Agrokora i ruskih banaka, te je odlučila uzeti stvar u svoje ruke i službenim posjetom Rusiji, pokušati pronaći rješenje za nastalu situaciju ili pak kupiti vrijeme koje će biti potrebno državi za otplatu duga ruskim bankama
„Pozdravljam današnje osnivanje saborskog Istražnog povjerenstva za Agrokor. Upravo je Sabor mjesto na kojem će se, uz sudjelovanje svih parlamentarnih stranaka, rasvijetliti sve okolnosti i uloge pojedinaca i politike u ovom slučaju. Također, rasvijetlit će se i uloga HNB-a, te ostalih aktera“, napisao je, očigledno (ponovno) u prijetećem tonu Ivica Todorić na svom blogu, nakon prilično burne rasprave u Hrvatskom saboru, koja je na kraju ipak rezultirala osnivanjem Istražnog povjerenstva za Agrokor koje bi s radom trebalo započeti 30. listopada, a na čijem se čelu nalazi SDP-ov, Orsat Miljenić.
Ostali članovi koji bi u roku šest mjeseci trebali pročešljati poslovanje koncerna Agrokor od dana njegovog osnivanja su – HDZ-ovi Milijan Brkić, Ante Babić i Josip Borić, HNS-ov Stjepan Čuraj, SDP-ov Gordan Maras, Mostov Nikola Grmoja, te Ivan Lovrinović iz PH. Rezultat ovog saborskog izvješća javnost sigurno neće očekivati s tolikim nestrpljenjem kao što je to bilo u slušaju „Ramljakove revizije“,nakon koje ostaju samo provjerene činjenice: 2,9 milijardi kuna neiskazanih obaveza po kreditima, 2,2 milijarde kuna ranije neprikazanih operativnih i financijskih troškova, 2,1 milijarda kuna prepravka na stavci novac i novčani ekvivalenti, milijardu kuna kredita krivo klasificiranog kao kapitalne rezerve, 21,7 milijardi kuna umanjenja kapitala kroz razne ispravke i operativni rezultat.
Isprepletenost privatnih i javnih interesa
Drugim riječima, u ovom trenutku gubitak Agrokor grupe iznad vrijednosti kapitala je 14 milijardi kuna. Eventualne revizije ranije spomenute saborske osmorke na čelu sa SDP-ovim Orsatom Miljenićem (kolegom Andreja Plenkovića iz studentski dana na Pravnom fakultetu u Zagrebu, op.a.) nosit će zasigurno jedan mlaki politički predznak i u naredom periodu čak neće poslužiti ni saborskim nadmetanjima vladajućih i oporbe. Jer, sve je očitije kako je njihova suradnja na obostranu korist i zadovoljstvo; možda eventulano „padne“ jedno od imena Agrokorove nove-stare kadrovske križaljke, odnosno ono ime koje će najočitije oslikavati isprepletenost privatnih i javnih interesa.
Naime, javna je tajna kako su ljudi Ivice Todorića zauzimali čelne pozicije po ministarstvima, ali i u državnoj upravi, posebno u resoru poljoprivrede, koji je Todoriću oduvijek bio od iznimne važnosti i interesa. Popis tih imena je poduži, čemu evidentno svjedoči i posljednja Todorićeva objava na blogu – ministar financija, Zdravko Marić, nije jedini visokopozicionirani dužnosnik s radnim stažom u Agrokoru, ali je sudeći po ranijim zahtjevima za njegovim povlačanjem, najizglednije da upravo on bude žrtveno janje saborskog Povjerensta za Agrokor. No, za Todorića su karijeru vezali i, primjerice, bivši guverner, Željko Rohatinski, bivša zamjenica ministra gospodarstva, Maja Brinar, bivši šef policije, Marijan Benko, a bit će zanimljivo promatrati kako će se prema „lex Agrokoru“ postaviti i sudac Ustavnog suda i bivši ministar pravosuđa, Davorin Mlakar, koji je godinama bio na visokoj poziciji u Agrokoru.
Doduše, možda svi navedeni nemaju nikakve veze s Todorićevim mutnim poslovima, ali definitivno oslikavaju dugogodišnju i pomalo sumnjivu isprepletenost privatnih i javnih interesa. Uostalom, kao što se oduživao političarima koje je rado zapošljavao u svojim tvrtkama i nudio im dobre pozicije, nakon gubitka posla zaposlio je Todorić i bivšu šeficu sindikata trgovine, Anu Knežević i to u vrijeme kada se branila od optužbi za pronevjeru sindikalnog novca…
Plenković opstruira predsjedničin posjet Moskvi?
Međutim, čini se kako jedno žrtvovano ime i prezime (pa bilo ono čak i ministrovo) nekima neće biti dovoljno. Ti neki, pravi su razlog već višemjesečnih sukoba na relaciji Banski dvori – Pantovčak. Riječ je o izigranim ruskim bankama, što je rezultiralo dodatnom zahladnjenju odnosa s Rusijom. Koliko je predsjednica Grabar-Kitarović shvatila važnost i nužnost uspostave odnosa s Rusijom (Donald Trump je za šefa američke diplomacije postavio Rexa Tillersona kojem je Putin 2013. uručio i orden prijateljstva, op.a.), svjedoči i njezin najavljeni službeni posjet Moskvi, koji će očito imati političke, ali i gospodarske dimenzije.
Predsjednica, naime, ne odobrava način na koji se pristupilo rješavanju problema Agrokora i ruskih banaka, te je odlučila uzeti stvar u svoje ruke i službenim posjetom Rusiji, pokušati pronaći rješenje za nastalu situaciju ili pak kupiti vrijeme koje će biti potrebno državi za otplatu duga ruskim bankama. Zanimljivo je da posjet predsjednice Rusiji, ne odgovara premijeru Plenkoviću, koji je prema pisanju medija zabranio ministrici vanjskih i europskih poslova Mariji Pejčinović-Burić da bude dijelom predsjedničina izaslanstva, pa će na taj susret otići državna tajnica Zdravka Bušić. U izaslanstvu neće biti ni potpredsjednica Vlade i ministrica gospodarstva, Martina Dalić, iako će u razgovorima dominirati ekonomske teme. Osim ovih zabrana, premijer je spriječio predavanje Rusiji zgrade u kojoj bi se smjestili diplomati te zemlje u Zagrebu, pa se na taj način, samo šest dana prije početka posjeta, taj problem postavlja kao jedna od tema o kojima će Grabar-Kitarović morati razgovarati s ruskim predsjednikom Vladimirom Putinom.
Sve ovo ne bi bilo toliko zanimljivo da problemi na relaciji Hrvatska – Rusija nisu krenuli upravo nakon Plenkovićeva posjeta Ukrajini, gdje se zalagao za – “mirnu reintegraciju okupiranih dijelova“. Ured za informiranje ruskog Ministarstva vanjskih poslova izrazio je tada ozbiljnu zabrinutost zbog takve izjave, na što premijer Plenković nikada nije odgovorio. Plenković je za svog mandata u Europskom parlamentu bio predsjednik Odbora za pridruživanje Ukrajine Europskoj uniji, što je oblikovalo njegove stavove s kojima se Pantovčak – očito ne slaže.
Rusi žele natrag svoj novac
I dok se odnosi zahlađuju na državnoj razini, slučaj Todorić, poslužio je kao točka na „i“. Niame, toliko spominjani prikriveni krediti koje je Ivica Todorić godinama davao svojim poslovnim partnerima, primjerice tvrtki bivšeg premijera Nikice Valentića ili pak medijskom tajkunu Ninoslavu Paviću, pokazuju kako je i na koji način opstajao u vremenima kao što je bila primjerice 2015. godina, kada su ga bankari izbjegavali u širokom luku i odbijali mu zahtjeve za kreditima. Prevario je Todorić krupne ribe, točnije kupce Agrokorovih obveznica, ni manje ni više nego moćne ruske bankare i velike financijere koji su u proteklih nekoliko godina povjerovali u njegove brojke i frizirane bilance.
Jedno je sigurno – njihova će osveta sigurno biti bolna, a problem postaje još veći jer se u taj Todorićev prevarantski potez, na neki način uključila hrvatska država koju će zbog pravno nedorečenog i naprasno donesenog zakona „lex Agrokor“, šamarati obje strane – sam Todorić zbog razvlaštenja što već i čini putem bloga i prozivkama na račun premijera Plenkovića, a posebno ministrice Martine Dalić, a onda i prevareni vjerovnici koji će svoje propale investicije pokušati naplatiti od hrvatske države odnosno – hrvatskih poreznih obveznika. Toga je, očito, svjesna samo predsjednica.
Podsjetimo, ruski veleposlanik, Anvar Azimov, je krajem rujna ove godine kazao kako ruski novac treba biti vraćen ruskoj strani i kako se nada da će se državni vrh uskoro dotaknuti teme odnosa između Agrokora i Sberbanka. Dugovi Agrokora prema Sberbanku dosežu oko 1,1 milijardu eura, a u kolovozu je Sberbank u Hrvatskoj pokrenuo kazneni postupak protiv osnivača i većinskog dioničara Agrokora, Ivice Todorića. Predsjednik Uprave Sberbanka, German Gref, kazao je kako se Sberbank u slučaju Agrokor prvi put suočava s tako velikom prijevarom. Dugovi Agrokora prema VTB-u, pak, dosežu 300 milijuna eura.
‘Ako staneš – padneš…’
Ljutnja Rusa u slučaju Agrokor, može se mjeriti u milijardama eura. O razmjerima eventualne kazne s ruske strane, ukoliko se dogovor oko Agrokora i ruskih banaka ne postigne, ne treba puno govoriti, osim spomenuti kako su ruska kompanija Gazprom Export i hrvatska tvrtka Prvo plinarsko društvo potpisali dugoročni ugovor za isporuku prirodnog plina, od 1. listopada ove do 31. prosinca 2027. godine. Prema ruskoj tvrtki, godišnji volumen isporuke bi, prema ugovoru, iznosio milijardu kubnih metara, a samo do kraja rujna ove godine u Hrvatsku se uvelo oko 1,48 milijardi kubnih metara ruskog plina…
Svojedobno je kontroverzni poduzetnik, Miroslav Kutle, svoju poslovnu filozofiju objasnio riječima: “Ako staneš, padneš”, a čini se kako je slična logika vodila i Ivicu Todorića za kojeg se nema što reći, osim da je izvorni proizvod države i njezine politike sa svim vrlinama i manama koje su došle s takvom povlaštenom pozicijom koju je uživao godinama, evidentno kobnim za hrvatske nacionalne interese.
