Pravosudni reketar “istraživat” će kako je Agrokor reketario Hrvatsku

0
833
Photo: Patrik Macek/PIXSELL

Dakle osoba koja je reketarila osobe i pravne subjekte za EPH, trebala bi sada provoditi istrage kako je Ivica Todorić dugi niz godina de facto reketario državni proračun RH putem bezbrojnih subvencija i sumnjivih kredita odobravanim od strane državnih banaka (HBOR, HPB)

Usprkos ideološkim razlikama ali ipak uz strukturalne sličnosti, stranački konglomerati HDZ-a i SDP-a predvođeni svojim šefovima klubova u Saboru RH – Brankom Bačićem i Arsenom Baukom, uspjeli su formirati saborsko istražno povjerenstvo za Agrokor.

Photo: Marko Lukunic/PIXSELL

Finale je to višemjesečnog medijskog terorizma koji uz ekonomske tektonske pomake zbog krize u Koncernu Agrokor potresa cjelokupnu Hrvatsku i nekoliko zemalja u njenom okruženju, te predstavlja na neki način, prvi korak do mogućeg političko-ekonomskog izvanrednog stanja u jednoj od članica EU.

Loading...

KAMELEON HRVATSKE POLITIKE

U takvim okolnostima političke trgovine koja se u „kompletu“ odvijala na dvije razine – izboru troje sudaca za Ustavni sud RH i oko Istražnog povjerenstva za Agrokor među dvije političke partije, u svojoj konačnici predstavlja napuštanje demokratskih načela i sunovrat u državno barbarstvo. Tu nesvakidašnju posebnost čini postavljanje na čelo tog Istražnog povjerenstva za Agrokor jednog od najvećih kameleona hrvatske politike koji bi i sam mogao postati predmetom nekog budućeg istražnog povjerenstva Republike Hrvatske. Riječ je o Orsatu Miljeniću, saborskom zastupniku SDP-a i bivšem ministru pravosuđa u mandatu Vlade Zorana Milanovića. Iako do siječnja 2016. godine nije bio u stranačkim strukturama, za potrebe kandidature za predsjednika SDP-a i zastupnika za hrvatski parlament, navukao je preko sebe crveni prezervativ SDP-a, te i na formalni način dao prisegu partiji putem Sabora RH.

ORSAT KAO SIGURNOSNA PRIJETNJA RHA

Dosadašnjom analizom političkog i profesionalnog djelovanja Orsata Miljenića, može se bez ikakve grižnje savjesti zaključiti kako dotični gospodin predstavlja otužnu karikaturu demokracije obzirom na podeblji dosje kojeg hrvatske tajne službe posjeduju u svojim arhivama i to gotovo od svog osnivanja, dakle, punih 25 godina. Iz te analize kao i dostupnih dosadašnjih medijskih napisa, može se sasvim jasno zaključiti kako se radi o osobi koja predstavlja sigurnosnu prijetnju Republici Hrvatskoj i neprikosnovenom pripadniku pete kolone.

Iako dosadašnje kritike na rad i djelovanje Orsata Miljenića uglavnom upiru na zlouporabe javnih ovlasti u donošenju „Lex Perković“, kao i na okolnost da mu je s time u vezi mlađi „Perkonja“ 1995. godine radio sigurnosnu provjeru prilikom zapošljavanja u Ministarstvo vanjskih poslova RH, čini se da mu to nije najznačajniji krimen koji ga prati dugi niz godina na funkcijama koje je obnašao u državnoj upravi RH. Naročito na teške optužbe koje ga prate već duže vrijeme još od Haaga pa sve do mjesta ministra pravosuđa.

Posebnu pikanteriju čini podatak kako je Orsat Miljenić bio službeni, dakle kao odvjetnik, sakupljač reketa za Ninoslava Pavića i njegovu medijsku kuću EPH. U tom kontekstu posebno se čini izlistavanje spornih kredita prema Pavićevim tvrtkama ComCom i Adriatica.net, koje je prije nekoliko dana prezentirala hrvatskoj javnosti Izvanredna uprava Agrokora, a koje bi sad po svojoj funkciji trebao istraživati kompromitirani Orsat Miljlenić. Dakle osoba koja je reketarila osobe i pravne subjekte za EPH, trebala bi sada provoditi istrage kako je Ivica Todorić dugi niz godina de facto reketario državni proračun RH putem bezbrojnih subvencija i sumnjivih kredita odobravanim od strane državnih banaka (HBOR, HPB).

SVI KRIMENI ORSATA MILJENIĆA

Ostale sumnje koje padaju na teret SDP-ovog saborskog potrčka i novopostavljenog šefa saborskog istražnog povjerenstva za Agrokor također nisu bezazlene. Optužbe na račun Orsata Miljenića u stvari predstavljaju dugogodišnji mozaik njegovog koruptivnog djelovanja od kojih bismo istakli samo neke i to:

  • zabrana pristupa Haškom sudu,

  • protuzakonito otuđivanje tajnih transkripata višegodišnjeg prisluškivanja Miloševića od strane CIA-e i HIS-a

  • lažiranje svog statusa branitelja nakon operacije „Oluja“

  • formiranje lažnih izvješća međunarodnim sudovima pomoću kojih su osuđivani nevini ljudi

  • suspektno donošenje ovršnog zakona,

  • trgovanje utjecajem i pogodovanje u stranačkom zapošljavanju članova SDP-a i njihovih obitelji,

  • članstvo i diploma/magisterij Soroševog sveučilišta (CEU) u Mađarskoj i SAD.

    Zaključno, na kraju se hrvatska javnost ima s pravom upitati ima li Orsat Miljenić ikakvo moralno ili bilo kakvo drugo pravo obnašati ikakvu javnu dužnost, a ne samo kao šef saborskog istražnog povjerenstva.