Plenković – novo božanstvo udbaškog kalifata u Hrvatskoj!

0
272
Photo: Robert Anic/PIXSELL

Čime bi to Tuđman u Hrvatskoj trebao biti zadovoljan, da je kojim slučajem živ? Stabilnošću Hrvatske? Pa, Plenković stalno mantra da mu je prvi cilj Hrvatsku učiniti politički stabilnom državom. To znači da Hrvatska nije stabilna, nego ju tek treba učiniti stabilnom! Tko je učinio Hrvatsku nestabilnom državom, ako ne oni koji su 1994. godine planirali državni udar i rušenje Tuđmana i njegovih politika?

Postoje ljudi koji puno govore i puno kažu, postoje oni koji malo govore, a puno kažu i postoje oni koji puno govore, a ne kažu gotovo ništa. U koju bi od ovih kategorija mogli smjestiti Andreja Plenkovića, „velikog vođu“, dobro uzgojenog diplomata u onom svjetonazorskom dvorištu, sa spoznajom da diplomacija i demagogija gotovo uvijek idu ruku pod ruku. Kako bi svoju vjerodostojnu diplomatsku demagogiju osnažio, „političar“ se često puta poziva na misli i djela državnika, velikana, zaboravljajući pritom na 2. božju zapovijed po sv. Augustinu: „Ne spominji ime Boga svoga uzalud“!

Dakle, Andrej Plenković, bez ikakve sumnje pripada onoj kategoriji „vjerodostojnika“ koji puno govore, a ne kažu ništa. Bilo bi pretenciozno, kada bi Plenkovićevo često pozivanje na državnika Tuđmana, uspoređivali s Božjim zapovijedima i time, ljudski grješnom Tuđmanu pripisivali božanske osobine, no istina je da je Tuđman u usporedbi sa svim njegovim nasljednicima, za svakog razumnog Hrvata doista pravo božanstvo. A Plenković bi htio biti Tuđman, a ne može!? Pa tako Plenković izjavljuje: „ Da je kojim slučajem Tuđman danas živ, zasigurno bi bio zadovoljan ovakvom Hrvatskom!“ Naravno, i ovakvim HDZ-om!?

Zbog čega Plenković misli da bi Tuđman bio zadovoljan ovakvom Hrvatskom? Možda zbog papagajskog ponavljanja hrvatskih povijesnih uspjeha o ulasku Hrvatske u NATO pakt, Europsku uniju i sve znane i neznane međunarodne asocijacije? Tih papagajskih neokomunističkih, sebeljubivih hvalospjeva naslušali smo se za vrijeme Tita, svake godine barem četiri puta na proslavama i sletovima upriličenih diktatoru. O stvaranju Jugoslavije, o antifašizmu, o pobjedama u svih sedam neprijateljskih ofenziva, o socijalizmu s ljudskim licem, o AVNOJ-u, ZAVNOH-u i da ne nabrajam dalje floskule kojima su nam ispirali mozgove. I dan danas mnogima su mozgovi isprani tom klasičnom diktatorskom propagandom.

Spašavanje ‘ velikog gazde’

Čime bi to Tuđman u Hrvatskoj trebao biti zadovoljan, da je kojim slučajem živ? Stabilnošću Hrvatske? Pa, Plenković stalno mantra da mu je prvi cilj Hrvatsku učiniti politički stabilnom državom. To znači da Hrvatska nije stabilna, nego ju tek treba učiniti stabilnom!

Tko je učinio Hrvatsku nestabilnom državom, ako ne oni koji su 1994. godine planirali državni udar i rušenje Tuđmana i njegovih politika? Ima ozbiljnih indicija da je na Tuđmana bio organiziran atentat, a i onih indicija da je Tuđman zapravo – ubijen. Tko je državu učinio nestabilnom, ako ne oni koji su dolaskom na vlast 2000. godine otpočeli stravičnom detuđmanizacijom društva, progonom branitelja, obezvrjeđivanjem Domovinskog rata? Koja je stranka, ako ne HDZ sa Sanaderom na čelu, 2004. godine nastavila taj isti program detuđmanizacije Hrvatske? Svjedočimo li mi danas nastavku takve politike zbog „pragmatične stabilnosti države“, svjedočimo li mi ponovno klasičnoj diplomatskoj demagogiji čovjeka koji s Tuđmanom ne bi smio ni na vožnju istim tramvajem?

A da je tomu tako postoji niz ozbiljnih indicija i dokaza. Kreatori neuspješnog državnog udara, planeri obezglavljivanja Tuđmana, drugovi Mesić i Manolić, danas sriču neprobavljivu apologetiku Andreju Plenkoviću, demagošku apologetiku iz kumrovečke škole, zahvaljuju Bogu što se pojavio novi Mesija, Spasitelj, novi Tuđman. Hvale ga na sva usta, jer Plenković se riješio „rovokopača“ Karamarka, ustaše Hasanbegovića, poglavnice Brune Esih! Opjevali su ga zbog rušenja Mosta, zbog umješnosti stvaranja „male-velike“ koalicije! Pojavio se njihov Spasitelj, uz pomoć svog druga Šeksa su ga instalirali, a Mesija će ih spasiti lustracije, pljačkaškog pohoda za vrijeme privatizacije i pretvorbe, pljačkaškog pohoda na tragovima ratnog profiterstva.

Ne događa li se upravo to pred našim očima, ne događa li se spašavanje „velikog gazde“, glavnog financijera poznatih urotnika i svih maistream medija u Hrvatskoj? I zbog toga je Plenković, novo božanstvo „udbaškog kalifata“ u Hrvatskoj. Demagoški ga veličaju i uspoređuju s Tuđmanom kojega su htjeli obezglaviti, a Plenković si uzima za pravo stavljati Tuđmana u vlastita usta, želeći nam valjda reći kako je baš on novi Tuđman!? A kada prestaneš biti sluga „udbaškog kalifata“, ode i tebi glava!? To je jedina logika svakog kalifata, osobito udbaškog!?

Što bi Tuđman rekao o današnjoj razjedinjenoj Hrvatskoj, o Hrvatskoj rasprodanog zlata i srebra, o Hrvatskoj bez svojih utvrđenih granica, o Hrvatskoj pod ucjenama zapada i istoka, o Hrvatskoj bez novorođene djece, o zemlji dužničkog roblja, kolona ekonomsko-političkih emigranata, o Hrvatskoj bez domoljublja i domoljubnih sadržaja, o Hrvatskoj u kojoj su potpuno marginalizirani, razjedinjeni i lustrirani većinski, istinski kršćanski demokrati koji su iznijeli Domovinski rat na svojim leđima? Plenković lakonski tvrdi da bi Tuđman bio zadovoljan!?

Tuđmanov govor na Plesu

Plenković je sam sebi priskrbio nevjerojatnu količinu hvalospjeva zahvaljujući najviše svom preslagivačkom umijeću, kada je u HDZ-ov „tor“ priveo liberale, neokomuniste, velikosrbe, kokardaše i petokolonaše. Sve radi stabilnosti Hrvatske!? Ne trebamo previše retoričkih pitanja o tome što bi Tuđman na to kazao, već je dovoljno pogledati, preslušati i objektivno analizirati Tuđmanov zadnji javni, proročki govor na Plesu o „crnim, zelenim i žutim, vragovima“… o diletantima, „ koji se s njima povezuju, koji im se nude, ne da se nude nego se prodaju za Judine škude…“ O pravima manjina, o medijima, o većinskom hrvatskom narodu, itd…

Diletanti koji se povezuju i koaliraju s vragovima iz Tuđmanovog govora neka se sami prepoznaju i ako se prepoznaju više se nikada neće usuditi demagoški pozivati na Tuđmana. https://www.youtube.com/watch?v=U5xMo8OrOvw

Govor predsjednika Tuđmana na tadašnjem aerodromu Pleso:

„Mi nećemo dopustiti ostacima jugokomunističkog sustava, niti jugosrpskog, stanje kakvo smo bili zatekli u Hrvatskoj uspostavom hrvatske slobode i demokracije. Nećemo dopustiti da nam sve to dovedu u pitanje. Nećemo to dopustiti tim jugokomunističkim ostacima, ali ni onim političkim diletantima, bezglavim smušenjacima koji ne vide o čemu se zapravo radi danas u Hrvatskoj i u svijetu s kojekakvim regionalnim planovima… Nećemo dopustiti onima koji se vežu i sa crnim vragom protiv hrvatske slobode i hrvatske nezavisnosti, ne samo sa crnim, nego i zelenim i žutim vragovima… Nećemo dopustiti onima koji se povezuju sa svim protivnicima hrvatske samostalnosti, ne samo povezuju nego im se nude, ne samo da im se nude, nego im se prodaju za Judine škude, kao što se i sami hvale da dobivaju dotacije iz svih centara svijeta, a povezuju se od fundamentalističkih ekstremista, do kojekakvih lažnih propovjednika, pseudodemokratskih obmanjivača koji nam danas propovijedaju velike ideje o ljudskim pravima i slobodama medija.

Da! Mi smo stvarali svoju Hrvatsku za ljudska prava i za slobodu medija, ali za ljudska prava, prije svega, većine hrvatskoga naroda. Ali ćemo, razumije se, mi sa tom hrvatskom slobodom i demokracijom osigurati i manjini ta ljudska prava i slobodu medija. Ali nećemo dopustiti da nam ti sa strane rješavaju, odnosno nameću rješenja. Hrvatska neće biti ničija kolonija. Hrvatska je dosta bila i pod Mlečanima i pod Stambolom i pod Bečom i pod Peštom i pod Beogradom. Hrvatska je izvojevala svoju slobodu, svoju samostalnost, svoje pravo da sama odlučuje o svojoj sudbini…“

Na što treba Plenković odgovoriti?

Pogledajte ili pažljivo pročitajte ovaj govor u kojemu leži analitička tajna današnje nestabilnosti Hrvatske!? Isto tako, zlata je vrijedna Tuđmanova besjeda o Titu. Tuđman Titu pripisuje velike državničke zasluge u vrijeme Jugoslavije, ali ga smatra i odgovornim za strašne zločine počinjene po okončanju Drugog svjetskoga rata, zločine Bleiburga, križnih puteva i zločine njegovog diktatorskog komunističkog režima sve do 1990. godine. Mogu li velike državničke zasluge Tita u Jugoslaviji, zakriliti masovne morbidne zločine uz Titovu zapovijed i blagoslov? Može li Titovo državništvo biti olakotna okolnost za počinjenje masovnih zločina? Mogu li se ti zločini bilo čime opravdati? Može li masovni ubojica biti aboliran zbog toga što je bio brižan otac u svojoj obitelji? Dakle, to su retorička, ali i legitimna pravna pitanja, a odgovor je jednostavan! Zločinac se skrivao iza svoje hinjene brižnosti i to mu ne može biti olakotna okolnost!?

Kada se netko poziva na Tuđmana i Tuđmanovo državničko djelo i viziju, ne može iz konteksta vaditi samo ono što njemu oportuno ide u prilog. Ma kakve sveze ima jugoslavenski državnik, diktator i zločinac Tito, s današnjom demokratskom Hrvatskom!? Osim činjenice da je ta Titova i četnička JNA poražena u svom morbidnom osvajačkom ratu protiv Hrvatske!

Postavlja se pitanje: da je kojim slučajem Tuđman živ, bi li u ovim ideološkim prijeporima dopustio da Tito još uvijek, kao najveće ruglo, sramoti našu metropolu, glavni grad Hrvatske? Bi li i Tuđmanu Tito koristio za notorno političko torbarenje, bi li Tuđman pristajao na perfidne ucjene tipa Tito, ili koalicija sa spomenutim „vragovima“ dolazi u pitanje, ili bi Tito za pet sekundi bio zauvijek u povijesnom devetom krugu pakla gdje se „prže“ veleizdajnici? Tuđmana se nije moglo ucjenjivati!

Na ta pitanja treba odgovoriti Plenković i sebi i nama prije nego se usudi izustiti Tuđmanovo ime i prezime. Do tada, naslušat ćemo se Plenkovićeve diplomatske, demagoške vjerodostojnosti o Tuđmanu, demokršćanstvu i narodnjaštvu, ali ne zadugo. Vrijeme curi kao pijesak u pješčanom satu, Plenković je debelo zagazio u liberalno, mentalno komunističko živo blato, tone sve dublje iz ucjene u ucjenu, sam sebe je u to zakopao, ali sam sebe, vukući se kao Munchaussen za vlastitu kosu iz živog blata, neće se moći iščupati. U presudnom času većinski kršćansko demokratski puk okrenut će mu leđa, hvala Bogu, izgubit će izbore jer svoje politike ne želi i neće mijenjati, a mi ćemo s nadom čekati dolazak novog spasitelja Hrvatske, novog Tuđmana!

Do tada moramo svakodnevno raditi na zajedništvu većinskog hrvatskog naroda, na zajedništvu većinskog kršćansko-demokratskog biračkog korpusa.