Otkud bivšem direktoru Konzuma Darku Knezu 18 milijuna kuna za dokapitalizaciju Meteora i preuzimanje BADEL-a?

Photo: Marko Prpic/PIXSELL

Darko Knez u svibnju 2016. za 18 milijuna kuna kupuje 25% dionica đakovačke tvrtke Meteor, mjesec dana kasnije tijelo pod izravnom ingerencijom ministra financija Zdravka Marića otpisuje 107 milijuna kuna Badelovih dugova prema državi, a u veljači ove godine Meteor grupa, uz pokroviteljstvo i pogodovanje Plenkovićeve Vlade, preuzima Badel 1862, premda je ponuda slovačkog alkoholnog diva St. Nicolausa bila peterostruko izdašnija

Todorić je krao, blagajnicama za more, zna se, nije dao, ali je svoj top menadžment, što je je, izdašno plaćao. No, očito je apetit nekih njegovih direktora bio veći nego li ih je Gazda mogao i(li) htio hraniti, pa su oni sami unutar golemoga koncerna pronašli načina kako prisvojiti novac koji im ne pripada. Kuloari unutar i oko Agrokorova tornja sve glasnije bruje da se u „prizemlju“ tvrtke, dok se gazda bavio vrhom kompanije i naveliko krcao svoje off shore račune, „po sitno“ mažnjavala lova. To „po sitno“ svakako treba shvatiti uvjetno, jer riječ je o milijunskim „zamračenjima“. No, kad naspram netragom nestalih milijardi stoji nekoliko desetaka milijuna, što su ih na sigurno spremili neki „snalažljivi“ Todorićevi direktori, onda se to u ovoj našoj nesretnoj, opelješenoj zemlji, odavna izgubljenog kompasa i morala, tretira kao sića. Ali kad se tom „sićom“ zavrti nova svinjarija u ionako devastiranom gospodarstvu, uz pokroviteljstvo i pogodovanje države, pa odabrani, favorizirani u nekorektnoj utakmici protiv deset puta jačeg ponuđača, preuzmu Badel 1862, nekoć poslovno moćnog i još uvijek vlasnički imućnog najvećeg domaćeg proizvođača žestokih pića i vina, čovjek se zapita ima li uopće netko trijezan u Plenkovićevoj Vladi i što, pobogu, rade državno odvjetništvo i porezni organi? Naime, kaj…

Nakon tzv. hrvatske privatizacije i dugogodišnje poslovne agonije, prouzročene što nenamjernim što namjernim pogreškama bivših uprava, u veljači ove godine Badel 1862 dobio je novog vlasnika. Đakovačku Meteor grupu, novokomponiranu tvrtku u vlasništvu bivšeg HDZ-ovog gradonačelnika Đakova, Ante Raspudića, i bivšeg Todorićeva direktora Konzuma, Darka Kneza. E sad, kvaka 22 krije su u odgovoru na pitanje zašto su Plenkovićevi ministri, prije svih Martina Dalić i Goran Marić, pripustili Badelu kudikamo slabijeg ponuđača u tobože otvorenoj tržišnoj utakmici?

Najveći slovački proizvođač alkoholnih pića, i dalje rastući St. Nicolaus, sa 150 godišnjom tradicijom, ponudio je za preuzimanje našeg posrnulog giganta 370 milijuna kuna, obvezujući se pritom da će odmah platiti vjerovnicima 115 milijuna kuna te uložiti 89 milijuna kuna u proizvodnju. Nasuprot Slovacima, mlađahna Meteor grupa ponudila je da će vjerovnicima isplatiti 150 milijuna kuna u razdoblju između pet i osam godina, 200 milijuna kuna dugova pretvorit će u vlasnički kapital, a u gotovini će uplatiti samo 30 milijuna kuna! I nepismenima je jasno čija je ponuda bila bolja, i za radnike, i za vjerovnike i za sam Badel 1862, pa ipak Meteor grupa dobila je vjetar u leđa od Plenkovićeve vlade, osobito ministara Martine Dalić i Gorana Marića, koji su zaključili da strateškog partnera trebaju odabrati sami vjerovnici. Među kojima je, opet, hrvatska država! U ime te tipične hrvatske privatizacijske muljaže tako je u rukama HDZ-ovih stranačkih kolega završila zlatna koka, što Badel 1862 još uvijek jest, unatoč tomu što su ga sve dosadašnje upravljačke garniture temeljito pelješile, izmrcvarile i izmrvile. Uprava Badela napravila je sve što je mogla kako bi odabrala Meteor grupu, uključili su je i u izradu plana restrukturiranja koji su vjerovnici trebali samo potvrditi, što su i učinili, imajući i podršku banaka i Vlade. Bez obzira što je slovački St. Nicolaus nudio trenutnu otplatu duga, živi novac i zadržavanje radnika Badela 1862 na pet godina, država i banke su prihvatili Meteorov plan. Konkurencija je ukazivala da je plan Raspudića&Kneza nerealan, jer pretpostavlja da će se dugovi vraćati uz nerealno uspješno poslovanje. Jednako je tvrdio i premijer Orešković i njegov (Mostov) ministar gospodarstva Tomislav Panenić, za čijih je mandata započala Meteorova operacija preuzimanja Badela. Oni su smatrali da Meteor ne može svojim kapacitetima pridonijeti budućem razvoju Badela, jer ostvaruje premali obujam proizvodnje i njegov profit nije dostatan da u razumnom roku financira predloženo ulaganje.

„Meteor je imao godišnji promet od 50 milijuna kuna i samo milijun kuna dobiti. Za ispunjenje njegovih obaveza vezano uz ponudu za preuzimanje Badela, Meteoru bi tim tempom trebalo 150 godina!“, slikovit je bio Panenić.

Jednako dubiozan, kao i predaja Badela Meteoru za „pjenu“ od love, jest odgovor na pitanje otkud Todorićevom direktoru Darku Knezu 18 milijuna kuna gotovine kojom je dokapitalizirao Meteor grupu, postavši tako i njezin suvlasnik, a tim je kapitalom, među ostalim, onda Meteor grupa preuzela Badel? Osim toga, kaže nam naš izvor, Knez je, tada još kao direktor Konzuma, osigurao Meteor grupi i dodatnih 10 milijuna kuna, koje je Konzum avansirao Meteor grupi za fiktivnu kupnju robe. Naime, Meteor je prije dvije godine kupio zagrebačku tvornicu deterdženata Labud, čiji su najjači brendovi Čarli i Sanitar, a naš izvor tvrdi da je s Konzumova računa Meteoru otišlo 10 milijuna kuna za robu koja nikad nije isporučena, te je Meteor grupa upravo tako, na krajnje sumnjiv i netransparentan način, skucala 30 milijuna kuna žive love kojom je preuzela Badel 1862, u prijevodu: 155 godina tradicije, dominantnu poziciju na tržištu, nekretnine koje i danas vrijede više od 100 milijuna eura, 700 hektara vinograda, podrume, ino-poduzeća…
Otkud, dakle, 47-godišnjem Todorićevu direktoru, suprugu i ocu dvoje djece, 18 milijuna kuna keša kojima je postao Raspudićev partner u preuzimanju Badela? Todorić ga je sigurno bogovski plaćao, 17 je godina radio u Agrokoru, pa recimo da je kao predsjednik Uprave Konzuma, što je bio 9 godina, imao neto plaću 50.000 kuna, na godišnjoj razini to je 600.000 kuna, da bi stigao do 18 milijuna kuna morao bi za plaću od 50.000 kn raditi punih 30 godina i pritom, jasno, ništa ne potrošiti! U jednom se trenutku, dok su se još za Badel lani natjecali Meteor grupa i St. Nicolaus, spekuliralo da Raspudić i Knez možda odrađuju posao za Todorića i njegov koncern, jer Gazdin je Agrokor već ionako, slikovito rečeno, postao najveća hrvatska vinarija, a od 2010. djeluje unutar koncerna i tvrtka Agrokor vina.



Otvoreno pitanje ostaje je li Knez djelovao uime Gazde, pa je uz njegov blagoslov, stvorio unutar koncerna „višak“ upumpan u Meteor grupu, kojoj je politika već unaprijed osigurala preuzimanje Badela, ili se Darko Knez otrgnuo Gazdinoj kontroli te kao solo igrač u bespućima novčarskih transakcija unutar Agrokora pronašao nišu kako uzeti neprimjetno, a da se, uz odljeve i priljeve silnih milijardi, ne vidi naočigled? Nije Knez jedini Todorićev direktor čije je poslovanje unutar Agrokora postalo suspektno čim se s velikim kapitalom odmetnuo u privatne vode. Kuloari unutar Tornja prstom upiru i na Dražena Kocijana koji je osam godina bio predsjednik Uprave Tiska, uz Jamnicu i Ledo, najunosnije Agrokorove perjanice, i enormno se obogatio.

No, vratimo se našoj priči o Darku Knezu i neprijateljskom preuzimanju Badela, kako je cijelu operaciju okarakterizirao bivši ministar gospodarstva Tomislav Panenić. On je svojedobno uspio nakratko zaustaviti da Meteor grupa, praktički bez novca, preuzme Badela 1862. Javno je priznao da je zbog stopiranja Meteora bio izložen strahovitim pritiscima, da je najmanje stotinu ljudi na svim razinama radilo pritisak na njega, a ostat će upamćen po rečenici; „”Nemam ništa protiv Meteora, ali – show me the money!”
Otvoreno je bio protiv toga da netko bez novaca i strategije preuzme Badel.

„Kad nisam htio prihvatio ponudu Meteora, krenuli su u nasilno preuzimanje. Na kraju su morali platiti više nego što su planirali, ali stalno su muljali, išli s laži na laž, nisam to htio potpisati. Tvrdili su da su preuzeli dug od Hrvatske poštanske banke, a taj dug i dalje stoji kao HPB-ov?!”, kazao je Panenić, poentirajući: “Otvoreno kažem da je postupak u Badelu tipičan privatizacijski scenarij iz devedesetih.”
Tomislav Panenić svoje je bio rekao i odstupio, a onda se s novom Vladom i novim ministrima sve promijenilo. Iako Plenkovićevi ljudi nisu imali vremena detaljno razmotriti situaciju oko Badela, ministrica gospodarstva Martina Dalić i ministar državne imovine Goran Marić ustvrdili su da je Meteor grupa najbolji ponuđač.

Indikativno je da je Kristina Laco, koja je zajedno s Violetom Colić, uime agencije Komunikacijski laboratorij, odrađivala medijsku priču oko Badela, odmah po dolasku izvanrednog povjerenika Ante Ramljaka u Agrokor, povučena u koncernov Toranj, gdje je preuzela krizni PR.

Još više je indikativno da je od svih ljudi koji su zadnje dvije godine sjedili u Upravi Agrokora samo jedan čovjek ostao pošteđen privođenja – Darko Knez! Istina, njen član bio je samo šest mjeseci, ali dovoljno da se njegovo ime nađe na financijskom izvješću za 2015., koje se pokazalo lažiranim. Osim toga, devet je godina potpisivao sve Konzumove bilance, a revizija izvanredne uprave Agrokora pokazala je kako se u njima kriju najveće dubioze. Od ukupno 21 milijarde gubitaka koncerna, pola od toga je generirao Konzum. Ključna maloprodajna Agrokorova kompanija godinama je gomilala gubitke, ali ih je sustavno prikrivala računovodstvenim manipulacijama. Gubici su skrivani na različite načine, od precjenjivanja imovine i investicija, preko neadekvatnog vrednovanja zaliha, do neprikazivanja troškova. Budući da je od 2007. pa sve do kraja 2015. točnost Konzumovih bilanci svojim potpisom jamčio Darko Knez kao predsjednik Konzumove Uprave, sasvim sigurno ne može odahnuti, jer je DORH najavio proširenje istrage, pa bi se pod povećalom istražitelja mogle naći i njegove bilance. Možda se u nekom rukavcu tog, i za najveće forenzičke eksperte, teško razmrsivog gordijskog čvora, ukažu i milijuni koji su isplivali iz koncerna prema Meteor grupi, pa onda i dalje prema Badelu…

Facebook Comments

Loading...
DIJELI