Splitska Spaladium Arena godinama je u stečaju, od nje su i država i Grad Split digli ruke i zapravo je pravo čudo da će biti domaćin reprezentaciji Hrvatske u prvom dijelu Europskog prvenstva u rukometu. Zagreb pak stenje pod teretom otplata svoje Arene, pa je njezin vlasnik Ingra četiri dana prije početka Eura ucijenio Grad i Vladu: „Platite 25 milijuna kuna, inače zaboravite rukomet u Areni!“
„Ako nam do petka ne uplate 25 milijuna kuna, Arena Zagreb zatvorit će vrata Europskom prvenstvu u rukometu“, dramatično je objavio, četiri dana prije početka sportskog spektakla, Igor Oppenheim, predsjednik Uprave Ingre, vlasnika zagrebačke Arene. „Osim što ćemo zatvoriti vrata najveće zagrebačke dvorane, ne uplate li nam do petka Vlada RH i Grad Zagreb 25 milijuna kuna, raskinut ćemo i ugovor s Gradom i Vladom, pa će u tom slučaju morati platiti penale u iznosu od 150 i 170 milijuna eura, što je iznos propisan ugovorom. Isti scenarij će se dogoditi u slučaju da se ovakva situacija ponovi u budućnosti. Odmah raskidamo ugovor o zakupu i prekidamo suradnju“, odlučan je bio Oppenheim.
Nije ovo ništa novo, Ingra je već nekoliko puta zatvarala Arenu, a gradonačelnik Bandić i Vlada RH su uletavali kako bi spašavali situaciju u „pet do 12“. Život s Arenom i u Areni tako funkcionira od prvog dana, Ingra posegne za ucjenom prije nekog bitnog događaja, uzburka se javnost, hitno se nađe neki “poguranac”, situacija se privremeno riješi i tako do nove drame. Arenu su iz Ingre znali zatvarati prije velikih, primjerice, hokejskih utakmica, a svađe Milana Bandića s čelnim ljudima Ingre postale su već dijelom urbane legende. Znalo je biti i tako dramatičnih trenutaka da je Igor Oppenheim i sam znao zalagati svoje dionice tvrtke sve da bi Arena nastavila normalno funkcionirati.
Od gradnje Arene za Svjetsko prvenstvo u rukometu 2009. godine svjedočimo istim otužnim pričama, ali valjda drugačije ni ne može biti s mega projektom koji je zaživio s velikom muljažom, kako je svjedočio bivši HDZ-ov rizničar Mladen Barišić, dva milijuna eura namijenjenih za gradnju Arene izvučeno je posredstvom tate-mate hrvatskoga rukometa Zorana Gobca za crni fond HDZ-a u premijerskom mandatu Ive Sanadera. Iako su se „kumovi“ Arene ukrcali u VIP lože u povodu svečanog otvaranja prije devet godina, dvorana tada, za Svjetsko rukometno prvenstvo u povodu kojeg i i građena, nije mogla dobiti stalnu uporabnu dozvolu, nego samo privremenu. Iz Ingre su optuživali bivšu ministricu graditeljstva Marinu Matulović-Dropulić za pogodovanje konkurentskom IGH-u u vlasništvu pokojnog Jure Radića.
Najnovija Oppenheimova prijetnja zatvaranjem dvorane, koja je praktički već rasprodana za sve utakmice koje će se u njoj igrati u iduća dva tjedna, nije nikakva inovacija, no Oppenheim se ponadao da će možda pasti na plodno tlo, kako bi se izbjegla međunarodna blamaža, ali i teške reperkusije za Hrvatski rukometni savez. Tko je kome što obećao, a tko kome zaprijetio na užarenim linijama u trokutu Ingra – Markov trg – Ured gradonačenika, zasad je nepoznato, ali urodilo je Oppenheimovim povlačenjem. U srijedu je objavio: „Europsko rukometno prvenstvo održat će se u Areni Zagreb bez obzira na neriješena sporna pitanja između Ingre, Grada Zagreba i Vlade RH. Budući da smo bili u obvezi redovnog podmirenja obveza prema inozemnoj banci, a nismo na vrijeme primali ratu zakupnine, to smo isplatili iz vlastitog depozita. Radi se o iznosu od 17,5 milijuna kuna koji do današnjeg dana nije vraćen na depozitni račun protivno odredbama Ugovora o zakupu koje predviđaju nadopunu u roku od 15 dana od dana korištenja depozitnih sredstava.”
U neodgovornom i ucjenjivačkom društvu kakvo je naše ovakav način ponašanja i poslovanja je uobičajen, nikoga ne čudi osim možda javnost koja kao da živi u nekom drugom svemiru. Neposredno prije početka europske rukometne smotre zapast u takvu situaciju uistinu je sramotno. Bez obzira tko je krivac, tko laže a tko govori istinu. Novinari iz inozemstva koji su se već razmilili Zagrebom u iščekivanju početka natjecanja, grohotom se smiju. Tako nešto još nikad nisu doživjeli. Uglavnom, imamo besplatnu predstavu, nekima duhovitu, nekima žalosnu, ali predstava je egzaktna baš koliko i nevjerojatna.
S jedne strane zagrebački gradonačelnik Milan Bandić tvrdi “Areni Zagreb ne prijeti ništa” i pozvao je Ingru da otvori Arenu, a Zagrebački holding da napravi “svoj dio posla”, a nasuprot stoji Ingra koja je izričita i u svom priopćenju zaključuje: “Žalimo što je Zagrebački holding u poziciji usamljenoga javnog partnera, i što Vlada Republike Hrvatske i Grad Zagreb nisu ispunjavali preuzete obveze”.
Koliko je situacija ozbiljna u Ingri ističu kako “od 15. prosinca 2008. godine, kada je Arena Zagreb predana Zagrebačkom holdingu, do danas Holding niti jednu dospjelu obvezu nije podmirio u ugovorom propisanom roku, a u slučajevima kada bi određeni iznos i bio uplaćen, Holding ne bi platio PDV.”
Bez obzira na sve, blamaža zbog situacije u kojoj se našla organizacija rukometnoga Eura u Hrvatskoj teško će se isprati. Možda (ni)je bitno tko je kriv, ali ako se jedna te ista priča ponavlja devet godina onda je teško ne zaključiti da nema „nevinih u ludnici“. A istina? U Hrvatskoj uvijek postoje dvije istine, istina prevarenoga i istina prevaranta, to je jasno. No, za to nas sad nije briga. Devet godina jedne te iste sramotne priče, pa ako je i za nekakvu knjigu rekorda – previše je!
Još sramotnija je priča sa splitskom Spaladium Arenom od koje su i Grad Split i država odavna digli ruke, pa je do prije mjesec dana bilo neizvjesno hoće li Split ugostiti najbolje europske rukometaše, premda su već bile prodane sve karte za utakmicu otvaranja Eura između Hrvatske i Srbije. Nikad dovršen objekt dočekat’ će rukometaše iznutra besprijekoran, ali neuspješno izvana zamaskiran. Iako su izvanjsko ruglo organizatori pokušali sakriti ceradama, kiša i jak vjetar otkrili su istinu.
Za Spaladium Arenu u planu su bili zamamni sadržaji, uz nju je trebao niknuti neboder, poslovna zgrada s hotelom i šoping-centrom veličine Jokera te velika garaža, ali ništa od toga nije realizirano, a sada ćemo u svijet poslati sramotnu sliku hrvatske stvarnosti. Iz zidova i dalje vire željezne šipke, a između Arene i improviziranog parkinga je napušteno gradilište. Radi se o 90.000 četvornih metara s građevinskom dozvolom, koja zjape sablasno prazna. Trenutni upravitelj Spaladium Arene, Renco Posinković, kazao je kako vidi da novi splitski gradonačelnik pokazuje želju da se projekt nastavi i napominje da su tri tvrtke bile u igri, ali novac im više nije bio dostupan i sada sve stoji.
Inače, Posinković je naslijedio američku tvrtku, koja se u upravljanju dvoranom, kaže, “nije snašla u balkanskim uvjetima”. Govori on i kako sve funkcionira iako su u stečaju, te da je Spaladium Arena u pogonu 200 dana u godini.
Kako god, sportski svijete, dobrodošao u zemlju kruha i igara!