Narod je davno prepoznao vladare kao govnore

0
771
Photo: Patrik Macek/PIXSELL

Hrvati nikada nisu shvaćali vladu kao dobru upravu, nego više kao vlast, koja je prirodno svojoj ulozi najgore smeće. Imamo vladare, vlastodršce, vladajuće koalicije, izborne pobjednike, dominantnu opciju, legitimnu vlast i slično tome

Prokleta gamad. U Saboru su glatko odbačeni pozitivni amandmani na fašistički Ovršni zakon. Polemika je sve razjasnila, ali se HDZ postavio bahato, s pozicije vlasti, koja je praktično opstrukcija potrebite državne uprave.

Pad lažne demokracije

Loading...

Amandmanima oporbe prvi se suprotstavio “oporbenjak” Peđa Grbin, koji je tako svojoj stranci SDP nanio nepopravljivu političku štetu. Grbin je odvjetnik, vjerojatno pripadnik neke odvjetničke ili javnobilježničke interesne skupine. SDP je osramoćen i od svog kukurikavca Gordana Marasa, koji je u Saboru urlikao: “Ne dirajte moje novce!” Inteligentniji zastupnici od njega upozorili su na propast II. mirovinskog stupa i potrebu da se provede njegova dekonstrukcija, u smislu da se odgovarajući mirovinski fondovi i pripadna mirovinska prava vrate u I. stup, jer će izigrani “štediše” I. mirovinskog stupa dobiti dramatično niže mirovine, što Marasa očigledno ne brine. Valjda se kao ministar dobro potkožio.

Dekonstrukcijom promašene mirovinske reforme izbjeglo bi se daljnje smrtonosno zaduživanje zemlje zbog manjka koji je proizveden u I. mirovinskom stupu, svake godine za novih 5 milijardi kuna. Samo je Hrvatska zadržala pogubni II. mirovinski stup, izmišljen u Pinochetovom Čileu. I, to nisu novci Gordana Marasa, jer su mirovinski fondovi II. stupa u vlasništvu banaka. U SDP-u i njegovim satelitima, zastupnici poput Miranda Mrsića i Silvana Hrelje, snažno brane II. mirovinski stup. Frenetično ga podržava i “neovisni” analitičar Velimir Šonje. A HDZ je “suzdržan”. Nakon što su Boris Lalovac, Zoran Milanović i SDP riješili slučaj Švicarac, i tako pomogli mnogim nesretnicima u ovoj zemlji, nakon što je SDP tako stekao ogroman politički kapital, Grbin i Maras su to jednostavno prolili.

Neka vas ne zavara moje osobno razočarenje s ovakvim SDP-om, bez relativno hrabrog Zorana Milanovića. Udbaški HDZ ipak je daleko gora banda od komunjarskog SDP-a. Današnji fašistički Ovršni zakon djelo je HDZ-a. U premijerskom mandatu Jadranke Kosor iz paštete, koja je feudalno naslijedila Ivu Sanadera, sve uz blagoslov vječitog govnora Stipe Mesića. Ovršni zakon zvjerski je formuliran od strane tadašnjeg ministra pravosuđa Dražena Bošnjakovića, kojeg je aktualni premijer Andrej Plenković veleizdajnički vratio u istu ministarsku fotelju, da obrani predatorske interese određenih odvjetničkih i javnobilježničkih skupina.

HDZ je odbacio zaista pravedan amandman, koji je tražio zabranu ovrhe za kredite koji su otplaćeni na razini glavnice. Kreditor je u takvom slučaju minimalno namiren, bilo da je dužnik otplaćivao glavnicu ili kamatu, pa je ovrha takvog dužnika najcrnji fašizam.

Govnori iz Sabora

Izgovoreno po Vuku u Gaju, na engleskom se za vladu kaže govnorment. Narod je davno prepoznao vladare kao govnore. Neki sam dan hodao Markovim trgom, ispred Sabora, s nadom da će naš parlament prihvatiti sve razumne amandmane na “novi” Ovršni zakon. Što se ono veli, veličina nade je mjera razočarenja. Ugazio sam, kao da je 19. stoljeće. Bljak! Fuj! Govnor na kiši! Odurna smrdljiva masa skupljala se pola metra dalje u nekakav ljudski oblik, slično terminatoru T-1000 iz filmskog serijala Jamesa Camerona. Bio sam istinski preneražen. “Oprostite, gospodine predsjedniče Hrvatskog sabora!” – ispričao sam se. Dogodio se nekakav fizikalni fenomen. Vjerovali ili ne, smrdljiva i odurna masa oblikovala se u odvratno nasmijanu facu Gordana Jandrokovića, koji je sa smješkom odljepljivao svoje govnorsko lice od pločnika. “Ništa, ništa” – pomirljivo će nakupina, koja se eto slučajno nalijepila na tuđu izbornu bazu. “Nadam se da ćete na slijedećim izborima glasovati za HDZ” – dodao je. Moš’ si mislit, budalo glupa! Nema toga što niste upropastili. “Nadam se da će jednog dana netko ovršiti tebe ili tvoju djecu” – zlurado sam odgovorio.

I zaista, nikakvo čudo da se glavni saborski govnor razlio po Markovom trgu. Niti jedan razuman amandman na “novi” Ovršni zakon nije izglasan. Jandroković se u Saboru cerio budalasto, kao da on osobno neće nikada biti ovršen. Ovršitelj nad ovršenikom nastavlja teror i nakon što ovršenik otplati dug na razini glavnice. Lako je političarima, jer ih možete ovršiti samo s crpkom za septičke jame. Teško se oteti dojmu da Jandroković o glavnoj temi u Saboru nije imao pojma i da isti Jandroković nije svojevoljno rušio pozitivne amandmane na Ovršni zakon, ali se za to odlučio glavni govnor Plenković, odnosno cijela ta ovršna interesna nakupina, koja kontrolira sve najveće stranke.

HDZ-ov Ivan Šuker bio je jedan od kumova slučaja Švicarac i jedan od kumova gigantskog financijskog inženjeringa u zemlji. I što je ovaj put napravio? Pozvao se na proceduru – o novim spasonosnim amandmanima trebao se službeno očitovati govnorment, odnosno Plenković, današnji Smradaner. Prokleta konjska galeba! Suši se desetljećima, u ministarskoj fotelji i u Saboru, ali još uvijek stigne zasmraditi cijelu Hrvatsku. Jandroković ostaje govnorski obilježen, jer se pod njegovim predsjedanjem u Saboru dogodila velika sramota za hrvatsku naciju i cijelo čovječanstvo.

Sudac Mislav Kolakušić traži hitne izmjene izmjena

Imamo kozmetičke izmjene Ovršnog zakona: (1) Ovrhe se neće moći provoditi na jedinoj nekretnini koju osoba posjeduje kada je iznos duga manji od 20 tisuća kuna. (2) Ako netko ostane bez nekretnine u kojoj stanuje, država će istome 18 mjeseci plaćati smještaj ili ponuditi na korištenje nekretnine u državnom vlasništvu. (3) Dio plaće ili mirovine koji se neće moći ovršiti povećava se s 2/3 na 3/4, pod uvjetom da je plaća ili mirovina niža od prosječne.

“Ovakvim izmjenama Ovršnog zakona niti jedan blokirani ili osoba u postupku ovrhe neće se spasiti. Većina izmjena odnosi se na omogućavanje brže naplate” – rezolutan je sudac Mislav Kolakušić. “Nama trošak čini 2/3 ovrhe, što je apsolutno nedopustivo. Da su izglasani predloženi amandmani, mi bismo u dobroj mjeri riješili problem: svaka stranka snosila bi svoj trošak, ovrha nad novčanim sredstvima obustavljala bi se nakon 6 mjeseci ukoliko u tom roku nije izvršena naplata sredstava, čime je determiniran i zastarni rok. Na suđenje za ubojstvo imamo zastaru, a za ovrhe ne! Ovrhe su generator iseljavanja. Pola milijuna umirovljenika primaju mirovinu manju od 1500 kuna. Takvome jedan račun za ovrhu znači da slijedeća dva mjeseca neće moći kupiti ništa. Imamo 200 tisuća umirovljenika čija je mirovina do 400 kuna. Onima koji rade pola radnog vremena, prosječna plaća je 1300 kuna. Ovakav Ovršni zakon je genocidan.”

Photo: Patrik Macek/PIXSELL

Kolakušić se zalaže da prepišemo prihvatljiv i jeftin slovenski model za ovrhe.