Mesić: Uvjeren sam da su hrvatske postrojbe bile u Bosni između 1992. i 1994., ali ne legalno…

Sanjin Strukic/PIXSELL

U stvari, u krajnjoj analizi bila je bosanska politika gdje sam se razišao s predsjednikom Tuđmanom. Imao sam i drugih prigovora. Bilo je to oko centralizacije vlasti na svim razinama, centralizacije financija, pretvorbe tzv. društvenog vlasništva, sve su to bila pitanja na kojima sam se razišao s politikom predsjednika Tuđmana, ali mislim da je Bosna bila zbilja točka na "i", ako hoćete, budući da sam uvjeren da se Bosna ne može dijeliti, a to inzistiranje na podjeli na etničkoj čistoći Bosne, inzistiranje na preseljenju muslimanskog življa iz svih gradova, iz brojnih gradova Bosne i Hercegovine, mislio sam da je to bila pogrešna politika i vjerujem da oni koji su provodili takvu politiku bijahu zbilja instrument zavedene hrvatske politike u tom vidu, izjavio je Mesić

Nastavljamo s objavljivanjem poznatih transkripata iz Haaga, odnosno čuvenog svjedočenja Stjepana Mesića u procesu protiv Tihomira Blaškića na strani Tužiteljstva pred Haaškim sudom od 16. do 19. ožujka 1998. godine. Svjedočenje je skraćeno, s time da su pojedina pitanja i odgovori na njih cjeloviti.

HAAŠKI TRANSKRIPTI: Stjepan Mesić, građanin svjedok u procesu protiv TIHOMIRA BLAŠKIĆA, na strani tužiteljstva pred Haškim sudom, 16.-19. ožujka 1998. godine

Tužitelj M. HARMON: Dopustite ovo pitanje, g. Mesić – po Vašemu mišljenju, je li u redu reći da su politički vođe koje sam nabrojao, to su Boban, Kordić, Valenta, Koštroman i drugi, postali, po Vašemu mišljenju, instrumenti implementacije politike predsjednika Tuđmana o podjeli Bosne?

Svjedok tuž. S. MESIĆ: U stvari, u krajnjoj analizi bila je bosanska politika gdje sam se razišao s predsjednikom Tuđmanom. Imao sam i drugih prigovora. Bilo je to oko centralizacije vlasti na svim razinama, centralizacije financija, pretvorbe tzv. društvenog vlasništva, sve su to bila pitanja na kojima sam se razišao s politikom predsjednika Tuđmana, ali mislim da je Bosna bila zbilja točka na “i”, ako hoćete, budući da sam uvjeren da se Bosna ne može dijeliti, a to inzistiranje na podjeli na etničkoj čistoći Bosne, inzistiranje na preseljenju muslimanskog življa iz svih gradova, iz brojnih gradova Bosne i Hercegovine, mislio sam da je to bila pogrešna politika i vjerujem da oni koji su provodili takvu politiku bijahu zbilja instrument zavedene hrvatske politike u tom vidu.



Tužitelj M. HARMON: Dopustite mi skrenuti Vašu pozornost, g. Mesiću, na situaciju s dvojnim državljanstvom i na situaciju ljudi koji su bili građani Bosne i Hercegovine s mogućnošću da budu članovi hrvatskog parlamenta ili Sabora. Možete li objasniti sucima zakone koje sam naveo, kakav je bio njihov učinak na suverenitet Bosne i Hercegovine?

Svjedok tuž. S. MESIĆ: Svakako, bio sam dio opozicijskih političara u Hrvatskoj koji su bili protiv izbornih pravila da građani drugih država mogu participirati, jer mislim da samo oni Hrvati iz dijaspore mogu sudjelovati u izborima koji su sami vani u to vrijeme. Prema građanskom pravu, izborni sistem dopušta svim hrvatskim građanima glasovati za hrvatski parlament, i onda zakon predviđa da svi Hrvati – sve osobe hrvatskog podrijetla mogu postati građani, prema nekim odredbama koje su uvjeti što ih je bilo lako ispuniti. Bilo je 12 predstavnika u parlamentu, tako da je oko 10 posto predstavnika u parlamentu dolazilo iz dijaspore i jasno je bilo da su ti Hrvati dijaspora, koji nisu imali ništa s hrvatskom državom, nisu plaćali nikakav porez. Bilo je jasno da je njima većim dijelom upravljao HDZ, tako da mi je bilo jasno da je to neka vrst zloporabe izbora, budući da stranka koja kontrolira tih 10 posto glasova jasno ima 10 posto prednosti ulazeći u izbore i, razumljivo, bilo je to nešto protiv čega se borila opozicija.

Dakle, jasno je da HDZ u tome ima prednost, ima monopol, imali su monopol, progurali su taj zakon. Ali u slučaju Bosne i Hercegovine imao je razoran utjecaj, zbog toga što je tamo činio – usmjeravao je bosanske Hrvate prema Hrvatskoj, umjesto da ih usmjeruje da svoju sreću i budućnost traže u državi u kojoj su se rodili i gdje su živjeli s drugim ljudima s kojima su trebali tražiti suživot.
Razgovarao sam i s predstavnicima Bosne i Hercegovine u Sarajevu, jer sam tamo išao također više puta. Govorili bi da ne žele pogoršavati taj problem, jer su dobivali svu pomoć preko Hrvatske, i tako nisu željeli potkopati takvu vrstu stanja.

Tužitelj M. HARMON: G. Mesiću, kakav je vaš zaključak o učinku koji je ta vrsta predstavništva u Saboru imala, to je da dozvoljava ljudima koji su bili iz Bosne i Hercegovine da budu članovi Sabora, kakav učinak je to imalo na neovisnost Bosne i Hercegovine?
Svjedok tuž. S. MESIĆ: Uvjeren sam da je to vodilo prema raspadu ako su Hrvati tražili svoje mjesto u Hrvatskoj, oni nisu išli braniti Bosnu i Hercegovinu, oni ne bi zagovarali jedinstvo Bosne i Hercegovine. Mislio sam da je to politika koja škodi Bosni i Hercegovini i mislio sam da je štetna i za Hrvatsku. Uvijek sam vjerovao, a tako i danas, da nije bilo washingtonskog i daytonskog sporazuma, da je upitno bi li padom Bosne mogla preživjeti i sama Hrvatska.
Tužitelj M. HARMON: Po vašemu mišljenju, g. Mesiću, je Ii za Muslimane logično da otpočnu bosansko/hrvatski sukob?
Svjedok tuž. S. MESIĆ: Kako sam, također, ja u neku ruku general Hrvatske vojske, istina, pohađao sam vojnu školu za časnike u rezervi prije dosta vremena, ali ne vidim tu logike, bez obzira na navode različitih strana.
Bošnjaci su bili apsolutno inferiorni u odnosu na našeg zajedničkog agresora, a to je Srbija i njena vojska.Vremenom kad su Muslimani imali ogromne žrtve, kad je više od 100.000 ljudi ubijeno i tada za njih da otvore novu bojišnicu i da suze manevarski prostor koji su imali, to se čini čudnim. Prije svega, mogli su imati logistiku od Hrvata i ako otvore bojišnicu protiv Hrvata, tada za njih nema pomoći, niti ima ikakvih izgleda za spas Bosne. To su razlozi zbog kojih mi je neuvjerljivo tvrditi – nema osnova za tvrdnju da su Muslimani otpočeli taj rat. Ipak, bilo je štetno jednako za Hrvate i Muslimane, i na sreću došao je washingtonski sporazum i potpisani su daytonski sporazumi koji zaustavljaju rat; ali za ozdravljenje učinaka tog rata bit će potrebno još puno vremena.

Tužitelj M. HARMON:
G. Mesiću, za vrijeme tog rata je li Hrvatska upućivala HVO-u materijalnu pomoć?
Svjedok tuž. S. MESIĆ: Budući da je politika bila da HVO brani hrvatske interese i hrvatske prostore u Bosni i Hercegovini, jer morate čuti izjave vodećih ljudi Herceg-Bosne – one uvijek kazuju o hrvatskim prostorima, nikada nisu govorili o Bosni i Hercegovini i to je nešto što me smeta napose, tako, očito, Hrvatska im je pomagala i to nije nikakva tajna. Jedina tajna je kako se ta pomoć organizirala. Bio sam predsjednik parlamenta i poznat mi je hrvatski proračun i tamo nikada nije bilo stavke o pomoći Herceg-Bosni, niti je spomenuta Herceg-Bosna bilo kako, no Josip Manolić, koji je HDZ napustio zajedno sa mnom, a bio je zadužen za sve hrvatske tajne službe, potvrdio je u javnosti, pozivajući međunarodno i domaće javno mnijenje, i rekao mi je osobno, da je Hrvatska trošila milijun njemačkih maraka dnevno na pomoć svim strukturama u Herceg-Bosni, a to svakako znači i za HVO, jer odajke bi HVO inače dobivao logističku potporu, ako ne iz Hrvatske. Mislim da tu nema tajne.

Pretpostavljam da je pomoć dolazila od Ministarstva obrane Ministarstvu obrane Herceg-Bosne, od Ministarstva unutarnjih poslova Ministarstvu unutarnjih poslova Herceg-Bosne. Vjerojatno je tako pomoć tekla, no ja ne mogu eksplicite tvrditi koliko je potrošeno na tu pomoć, ni kako je u stvari kanalizirana.
Tužitelj M. HARMON: Po Vašemu mišljenju, g. Mesiću, jesu li ministarstva koja ste upravo opisali imala dokumente i čuvala bilješke o pomoći koju su dostavljali HVO-u?
Svjedok tuž. S. MESIĆ: Nikada nisam vidio ikoji takav dokument, ali svatko tko kontrolira bilo koji fond mora imati neku vrst kontrolnog mehanizma nad njihovom potrošnjom.
Zbog toga mora negdje u dokumentaciji svakog ministarstva to postojati, uključujući Ministarstvo unutarnjih poslova i Ministarstvo obrane. Sve što znam je da je u brojnim ministarstvima provedena revizija, izuzev u najosjetljivijem dijelu, gdje nije dovršena, tako da ni javnost ni Sabor nisu bili u potpunosti upoznati s revizijom o djelovanju Ministarstva obrane, Ministarstva unutarnjih poslova i Ministarstva vanjskih poslova.

Tužitelj M. HARMON:
G. Mesiću, u razdoblju 1992. do 1994. za potrebe ovog pitanja, jesu li hrvatske postrojbe i hrvatska policija bile u Bosni?
Svjedok tuž. S. MESIĆ: Vidite, mogu ustvrditi, pouzdano, da Hrvatska vojska nije legalno mogla ući u Bosnu i Hercegovinu iz samog razloga da je za upotrebu Hrvatske vojske izvan hrvatskih granica trebala odluka Hrvatskog sabora.
Takva odluka ne postoji. Ako bih, ja bih morao znati za nju, no je li ikoja postrojba tamo bila, je li djelovala u Bosni i Hercegovini, to je druga stvar. Postojao je sporazum između predsjednika Tuđmana i Alije Izetbegovića dok su trajali srpski napadi na Dubrovnik i okolna područja. Sporazum je postignut kada je dio Hrvatske vojske branio dubrovačko zaleđe i ušao na teritorij Bosne i Hercegovine, no to je bio sporazum s bosanskim Predsjednikom.
Ipak, zbog svog položaja, često sam bio izložen u medijima, često sam se pojavljivao na radiju i televiziji. Ljudi bi me ispitivali o tome jesu li naše postrojbe u Bosni i Hercegovini. Govorio bih da sam zahtijevao izvješće od Ministarstva obrane o tomu i da je odgovor koji sam dobio izričit odgovor bio da hrvatskih postrojbi nema na teritoriju ni jedne druge države, uključivo ozemlja Bosne i Hercegovine. No, dolazili bi mi vojnici koji su suspendirani zbog toga što nisu htjeli odlaziti u Bosnu i Hercegovinu. Njihovi roditelji bi me posjećivali također, iz istih razloga, no službeno, uvijek mi je kazivano, da ako je i jedan hrvatski vojnik tamo otišao, da je otišao tamo kao dragovoljac.

Tužitelj M. HARMON: Dakle, g. Mesiću, je li Vaš odgovor da je bilo ili da nije bilo hrvatskih postrojbi u Bosni između 1992. i 1994.?
Svjedok tuž. S. MESIĆ: Uvjeren sam da su bile, ali ako su bile, nisu tamo bile legalno.
Tužitelj M. HARMON: Sad, prema Vašim spoznajama, g. Mesiću, je li osoblje Hrvatske vojske, koje je bilo u Bosni, imalo žrtava i da li bi bilo dokumenata o tim žrtvama?
Svjedok tuž. S. MESIĆ: Kao u svakoj normalnoj administraciji, moralo bi biti nekakvih dokumenata, napose o ljudskim žrtvama, dakle ako su hrvatski vojnici tamo poginuli, tada bi morao biti dokument o tome, jer obitelji moraju regulirati svoje povlastice. Ako su vojnici ranjeni, opet, morale bi biti regulirane njihove invalidske povlastice.
Ali, činjenica je da je u našim novinama bilo dosta neodređenosti i kad god bi tko bio ubijen, u izvješću bi stajalo gdje je ubijen i gdje se borio za Hrvatsku, no za određen broj žrtava rabljen je u novinama termin – “pali za svoju domovinu” i rečeno mi je da se ta fraza rabi za pale u Bosni. No, moram priznati da to nisam istraživao ni u jednoj pojedinosti, također.

Tužitelj M. HARMON: G. Mesiću, je li Vas i koji vojnik koji bi dolazio k Vama izvijestio da su, dok su služili u Bosni, nosili oznake “HV”, ali su im rekli da maknu te oznake i zamijene ih oznakama koje su ih činile pripadnicima “HVO-a”?
Svjedok tuž. S. MESIĆ: Da. Reklo mi je to nekoliko ljudi, da ie zadatak sviju koji su otišli u Bosnu bio ukloniti ta znakovlja Hrvatske vojske.
Tužitelj M. HARMON: G. Mesiću, kakav je bio odnos između Hrvatske vojske i časnika na zapovjednim mjestima u HVO-u? Možete li reći sudu, jesu li članovi Hrvatske vojske išli u HVO, služili na zapovjednim mjestima i potom se vratili u Hrvatsku vojsku, i možete Ii navesti poimence te pojedince?
Svjedok tuž. S. MESIĆ: Profesionalno, to nije bio dio mojih ovlasti. Bio sam prvi među jednakima, bio sam voditelj parlamenta, no svakako, imao sam više informacija od mnogih drugih ljudi. Očito, meni je bilo moguće dobiti neke podrobnije informacije, no te informacije bile su dostupne i javnosti, tako da je bila fluktuacija – Milivoj Petković, Ante Roso, Slobodan Praljak, general Tolj, oni su jedno vrijeme bili u HVO-u, potom opet u Hrvatskoj vojsci. Jesu li svaki put regulirali svoj odnos kad bi otišli i vratili se, nisam pokušavao ustanoviti.
Ali moglo se uočiti da su, u kratkom razdoblju, izmjenjivali svoje pozicije. Jedno bi vrijeme bili u HVO-u, pa ponovno u Hrvatskoj vojsci, no, kako je to regulirano, ne znam.

Tužitelj M. HARMON: Dopustite da se vratim na pitanje povezanog zapovijedanja. Zamolio me jedan kolega da se to razjasni, g. Mesiću. Je li Zagreb odbio vezano zapovijedanje ili jesu li prihvatili princip vezanog zapovijedanja?
Svjedok tuž. S. MESIĆ: Zagreb je prihvaćao povezano zapovijedanje, ali ne i jedinstvene zapovijedi.
Tužitelj M. HARMON: G. Mesiću, hvala Vam lijepo na svjedočenju. Nemam dodatnih pitanja. G. predsjedniče, zaključujem svoje izravno ispitivanje.

(Pitanja branitelja generala Tihomira Blaškića, g. Ante Nobila i odgovori Stjepana Mesića)

Sudac Claude JORDA: Zahvaljujem, g. Harmon. Obraćam se sada na obranu. Ne znam tko će biti unakrsni ispitivač, to je g. Nobilo, da, o tome smo govorili jučer.
Blaškićev branitelj Anto NOBILO: Rekli ste da je HDZ prepreka za demokraciju, da tamo nema demokratskog donošenja odluka, da postoji jednostranački stav, da su samo opljačkali vlasništvo kroz transformaciju, da su nacionalisti, itd. Možete li mi reći kad je HDZ poprimio te značajke?
Svjedok tuž. Stjepan MESIĆ: Mislim da je nakon sporazuma u Karađorđevu počela ta destruktivna politika.
Blaškićev branitelj A. NOBILO: A kada se to dogodilo?
Svjedok tuž. S. MESIĆ: 30. ožujka 1991.
Blaškićev branitelj A. NOBILO: Znači, ta stranka ima sve te negativne značajke već od 1991., kad ste je Vi napustili?
Svjedok tuž. S. MESIĆ: Napustio sam je 1993. Franjo Tuđman tražio je da se povučem iz parlamenta, jer da on nije mogao postići nikakav sporazum sa Slobodanom Miloševićem, jer sam negdje rekao da ga sami Srbi žele objesiti na Terazijama u Beogradu.
Tada sam već bio u dubokom sukobu sa službenom politikom, skupa sa svojim prijateljima koji su napustili stranku kad i ja. Kako znate, korak u politici ne pravi se samo tako, nego kad sazriju uvjeti, tako da se moj odlazak iz HDZ-a nije dogodio odmah, nego kad sam osjetio da imam priliku postići veću podršku javnosti, umjesto da samo napustim stranku i okončam svoju karijeru, a da ništa nisam postigao, zbog čega sam ionako napustio stranku.
Sudac Claude JORDA: G. Mesiću, g. Mesiću, g. Nobilo je vrlo jasan. Možete odgovoriti kako želite, ali mislim da je pitanje vrlo jasno. Rekli ste da ste pribivali tim sastancima. Pitao sam Vas je za primjer tih sastanaka i što se zbivalo na tim sastancima. Možete i ne morate, hoćete ili nećete, ali ne možete jednostavno reći: “Već sam odgovorio na to pitanje.” Mislim da niste odgovorili na pitanje. Možda ne možete odgovoriti. To nije moj problem.
Svjedok tuž. S. MESIĆ: Ne, ne, mogu odgovoriti na to pitanje. Mislim da sam dobro objasnio. HDZ Bosne i Hercegovine, njegovo političko vodstvo dolazilo bi na sastanak s političkim vodstvom Hrvatske. Sastancima su pribivali ljudi čija imena sam naveo, kao i članovi Predsjedništva HDZ-a iz Hrvatske. Ja nisam bilježio datume tih sastanaka. O čemu se raspravljalo, ako hoćete primjer, dat ću vam neke primjere.
Kad se raspravljalo o referendumu u Bosni i Hercegovini, kad je trebalo donijeti odluku o tome trebaju li Hrvati poduprijeti neovisnost Bosne i Hercegovine ili ne trebaju sudjelovati na referendumu, jer su Srbi već odlučili da na njemu ne sudjeluju, moram reći da su predstavnici HDZ-a Bosne i Hercegovine bili protiv hrvatskog sudjelovanja na tom referendumu, a tu njihovu odluku podržao je predsjednik Tuđman i većina HDZ-a u Zagrebu ili, ako hoćete, hrvatski HDZ. Imao sam zbilja dosta neprilika nagovoriti i Tuđmana i članove HDZ-a da ako Hrvati ne budu sudjelovali na referendumu, i ako Srbi ne budu sudjelovali, referendum neće uspjeti i Bosna i Hercegovina će ostati dio Jugoslavije i tek nakon toga promijenila se odluka.
Na kojem se sastanku to dogodilo, ne mogu vam točno reći, ali, kad god bi se donosila kakva ključna odluka, uvijek je prethodio sastanak HDZ-a Hrvatske i Bosne i Hercegovine. Kad je Vance-Owenov plan bio spreman za primjenu, čak i nepotpisan od Srba, odnosno prihvaćen od njihove skupštine, na jednom takvom sastanku utvrđeno je da se Vance-Owenov plan mora odmah početi primjenjivati, jer je bio u interesu Hrvatske, jer je kompletirao, zaokružio hrvatski teritorij.
Blaškićev branitelj A. NOBILO: Dakle, pozivani ste za vrijeme muslimansko-hrvatskog sukoba. Je li ikada prihvaćena odluka o početku vođenja rata protiv Muslimana?
Svjedok tuž. S. MESIĆ: Ne, formalno takva odluka nikad nije usvojena.
Blaškićev branitelj A. NOBILO: Ne govorim sad o formalnoj odluci. Jeste li bili nazočni u takvoj prilici?
Svjedok tuž. S. MESIĆ: Nije se usvojila formalna odluka, ali vrlo je jasno da je takva odluka implementirala.
Blaškićev branitelj A. NOBILO: Govorim vrlo je jasno da je rat izbio, ali ne znam je li to bila formalna odluka ili ne, zar je takva odluka bila ikada usvojena?
Svjedok tuž. S. MESIĆ: Ne, takva odluka nikada nije donesena.
Blaškićev branitelj A. NOBILO: Dakle, bili ste u vodstvu HDZ-a za vrijeme muslimansko- hrvatskog sukoba. Je li ikada donesena odluka o etničkom čišćenju muslimanskog stanovništva na teritoriju koji su kontrolirali Hrvati i HVO?
Svjedok tuž. S. MESIĆ: Moram reći da je bilo rasprava na tim sastancima o stanju u nekim općinama i tako sam sjedio kraj Pere Markovića, gradonačelnika Čapljine, na jednom od tih sastanaka. Upitao sam ga: “Kakvo je stanje između Muslimana i Hrvata u vašem gradu?”, a on je rekao: “Nema stanja u našem mjestu. Mi nemamo više Muslimana jer smo ih sve očistili.”
Blaškićev branitelj A. NOBILO: To je on rekao o Čapljini. Je li ikada bilo odluke prihvaćene na tim sastancima da se ide u etničko čišćenje Muslimana u određenim regijama, da se spale njihove kuće; je li bilo takve odluke?
Svjedok tuž. S. MESIĆ: Takva je odluka implementirana, i ako se sjećate, u hrvatskom parlamentu, predstavnik koji je posjetio teritorije što ih je kontrolirala Hrvatska vojska, a to je HVO, izjavio je da je iznenađen dezinformacijama koje zapljuskuju javnost. Primjerice, da je džamija spaljena u Livnu i rekao je: “Bio sam u toj džamiji i mogu vam reći da nije spaljena, i izveo sam nekoliko ovaca i koza iz te džamije osobno, jer nisam mogao gledati da bi bile u svetištu, tako da mogu reći, ako su ovce i koze bile tamo, da ih ljudi nisu mogli čuvati.”
Blaškićev branitelj A. NOBILO: G. Mesiću, volio bih da mi odgovorite izravno na način koji je uobičajen za ovu instituciju. Postavio sam Vam izravno pitanje: kad bi ljudi iz HDZ-a BiH došli na te sastanke, je li ikada donesena odluka o etničkom čišćenju područja pod nadzorom HVO-a? Jeste ii čuli za odluku, jeste li bili nazočni, jeste li sudjelovali u takvoj odluci?
Svjedok tuž. S. MESIĆ: Ne, nisam niti je takva odluka formalno donesena.
Blaškićev branitelj A. NOBILO: Engleski prijevod kazuje da nije formalno prihvaćena takva odluka, no, jeste li Vi čuli da je netko neformalno rekao: “Učinimo to, nama ne treba odluka.” Je li se to dogodilo na nekom od sastanaka s Tuđmanom?
Svjedok tuž. S. MESIĆ: Otkako bi predstavnici dolazili na sastanke s raznih područja Bosne i Hercegovine, gdje je očito bilo pokreta muslimanskog stanovništva, ostavimo po strani zbivanja u Mostaru, bilo mi je jasno da je takva politika nekako implementirana, na neki strani način, no službeno uvijek se držalo da se Bosna sastoji od tri konstitutivna naroda, i tako dalje da ne ulazim u sve pojedinosti.
Blaškićev branitelj A. NOBILO: Ti sastanci nisu bili javni sastanci, bili su to interni sastanci. Sadržaj takvih sastanaka nije se obznanjivao, osim onoga što je odlučeno da se objavi, no ono što Vas pitam jest – je li itko rekao, primjerice Tuđman: “Idimo i očistimo Muslimane iz područja Travnika”, primjerice. Jeste li čuli takvo što?
Svjedok tuž. S. MESIĆ: Ne.
Blaškićev branitelj A. NOBILO: Je li muslimansko vodstvo često dolazilo u Zagreb?
Svjedok tuž. S. MESIĆ: Da, jedino su kroz Zagreb mogli komunicirati s ostalim svijetom.
Blaškićev branitelj A. NOBILO: Dakle, vidjeli ste ih dosta često?
Svjedok tuž. S. MESIĆ: Da.
Blaškićev branitelj A. NOBILO: Ocrtali ste Perinovića, Kljuića i Brkića kao osobe koje su zagovarale cjelovitu i jedinstvenu Bosnu?
Svjedok tuž. S. MESIĆ: Da.
Blaškićev branitelj A. NOBILO: Kako objašnjavate činjenicu da Tuđman, a Vi ste rekli da je on imao značajan, ako ne presudan utjecaj u Bosni, kako je pristao da takve osobe budu izabrane na položaj koji su obnašali?

Svjedok tuž. S. MESIĆ: Pretpostavljam oni nisu htjeli provoditi politiku koju se od njih tražilo, a tako u prvom redu, za Perinovića rekli su da su mu preci bili Srbi, tako da nije bio od povjerenja, zatim Kljuić, da se oženio Muslimankom i da će provoditi politiku Alije Izetbegovića, a za Brkića, on je bio suviše umjeren i stoga ne u potpunosti prihvatljiv za realizaciju hrvatske politike u Bosni, i tako se došlo do Mate Bobana, za kojega je Tuđman rekao da je on jedina osoba koja razumije njegovu politiku u Bosni i Hercegovini.
Blaškićev branitelj A. NOBILO: Jako dobro. Sve su to bili razlozi da se nekoga udalji s dužnosti, ali kako je mogao Tuđman prihvatiti imenovanje tri različite osobe koje nisu provodile njegovu politiku; kako to objašnjavate?
Svjedok tuž. S. MESIĆ: Pokušao sam objasniti da se Tuđmanova politika prema Bosni vremenom mijenjala, od vremena kad je također on zagovarao jedinstvenu Bosnu do Karađorđeva – nakon toga on se razvio u određenom pravcu jer je bio uvjeren da će Milošević uspjeti razbiti Bosnu, a to će koristiti i njemu.
Sudac Claude JORDA: Načinit ćemo stanku i ponovno otpočeti u 15 sati, jer u 14 ili u 14.30 bit će statusna konferencija u drugom slučaju…

… nastavit će se

Facebook Comments

Loading...
DIJELI