Bilandžić je izrađivao karte na kojima bi i Hrvati i Muslimani i Bošnjaci bili zajedno grupirani kako bi došlo do teritorijalne podjele, ali, na posljetku, i Vi i ja smo u 1994. gledali sastanke između predstavnika Srba, Hrvata i Bošnjaka u Ženevi, i dok su oko karte sjedili Franjo Tuđman, Karadžić, Boban i Milošević, zajedno je promatrajući što li će kome pripasti, ali ne i Muslimanima. Moram se ispraviti, samo Srbi i Hrvati bili su nazočni, bez Muslimana. To je bilo u siječnju 1994. godine. Prenijela je televizija. Bio sam neugodno iznenađen, znajući što je to značilo, rekao je Stjepan Mesić
Nastavljamo s objavljivanjem poznatih transkripata iz Haaga, odnosno čuvenog svjedočenja Stjepana Mesića u procesu protiv Tihomira Blaškića na strani Tužiteljstva pred Haaškim sudom od 16. do 19. ožujka 1998. godine. Svjedočenje je skraćeno, s time da su pojedina pitanja i odgovori na njih cjeloviti.
Blaškićev branitelj A. NOBILO: 2. svibnja 1993. održan je sastanak u Ateni o posljednjim mirovnim pregovorima za Bosnu i Hercegovinu: Da li se sjećate?
Svjedok tuž. S. MESIĆ: Sjećam se sastanka u Ateni, ali ne i njegova sadržaja.
Blaškićev branitelj A. NOBILO: Ovdje je dokument od 11. svibnja 1993., IX. zasjedanje Vijeća sigurnosti, i raspravljalo se o obnovljenom neprijateljstvu između hrvatskih jedinica i bosanskih jedinica, jer je Republika Hrvatska, spomenuli su strani izvori, bila također upletena, i pozicije Republike Hrvatske su ocijenjene kako slijedi:
1. Trenutačan prestanak neprijateljstava jer su štetna za obje strane.
2. Provođenje Vance-Owenova plana što je moguće prije, kojim god putem.
3. U sporazumu, zajednička komanda je dogovorena između hrvatskih i muslimanskih oružanih snaga.
4. Vijeće poriče glasine da su jedinice službene Hrvatske vojske uključene i da je misija dobre volje pokrenuta i da su gospoda Izetbegović i Akmadžić, dvojica džentlmena, predložili da do sastanka i dođe, na koji bi došao i g. Tuđman; da li se sjećate tog sastanka iz svibnja 1993.?
Svjedok tuž. S. MESIĆ: Da, toga se posebno sjećam, jer se tiče provođenja Vance-Owenova plana. Na sreću, Srbi nisu potpisali plan, jer je to jedan od velikih razloga za teške patnje i s hrvatske i s muslimanske strane. Vidite da je pritisak porastao kako bi plan bio proveden što je moguće prije, što bi značilo podjelu teritorija svih triju etničkih skupina, što bi bila izlika za etničko čišćenje koje se dogodilo.
Blaškićev branitelj A. NOBILO: A ovdje imamo nešto što se tiče upravo Vas. Od 10. je lipnja 1993. u Zagrebu: “Predsjednik Sabora Republike Hrvatske g. Stjepan Mesić i Josip Manolić primili su šesteročlano izaslanstvo ljudi iz Travnika”, to je u srednjoj Bosni i među temama je bila i suradnja Hrvata u srednjoj Bosni, obrana doline rijeke Lašve, smirivanje sukoba, zahtjev za zaštitu muslimanskih izbjeglica u Bosni. Mesić i Izetbegović razgovarali su telefonom i g. Izetbegović je istoga dana stigao u Zagreb.” Možete li tome što dodati?
Svjedok tuž. S. MESIĆ: Ne, samo ono što je već ovdje napisano. Nemam ništa tome dodati.
Blaškićev branitelj A. NOBILO: Sjećate li se da je g. Šemso Tanković, to je predsjednik hrvatskog SDA, 10. lipnja 1993., u Zagrebu, poslao otvoreno pismo Aliji Izetbegoviću i Mati Bobanu, tražeći od njih da otvoreno razgovaraju u Ženevi o zajedničkoj borbi protiv pravog napadača i također protiv etničkog čišćenja u muslimanskoj Čapljini i također o Hrvatima u Lašvanskoj dolini. Sjećate li se tog otvorenog pisma g. Tankovića?
Svjedok tuž. S. MESIĆ: Sjećam se da je javno intervenirao u nekoliko navrata i prihvaćam mogućnost da je to mogao biti jedan od tih puta.
Blaškićev branitelj A. NOBILO: G. Mesiću, biste li se složili sa mnom ako bih rekao da su sve pošiljke oružja u vrijeme rata koje je dobila Armija BiH stigle iz Hrvatske ili prošle kroz hrvatski teritorij? Ili skoro sve?
Svjedok tuž. S. MESIĆ: Ne bih se u potpunosti složio, budući da je uglavnom oružje zarobila Armija BiH iz ruku agresora kojeg je dio zasigurno dobavljen preko Hrvatske.
Blaškićev branitelj A. NOBILO: Možemo li preformulirati pitanje? Mislite li na dio koji nije zarobila?
Svjedok tuž. S. MESIĆ: Da, mogla ga je dobaviti jedino preko Hrvatske.
Blaškićev branitelj A. NOBILO: Je li i humanitarna pomoć također stizala preko Hrvatske?
Svjedok tuž. S. MESIĆ: Da, stizala je preko Hrvatske, kao i kroz dijelove koje je kontrolirao HVO. Ali moram izraziti rezerviranost, naime, sudjelovao sam u brojnim raspravama koje smo imali sa stranim državama koje su slale pomoć, i uvijek smo pregovarali da se dio mora ostaviti i nama, podjednako humanitarna pomoć, kao i oružje, Hrvatska je uvijek zadržavala dio za sebe.
Blaškićev branitelj A. NOBILO: Ali, s dopuštenjem hrvatske Vlade, hrvatska je Vlada dala pristanak za sve što je odlazilo u Bosnu?
Svjedok tuž. S. MESIĆ: Da, ali bi i zadržavala svoj dio.
Blaškićev branitelj A. NOBILO: Izbjeglice iz Bosne i Hercegovine, dopustite da pođem od Muslimana: možemo li reći da ih je jedan broj bio smješten i dobivao hranu u Hrvatskoj, čak i za vrijeme hrvatsko-muslimanskog rata?
Svjedok tuž. S. MESIĆ: Da, da. Moram ponovno iskazati suzdržanost. Vrlo štovani hrvatski dužnosnik u to je vrijeme kazao, “Moramo im život učiniti tako nepodnošljivim da će poželjeti otići”.
Blaškićev branitelj A. NOBILO: Ali to nije bila izjava predsjednika Tuđmana?
Svjedok tuž. S. MESIĆ: Ne, nije bila.
Blaškićev branitelj A. NOBILO: Znate li da su u splitskim bolnicama bili liječeni ranjenici iz Armije BiH, kao i iz HVO-a?
Svjedok tuž. S. MESIĆ: Nisam svjestan tih detalja, no znam da su bili liječeni u našim bolnicama.
Blaškićev branitelj A. NOBILO: Zamolio bih da se proslijedi još jedan članak, molim. Za tumače, bio bi to dokument br. 10. G. Mesiću, bio je to Vaš intervju za ‘Hercegovački tjednik’. Nažalost, ovaj tjednik nije datiran, ali, pod slovom a) podvučenim žutim, pitanje glasi: “Koje je stajalište službene Hrvatske i HDZ-a prema Bosni i Hercegovini?”, Vaš je odgovor: “Naš je stav uvijek bio principijelan, a taj je da se granice ne smiju mijenjati”. Je li točno da ste to izjavili?
Svjedok tuž. S. MESIĆ: To je bila službena politika.
Blaškićev branitelj A. NOBILO: Dakle, dali ste taj intervju; je li to točno?
Svjedok tuž. S. MESIĆ: Čak i ne znam da taj časopis postoji. Zasigurno ga nisam autorizirao, ali ukoliko mi date minutu, moći ću ga pročitati kako bih shvatio što je posrijedi.
Blaškićev branitelj A. NOBILO: Bilo je to u ranijem razdoblju kad je rasprava o referendumu bila još u tijeku.
Sudac Claude JORDA: Želio bih znati nadnevak te izjave.
Blaškićev branitelj A. NOBILO: Na nesreću, nemam ga, na nesreću, nemam nadnevak, ali je s početka 1992., jer je tema o kojoj se raspravlja referendum o neovisnosti Bosne i Hercegovine. Na nesreću, nadnevak nije naznačen na ovom primjerku. Moje je prvo pitanje: jeste li Vi dali ovaj intervju?
Tužitelj Mark HARMON: Svjedok je izjavio da mora pogledati intervju da se upozna s njim, kako bi odredio je li ga zbilja i dao. G. Nobilo nastavio je s ispitivanjem prije nego li se svjedok snašao da dovrši sjetiti se dokumenta. Zamolio bih da mu se dopusti dovršiti s čitanjem dokumenta prije nego li mu se pitanje postavi.
Sudac Claude JORDA: Bilo je to zbog nepažnje g. Nobila. Moram ponoviti pitanje suca Raida, mislim kako je jedini način da nastavimo pod uvjetom da imamo nadnevak, ili da svjedok potvrdi njegovu autentičnost?
Svjedok tuž. S. MESIĆ: Da budem potpuno jasan, nisam u potpunosti svjestan da taj tjednik, Hercegovački tjednik, uopće i postoji, ali se vjerojatno i ne sjećam takvog, ali sudeći po ovim odgovorima, moguće je da sam i razgovarao s novinarom, ali je li to bilo ispravno napisano, ne mogu reći, jer se ne sjećam samog časopisa.
Blaškićev branitelj A. NOBILO: Mogu li Vas onda pitati: jeste li u to vrijeme izjavljivali novinarima, 1992., kako je to Vaš stav?
Svjedok tuž. S. MESIĆ: Naš je stav uvijek bio principijelan, da se granice ne smiju mijenjati. Uvijek sam ponavljao kako se granice ne smije mijenjati.
Blaškićev branitelj A. NOBILO: Hvala. Što se tiče mog sljedećeg pitanja, da li bi Vaš odgovor bio poput ovoga? Pitanje glasi, u posljednjem stupcu na drugoj stranici i, naposljetku, povezano s Bosnom i Hercegovinom: Hoće li Hrvatska priznati neovisnu i suverenu Bosnu i Hercegovinu?
Vaš je odgovor: “Bosna i Hercegovina još nije tražila priznanje, no nakon ovog referenduma ako i bude tražila priznanje, Hrvatska će zauzeti principijelno stajalište i biti između prvih koje će priznati Bosnu i Hercegovinu kao nezavisnu i suverenu državu”. Je li to bilo stajalište koje ste zastupali tih dana?
Svjedok tuž. S. MESIĆ: Da, to je moje stajalište, da ukoliko Bosna i Hercegovina zatraži priznanje, to će dobiti.
Blaškićev branitelj A. NOBILO: Hvala Vam. Je li točno da je nastojanje predsjednika Tuđmana pri odlasku u Karađorđevo bilo da se izbjegne rat, skrivena namjera za dogovor tog sastanka?
Svjedok tuž. S. MESIĆ: Ne znam koja je bila namjera. Ne znam ni koja je bila moja namjera kad sam dogovarao sastanak.
Blaškićev branitelj A. NOBILO: A što je bilo?
Svjedok tuž. S. MESIĆ: Mislim da sam već odgovorio, ali Vam mogu ponoviti.
Blaškićev branitelj A. NOBILO: Nisu li sastanci Hrvata. Muslimana i Bošnjaka bili dijelom međunarodnih pregovora, bilateralnih razgovora unutar međunarodnih okvira?
Svjedok tuž. S. MESIĆ: Zasigurno, čak se i međunarodnu zajednicu može optužiti. Apsolutno sam uvjeren da je lord Owen poticao raspad Bosne i Hercegovine i ne kanim mu to oprostiti. On je jedan od krivaca, također, za sve što se dogodilo.
Blaškićev branitelj A. NOBILO: Molim Vas, samo ukratko, koji je bio značaj tog sastanka, po vašemu mišljenju?
Svjedok tuž. S. MESIĆ: Moje primjedbe srpskim predstavnicima u Predsjedništvu Jugoslavije – Bori Joviću, bile su da su provodili samoubilačku politiku, da su Srbi bili naoružavani iz zaliha JNA, da bi se Hrvati naoružali podjednako i sami i da je došlo do eksplozije, kao posljedica koje bi Srbi patili od najveće štete, pa sam ga zapitao zbog čega su provodili takvu politiku; je li ih zanimao hrvatski teritorij, ili Srbi u Hrvatskoj? Rekao je kako nemaju pretenzija spram hrvatskog teritorija, ili Srba u Hrvatskoj. Rekao je kako smo slobodni s njima činiti što god želimo jer su naši državljani, da su zainteresirani za 66 posto Bosne i Hercegovine, i da je to ono što će uzeti, pa sam predložio da Tuđman i ja, kao i Jović i Milošević na drugoj strani, sjednemo za stol i pokušamo se nositi s problemima koje su potakli Srbi u Hrvatskoj, da pregovaramo i izbjegnemo rat. Što se tiče bosanskog problema, trebalo ga je intenacionalizirati, bilo je to moje stajalište, pa kad se Milošević pristao sastati bilo gdje u državi ili u inozemstvu s nama, napravili smo isti dogovor s Tuđmanom i Tuđman se složio. Kako god bilo, njih su dvojica dogovorili sastanak, i tako smo Bora Jović sa srpske strane i ja s hrvatske bili isključeni iz daljnjih pregovora.
Blaškićev branitelj A. NOBILO: Da, ali možemo li ukratko reći što je bio cilj sastanka; je li to bio izbjeći rat?
Svjedok tuž. S. MESIĆ: Kad je odlazio, rekao je: “Idem pogledati što žele.”
Blaškićev branitelj A. NOBILO: Nije li međunarodna zajednica potakla takve pregovore kako bi zaustavila rat? Pružite mi točan odgovor na moje pitanje: znate li što o sadržaju sastanka između Smilje Avramov, Šarinića i Bilandžića? Što su izrađivali, kakvu vrstu karata? Kako to znate?
Svjedok tuž. S. MESIĆ: Jer mi je Bilandžić rekao da je izrađivao karte.
Blaškićev branitelj A. NOBILO: Da, ali kakve vrste?
Svjedok tuž. S. MESIĆ: Karte na kojima bi i Hrvati i Muslimani i Bošnjaci bili zajedno grupirani kako bi došlo do teritorijalne podjele, ali, na posljetku, i Vi i ja smo u 1994. gledali sastanke između predstavnika Srba, Hrvata i Bošnjaka u Ženevi, i dok su oko karte sjedili Franjo Tuđman, Karadžić, Boban i Milošević, zajedno je promatrajući što li će kome pripasti, ali ne i Muslimanima. Moram se ispraviti, samo Srbi i Hrvati bili su nazočni, bez Muslimana. To je bilo u siječnju 1994. godine. Prenijela je televizija. Bio sam neugodno iznenađen, znajući što je to značilo.
Blaškićev branitelj A. NOBILO: Hvala Vam, g. predsjedniče. Pokušavam biti što precizniji u svojim pitanjima. Možemo li zaključiti da nemate nikakvog neposrednog znanja iz onoga što su crtali; Vi niste sudjelovali na tim sastancima i niste ni s kim razgovarali potanko o onome što su radili?
Svjedok tuž. S. MESIĆ: Glavnina ljudi koji dolaze iz Bosne i Hercegovine donosila je karte sa sobom, u raznim bojama, dijelovi koji su imali postati hrvatskima, srpskima, muslimanskima, i moram kazati da su mi neki sabornici, poput Ivana Milasa, pokazivali karte koje su i sami izrađivali, ali tko ih je izrađivao, kad su rađene, kakve su sastanke održavali, ne znam. Samo sam znao da su izrađivali karte kojima su trebali teritorijalno podijeliti prostor. To je, za mene, problem, da je država, koja je bila poput leopardove kože, da ju se pokušavalo podijeliti kako bi se grupiralo razne etničke zajednice.
Blaškićev branitelj A. NOBILO: To je bilo u skladu s Vance-Owenovim kartama i svim drugim kartama?
Svjedok tuž. S. MESIĆ: Da, samo, kako rekoh, mnoge se za to moglo okriviti.
Blaškićev branitelj A. NOBILO: Sastanak Bobana i Karadžića, spomenuli ste ga u negativnom kontekstu. Mogu li zamoliti za pomoć, kako bih vam prenio i kopiju, drugog intervjua, ovaj put za Novi list. Hoćete li pogledati na str. 1, i dio pitanja: “Zanima me, naposljetku, koje je Vaše mišljenje o razgovorima Bobana i Karadžića.” A Vaš odgovor iz 1992. je bio: “Ako bi razgovori trebali rezultirati svršetkom rata, i prebacivanjem problema za pregovarački stol, bilo bi to pozitivno. U tom slučaju bi međunarodni mehanizmi bili uključeni, i postignuto političko smirivanje. Dakle, ako bi mir tako bio postignut, to bi bilo prihvatljivo za mene. Naravno, mir se ne može postići osim ako nisu svi zadovoljni.” Još dva standardna pitanja. Kao prvo, je li to bio i intervju koji ste Vi dali?
Svjedok tuž. S. MESIĆ: Da.
Blaškićev branitelj A. NOBILO: Kolega mi je rekao da smo prebrzi, zato ću ponoviti. Rekao sam, je li Tuđman rekao – dajte spalite pet sela pa će ljudi iz Šestoga pobjeći sami?
Svjedok tuž. S. MESIĆ: Mislim da ste me dobro razumjeli. Mislim da su razlozi bili da se pomogne ljudima. Ipak, ja imam glavu. Jako dobro razumijem što je to, kakva je to vrsta humanog preseljenja ako netko mora napustiti svoj rodni grad, obitelj, prijatelje, imetak i reći da on odlazi na humanoj osnovi. On odlazi jer mu je život u opasnosti, jer su prethodno poduzete neke radnje, tako da mora otići. Po meni, humano preseljenje je eufemizam za etničko, za genocid.
Blaškićev branitelj A. NOBILO: Rekli ste kao primjer hrvatskih aspiracija da je hrvatska valuta uvedena u Bosnu i Hercegovinu na teritorij što su ga kontrolirali Hrvati. Želim Vas pitati, koja valuta je bila u opticaju u Bosni u to vrijeme? Nije li to bio jugoslavenski dinar, preko čega je izvršen financijski udar na Bosnu i Hercegovinu i na Hrvatsku?
Svjedok tuž. S. MESIĆ: Da, to je točno. Nisam izrazio mnijenje da to kritiziram. Samo sam izjavio činjenicu da je hrvatska valuta bila u opticaju tamo kao i njemačka marka. Ja tome ne prigovaram. Samo izjavljujem činjenice o tome.
Blaškićev branitelj A. NOBILO: Jeste li ikada čuli predsjednika Tuđmana kako kaže, ili bilo koga iz hrvatskog vodstva, na sastancima kojima ste bili nazočni s bosanskim predstavnicima, da je zagovarao etničku čistoću, da članovi drugih nacija moraju napustiti područja što su ih kontrolirali Hrvati?
Svjedok tuž. S. MESIĆ: Jedino čega se sjećam da ie Tuđman izjavljivao da će nakon ovoga rata ostati oko 5 posto Srba u Hrvatskoj. Je li mislio, i to ie stvar spekulacije, da će neki dio Srba dragovoljno otići i krenuti u Srbiju ili će politika biti takva, to nije izjavio, ali njegov stav ie bio da će nekih 5 posto ostati, od 10 do 12 posto ranije, na kasnijih 5 posto koji će ostati. Ipak, to se može protumačiti i drukčije…
Blaškićev branitelj A. NOBILO: Ali moje pitanje bilo je upućeno na Bosnu i Hercegovinu. Na tim sastancima ili na bilo kakvim službenim ili privatnim sastancima, je li Vam Tuđman govorio da s teritorija što ih kontroliraju Hrvati u Bosni i Hercegovini nehrvatsko pučanstvo mora biti prognano?
Svjedok tuž. S. MESIĆ: Ne. On nikad nije otvoreno izjavljivao da nehrvatsko pučanstvo mora biti istjerano.
…Što se tiče same Bosne i Hercegovine, onog trenutka kad je taj akt prošao, zvao sam veleposlanika Trnku i rekao: to ne destabilizira samo Bosnu i Hercegovinu, nego čini ogromnu štetu i Hrvatskoj, taj sustav glasovanja, rekao sam mu da prenese bosanskom vodstvu da ne pristane na to, da jednostavno budu protiv mogućnosti da Hrvati u Bosni i Hercegovini imaju mogućnost glasovati za hrvatski parlament, jer druge ozbiljne zemlje, a ja ne smatram našu takvom, omogućuju svojim građanima koji se nađu za vrijeme glasovanja vani, glasovati za parlament, jer oni plaćaju poreze.
Mi smo pridobili građane koji nisu u dijaspori.
Oni su zbilja autentični Bosanci. Njihovi preci su od tamo…
Blaškićev branitelj A. NOBILO: Znate li uopće kako je otpočeo rat u Lašvanskoj dolini? Kakav je bio odnos snaga između Hrvata i Muslimana? Tko je imao premoć? Imate li ikakve informacije o tome?
Svjedok tuž. S. MESIĆ: Nemam realnih informacija nego fragmentarno, želim dobiti izvješća s tog područja. Imam vlastito mišljenje o tome, ali to nije važno za sudnicu.
Blaškićev branitelj A. NOBILO: Rekli ste nam da ste čuli glasine o činjenici da su hrvatski vojnici vodili rat u Bosni i Hercegovini. Jeste li razgovarali s i jednim hrvatskim vojnikom koji Vam je rekao da je primoran ići u Bosnu i Hercegovinu? Da nije bio dragovoljac?
Svjedok tuž. S. MESIĆ: Vidite, dolazili su mi brojni vojnici koji su se borili u Bosni i Hercegovini, koji su bili hrvatski vojnici. Neki dragovoljci iz Bosne i Hercegovine također su me posjetili, a prije su bili hrvatski vojnici.
Majke i očevi su mi dolazili, tvrdeći da njihova djeca nisu bila dragovoljci, ali su bili u Bosni i Hercegovini. Zato moram priznati da sam zahtijevao službeno objašnjenje od ministra obrane koji je odgovorio da nije bilo hrvatskih jedinica u Bosni i Hercegovini. Je li i koja bila tamo, ne mogu reći. Nisam bio inspektor. Niti je na meni to ustanovljivati.
Ali moj nećak, Vlatko Mesić, koji je bio hrvatski vojnik, bio je u Bosni. Vratio se od tamo, a nije bio dragovoljac u Bosni. Rođen je u Slavoniji. Nema ništa zajedničko s Bosnom, ali bio je tamo. Tražili ste od mene ime. Jedno sam Vam dao.
Blaškićev branitelj A. NOBILO: Imam drugi dokument, molim. To je broj 43 Narodnih
novina od 10. svibnja 1993., a tekst zaključaka se čita: “Na temelju članka 113 Poslovnika Zastupničkog doma Sabora Republike Hrvatske, Zastupnički dom Sabora Republike Hrvatske na sjednici 30. travnja 1993. donio je zaključak: “1. Pozivaju se Muslimani i Hrvati, sukobljene strane u Republici Bosni i Hercegovini, radi zaštite ljudskih života, obrane povijesnog zajedništva i suvereniteta Bosne i Hercegovine od velikosrpske agresije, da odmah obustave sve oružane sukobe na teritoriju Bosne i Hercegovine, u skladu s potpisanim ugovorom predstavnika oba naroda.
“2. Pozivaju se sukobljene strane, koje se još ne pridržavaju potpisanog ugovora, da sve postojeće nesporazume riješe mirnim putem preko civilnih i vojnih predstavnika oba naroda.”
“3. Zastupnički dom Sabora Republike Hrvatske ukazuje da je povijesno zajedništvo Muslimana i Hrvata uvjet za opstanak oba naroda na državnom teritoriju Bosne i Hercegovine i temelj očuvanja suvereniteta i cjelovitosti države Bosne i Hercegovine i njezine budućnosti.”
“4. Pozivaju se oba naroda da se zajedničkim snagama odupru srpskoj imperijalističkoj agresiji koja je usmjerena na zatiranje oba naroda i pripajanje Bosne i Hercegovine ‘Velikoj Srbiji’.”
“5. U cilju pružanja podrške mirnom rješenju postojećih nesporazuma i očuvanja suvereniteta i teritorijalne cjelovitosti prijateljske susjedne države Bosne i Hercegovine, Zastupnički dom Sabora Republike Hrvatske uputit će svoju višestranačku delegaciju u misiju mira i dobre volje. Predsjednik Zastupničkog doma Sabora Stjepan Mesić“.
Možete li potvrditi autentičnost tog dokumenta?
Svjedok tuž. S. MESIĆ: Da.
(Nastavit će se)
Ako ste propustili prva tri dijela, možete ih pročitati ovdje:
Mesić: Uvjeren sam da su hrvatske postrojbe bile u Bosni između 1992. i 1994., ali ne legalno…