S obzirom na činjenicu da je predsjednik Vrhovnog suda, najvažnije sudske institucije, ujedno i predsjednik Državnog izbornog povjerenstva, ne čudi da su pri svakom izboru prisutna brojna lobiranja, pa čak i pritisci, na sve one koji o tome odlučuju. Tim prije što sadašnjem predsjedniku Vrhovnog suda Branku Hrvatinu, koji je izabran 2013. godine, uskoro istječe mandat. Predsjednici RH Kolindi Grabar Kitarović neće biti ni malo lako između četiri kandidata izabrati najboljeg, pogotovo što među kandidatima ima onih za kojima se godinama vuku repovi brojnih afera.
Istodobno s aktivnostima koje se provode u Hrvatskom saboru oko izbora troje sudaca Ustavnog suda, koji bi trebali biti izabrani do ljetne stanke ove godine, sve glasnije se postavlja pitanje i tko će biti novi predsjednik Vrhovnog suda, ujedno i predsjednik Državnog izbornog povjerenstva, jer bi predsjednica RH, Kolinda Grabar-Kitarović i saborski zastupnici uskoro i na to pitanje morali dati konkretan odgovor. A koga će između četiri kandidata birati predsjednica, vodeći mediji u Hrvatskoj su već počeli nagađati.
Oni tvrde, a o tome je ovih dana pisala i Slobodna Dalmacija, da se mrtva trka vodi između predsjednika Županijskog suda u Zagrebu, Ivana Turudića, i suca Vrhovnog suda, Đure Sesse, premda su iznenađenja moguća, pa tako ne treba olako odbaciti ni ostalu dvojicu kandidata, Darka Milkovića i Antu Perkušića, inače suce Vrhovnog suda. Pogotovo kada je riječ o Perkušću, za kojeg insajderi tvrde da je favorit Ivice Todorića, za kojeg gazda Agrokora ovih dana intenzivno lobira. Inače, predsjednica je proteklih dana obavila konzultacije sa svom četvoricom kandidata, a koje će ime odabrati doznat’ će se kada dokument stigne pred Opću sjednicu Vrhovnog suda.
Inače, već sada se može konstatirati da procedura kasni, jer mandat sadašnjeg predsjednika Branka Hrvatina istječe 19. srpnja, sjednica Sabora završava 15. srpnja, a procedura izbora nije jednostavna. Pritom valja naglasiti da ne postoji mogućnost imenovanja v.d. predsjednika Vrhovnog suda. Također, podsjetimo da pri izboru šefa najvažnije sudske instancije ključnu riječ ima predsjednica države. Ona treba prijedlog s imenom kandidata uputiti Općoj sjednici Vrhovnog suda, koja daje prethodno mišljenje na izbor. To mišljenje nije obvezujuće, ali je važno, jer bismo u suprotnom imali situaciju da se sucima Vrhovnog suda nameće predsjednik.
Sporna prijateljstva suca Turudića
S obzirom na činjenicu da je predsjednik Vrhovnog suda, najvažnije sudske institucije, ujedno i predsjednik Državnog izbornog povjerenstva, ne čudi da su pri svakom izboru prisutna brojna lobiranja, pa čak i pritisci, na sve one koji o tome odlučuju. Tim prije što sadašnjem predsjedniku Vrhovnog suda, Branku Hrvatinu, koji je izabran 2013. godine, a prisegnuo 21. srpnja, mandat istječe kroz vrlo kratko vrijeme. Upravo zbog te činjenice je i Mostov saborski zastupnik, Robert Podolnjak, nedavno pozvao Hrvatski sabor da na prijedlog predsjednice Republike, Kolinde Grabar Kitarović, što prije izabere predsjednika najvišeg suda u državi. Dakle, na potezu je predsjednica RH, kojoj neće biti ni malo lako između četiri kandidata izabrati najboljeg, pogotovo što među kandidatima ima onih, za kojima se godinama vuku repovi brojnih afera.
Slično kao i kod drugih imenovanja na visoke državne, a osobito pravosudne funkcije, imenovanje šefa Vrhovnog suda nužno šalje i određenu političku poruku. Primjerice, u tom smislu, pitanje koje se nužno nameće je vječiti “problem” suca Ivana Turudića, prije svega zbog njegovog prijateljstva s kontroverznim gazdom Dinama i hrvatskog nogometa, Zdravkom Mamićem. Čelnik Županijskog suda u Zagrebu Turudić, nikad nije skrivao to prijateljstvo, a njihove kontakte više puta su zabilježili mediji.
Turudić se nije ni previše ženirao kada su mediji objavili da je u listopadu 2015. godine putovao charterom Hrvatskog nogometnog saveza na Island, na utakmicu naše reprezentacije, i to istodobno kada se na njegovom sudu sudilo Željku Širiću za kriminal u hrvatskom nogometu. Treba li na ovom mjestu posebno isticati da je sutkinja Jasna Smiljanić, kao predsjednica Uskočkog odjela zagrebačkog Županijskog suda, bila glavna u istrazi kriminala u hrvatskom nogometu baš u slučaju Širić, o plaćanju za pošteno suđenje? I u jeku istrage ispijala je kavu s Turudićevim lobistom i prijateljem, Zdravkom Mamićem. Jasna Smiljanić potom je imenovana sutkinjom arbitražnog suda HNS-a i to na prijedlog Izvršnog odbora HNS-a čiji je prvi dopredsjednik – Zdravko Mamić…
Maminjo se ne odriče prijateljstva s predsjednicom RH
Iako je Turudić naglašavao kako se maksimalno distancirao od svake odluke koja je donesena u postupcima protiv Mamića, činjenica je da je postupak za malverzacije u Dinamu premješten iz Zagreba u Osijek baš zbog dubokih veza, ne samo Mamića i Turudića, već i HNS-a i drugih zagrebačkih sudaca koji redovito primaju lijepe honorare za sudjelovanje u arbitražama i drugim tijelima Nogometnog saveza. A i činjenica je da će se suđenje Mamiću i ostalima, nakon presude, svakako naći po žalbama na Vrhovnom sudu. Sasvim sigurno je i da imenovanje Turudića za predsjednika Vrhovnog suda ne bi naišlo baš na oduševljenje u Dalmaciji. Unatoč tome, insajderi tvrde da upravo Zdravko Mamić, svoju jedinu slamku spasa vidi u izboru svoga prijatelja suca Ivana Turudića za predsjednika Vrhovnog suda. Stoga su oni uvjereni da Mamić, ovih vrelih ljetnih dana, kada ne održava izvanredne press konferencije, čini sve, da posredno ili neposredno, kod predsjednice RH izlobira za svog priatelja – suca Ivana Turudića.
Naime, Mamić se i dalje uzda u dobre i prijateljske veze s predsjednicom, koja je svojedobno u javnosti imala velikih problema zbog sudjelovanja na rođendanu gazde Dinama. Zbog tog rođendana, svojedobno je smijenjen tadašnji šef SOA-e, no, Mamić se, pogotovo u situaciji u kojoj se sada nalazi, ni pod koju cijenu neće odreći svog velikog prijateljstva s predsjednicom RH.
Inače,Turudić je vodio najteže kaznene postupke, primjerice Ivi Sanaderu i Hrvoju Petraču, zbog kojih je znao živjeti i pod policijskom zaštitom. S druge strane, Turudić, i sam sudionik Domovinskog rata, sudac je koji se nikad nije libio političkih istupa – i to s prilično desnog stajališta. I u medijima je često istupao, te se svojedobno nije libio govoriti o prijateljstvu s Vladimirom Šeksom, ali i dugogodišnjem prijateljstvu s bivšim šefom HDZ-a, Tomislavom Karamarkom. Očito je da taj kontroverzni sudac i dalje ima prilično jaku poziciju u političkim vrhovima, kada se našao među četvoricom kandidata za predsjednika Vrhovnog suda.
Rješenje o ovrsi putovalo 14 godina…
A koliko će mu Mamićevo lobiranje pomoći da se domogne fotelje predsjednika Vrhovnog suda ili pak odmoći, vjerojatno ćemo uskoro saznati. No, još jedan posrnuli tajkun ovih se dana trudi izlobirati na sve strane da se za predsjednika Vrhovnog suda izabere njegov favorit. Riječ je o gazdi Agrokora, Ivici Todoriću, koji se iz petnih žila upinje da njegov Imoćanin, Ante Perkušić, inače sudac Vrhovnog suda, naslijedi Branka Hrvatina. I Todoriću gori pod nogama – i on svaku zoru u Kulmerovim dvorima dočekuje u strahu od toga da mu policija ne zakuca na vrata i ne odvede ga u Remetinec, pa slamku spasa vidi u činjenici da predsjednik Vrhovnog suda postane njegov Imoćanin, čiji je, uzgred budi rečeno, brat odvjetnik zastupao Todorića u nekim procesima.
Ante Perkušić je doktorirao na području građanskog prava, bio je sudac i predsjednik Općinskog suda u Omišu, a potom i sudac i predsjednik Županijskog suda u Splitu. I njegovo ime bilo je umočeno u neke afere, a mediji su ga prozivali zbog jedne ovrhe koju je invalid Domovinskog rata Jozo Balić iz Katuna kod Omiša primio s 14 godina zakašnjenja. Naime, njegov dug prema HT-u 2000. godine, iznosio je 2000 kuna, a 2014., dakle 14 godina kasnije kada mu je stigla ovrha, taj dug se s kamatama višestruko povećao. Balić je tada kazao da od duga ne bježi, ali mu nije jasno zbog čega je tek 2014. godine dobio rješenje o ovrsi donijeto 14 godina ranije. A u tih 14 godina, koliko je ovrha putovala od suda do ovršenika, zavidnu je karijeru napravio sudac Perkušić, koji je te 2000. godine potpisao to rješenje o ovrsi.
Ante Perkušić uspio je za to vrijeme od suca malog Općinskog suda u Omišu, postati najprije sudac Županijskog suda u Splitu, pa onda i predsjednik tog suda, da bi na koncu preselio u Zagreb na Vrhovni sud. Dok je četiri godine, od 2008. do 2012., bio predsjednik Županijskog suda u Splitu, Perkušić je imao obvezu kontrolirati rad Općinskog suda u Splitu u koji je fuziran sud u Omišu. Mora da je bilo dosta posla, pa je tako Perkušić propustio uočiti kako ista ona ovrha koju je potpisao daleke 2000. godine, još uvijek nedostavljena skuplja prašinu negdje u sudskoj arhivi, sve očito u korist ovrhovoditelja, a na štetu ovršenika, konstatirali su tada mediji.
Gazda Agrokora mnoge je zadužio
No, prije sedam godina, tridesetak članova HAKO-a (Hrvatske antikriminalne organizacije) prosvjedovali su pred splitskom Palačom pravde, tražeći smjenu tadašnjeg predsjednika Županijskog suda u Splitu, Ante Perkušića. Tadašnja predsjednica HAKO-a, Gordana Šprajc, medijima je obrazložila zašto traži Perkušićevu ostavku: „Naši suci imaju imunitet za svoja rješenja, rade što ih je volja, a Perkušić tolerira takvo stanje”, kazala je Šprajc, te podsjetila na hrpu neriješenih predmeta, odluke Ustavnog suda o predugom suđenju koje se ne poštuju…Tada je i sama bila privedena kad je na prosvjedu na splitskoj rivi upozoravala na neriješeni slučaj ubojstva 24-godišnje Marijane Jerković.
Dakle, ni sudac Vrhovnog suda i kandidat za čelnu funkciju toga suda, Ante Perkušić, u svojoj dosadašnjoj praksi nije bio imun na brojne medijske napise i afere u kojima se spominjalo njegovo ime. Insajderi tvrde da su Perkušićeve šanse da bude izabran za predsjednika Vrhovnog suda male, no, postavlja se pitanje – koliko mu u svemu tome može pomoći ili pak odmoći lobiranje gazde Agrokora, Ivice Todorića? Jer, ne treba smetnuti s uma, da je Todorić, bez obzira na situaciju u kojoj se danas nalazi nakon izbijanja afere Agrokor, u svojoj dosadašnjoj karijeri kada je vedrio i oblačio Lijepom našom, zadužio mnoge utjecajne političke i pravosudne krugove, što bi mu u kriznim situacijama moglo biti od presudne važnosti.
Što se tiče ostale dvojice kandidata za predsjednika Vrhovnog suda, Đure Sesse i Darka Milkovića, mediji aktualnom sucu Vrhovnog suda Sessi, daju mnogo veće izglede nego li njegovom kolegi Milkoviću. A Slobodna Dalmacija ovih dana piše da se upravo između Sesse i Turudića vodi mrtva trka za predsjednika Vrhovnog suda. Podsjetimo, Đuro Sessa je dugo godina bio predsjednik Hrvatske udruge sudaca, potpredsjednik je Međunarodne udruge sudaca, a karijeru je počeo sudujući po Petrinji, Sisku i Zagrebu. Bio je predsjednik Općinskog suda u Zagrebu, kao i predsjednik Građanskog odjela Županijskog suda u Zagrebu. No, hoće li njemu biti olakotna ili pak otegotna okolnost što za njega nitko ne lobira, pitanje je na čiji odgovor nećemo dugo čekati.
Ni predsjednici Kolindi neće biti lako
Što se pak tiče posljednjeg, četvrtog kandidata za čelnu funkciju u Vrhovnom sudu, Darka Milkovića, njemu mediji daju najmanje izgleda, ali ga ne smatraju otpisanim. Darko Milković rodom je iz Gospića, karijeru je počeo kao pravnik u Plivi, da bi prešao na Općinski sud u Zagrebu, potom na Županijski sud u Zagrebu, te na koncu – na Vrhovni sud. Milkovića su prije četiri godine spominjali i zbog slučaja nesuđene direktorice Fonda za zaštitu okoliša, Sanje Kalambure, koju je tadašnja ministrica Mirela Holy imenovala unatoč optužnici za malverzacije sa sredstvima Fonda i šteti od 400 tisuća kuna. Holy je tvrdila da će optužnica biti odbačena, a skandal je izbio nakon što se otkrilo da je Kalambura od suda dobila potvrdu da se protiv nje – ne vodi kazneni postupak. Utvrdio se nenamjerni propust službenice. Uz Kalamburu optužen je bio i Milkovićev otac Božo, u inkriminiranom razdoblju pročelnik Općine Perušić.
Dakle, za koga će se na koncu opredjeliti predsjednica RH, Kolinda Grabar Kitarović, sigurno ni za nju neće biti nimalo lak zadatak. Pogotovo zbog brojnih afera koje se vuku za nekima od četvorice kandidata. Jer, hrvatska javnost, a i mediji, ovaj put će biti posebno senzibilizirani, pogotovo kada je riječ o funkciji predsjednika Vrhovnog suda, ujedno i predsjednika Državnog izbornog povjerenstva.