Usprkos izmjenama Ovršnog zakona, ljudi i dalje ostaju bez jedinog stana čime je Hrvatska ušla u krug zemalja u kojima se povećava broj beskućnika, u kojima ljudski život postaje sve manje i manje vrijedan, potpisavši svoj najstrašniji poraz. Uz 330.000 blokiranih, nepoznatim brojem iseljenih, u državi je trenutno manje od 500 mjesta u prihvatilištima i prenoćištima za obitelji koje će ostati bez doma, izvješćuje Hrvatska mreža za beskućnike
“Našao sam se na pola puta između bijede i sunca”- pisao je nezaboravno Camus ne znajući da će bijeda postati stvarnost 21. stoljeća za većinu svjetskog stanovništva.
Hrvatska – stiješnjena između EU velesila, s jezivim podaničkim mentalitetom, s gotovo potpuno uništenim nacionalnim gospodarstvom koje nije znala očuvati ni jedna vlada, pravnim sustavom koji je nakon par dana ili mjeseci iz zatvora puštao najveće kriminalce, ali zato nemilosrdno učinio bezdomnicima stotinjak obitelji kojima je jedino pokušavala pomoći stranka “Živi zid”, naglim porastom siromaštva, deložacijama koje se nastavljaju usprkos promjenama Ovršnog zakona, uspješno slijedi europske trendove po kojima se stvara nova civilizacija apsolutne bešćutnosti i moralne smrti.
Nove izmjene, na brzinu i stihijski izglasane, naime, samo onemogućavaju da se provodi ovrha na jedinoj nekretnini kada je vrijednost glavnice manja od 20 tisuća kuna. U prihvaćenom amandmanu stoji i da, ako je glavnica veća od 20 tisuća kuna, sud može, ako procijeni da je narušena ravnopravnost i pravednost potraživanja ovrhovoditelja i prava ovršenika, diskrecijskom ocjenom donijeti odluku da se i takva ovrha na nekretnini brani. Međutim, već slijedeća promjena odnosi se na one koji će protuustavno ostati bez nekretnine. Takvi građani više neće ostati bez smještaja, kada dođu u takvu situaciju, piše velikodušno u izmjeni zakona – 18 mjeseci smještaj će im osigurati Centar za socijalnu skrb, ali baš nigdje ne piše kamo će ići ljudi nakon privremenog smještaja?
Uz 330.000 blokiranih, nepoznatim brojem iseljenih, ovakvim izmjenama nije napravljeno baš ništa osim neznatnih pomaka – jer će ljudi koji su ostali i ostaju bez posla, i to ne svojom krivnjom – biti opet na ulici. No, trend uništavanja obitelji i pojedinaca je globalan.
Prema izvješću Laure Kelly objavljenom u jedinom hrvatskom časopisu za beskućnike (Ulične svjetiljke), kojega izdaje Franjevački svjetovni red MB Trsat – broj beskućnika se povećava u svim zemljama Europe, što potvrđuje posljednje istraživanje europske organizacije posvećene problemu smještaja siromašnih i beskućnika Feantsa. “Beskućništvo se povećava u gotovo svim zemljama”, rekao je ravnatelj Feantse Freek Spinnewijn.”Relativno siromaštvo se smanjuje u Europi , ali brzo se povećava broj ekstremno siromašnih, što uključuje beskućnike, što pokazuje da je potrebna hitna akcija.
Feantsino istraživanje napravljeno je u suradnji s francuskom humanitarnom udrugom “Abbe Pierre” i rezultiralo je serijom studija koje oslikavaju ozbiljnost situacije.
U posljednje dvije godine u Njemačkoj se povećao broj beskućnika za 35 posto, u Austriji je broj beskućnika povećan za 28 posto u šest godina. Prema statistikama, u Ujedinjenom Kraljevstvu na cesti je spavalo 7 posto više osoba tijekom 2015. i 2016. Španjolska ima povećanje od 6 posto u sedam godina, a Italija 6 posto u šest godina. Veliko povećanje zabilježeno je u Danskoj gdje je između 2009. i 2015. zabilježeno 23 posto više beskućnika, ali još više šokira činjenica da je ponajviše riječ o povećanju broja mladih beskućnika i to za 85 posto. Zbog svega toga Feantsa je pokrenula kampanju “Be fair Europe – Stand Up for Homeless People” (Budi pravednea Europo, založi se za beskućnike) kako bi potaknula zakonodavce da riješe problem beskućništva, što uključuje i dobre programe kada se koristi novac europskih fondova za beskućništvo. Međunarodna mreža uličnih novena (INSP) je medijski pokrovitelj, a u slijedećim mjesecima će objavljivati vijesti o kampanji. “Želimo da se Europska unija založi za prava beskućnika. Beskućništvo se trenutno ne promatra kao kršenje osnovnih ljudskih prava, ali mislim da postoji mjesto i za pravo na stanovanje u definiciji osnovnih ljudskih prava koje odobrava EU”, objasnio je Spinnewijn. Marian Harkin iz Irske, članica Komisije za socijalna pitanja i zapošljavanje Europskog parlamenta potvrdila je žalosne pokazatelje: “Postoje alarmantni dokazi o trendu povećanja broja beskućnika u svim europskim zemljama, osim u Finskoj. U zadnjih 15 godina cijena stanovanja rasla je brže nego primanja. U Europskoj uniji siromašna kućanstva prosječno daju 42 posto svojih primanja na stanovanje, što je prevelik financijski teret.”
“Eurostat (Europski institut za statistiku) ne prikuplja nikakve podatke o beskućništvu. To je skandalozno, jer ako se nešto ne može prebrojiti, to ne postoji u politici Europske unije”, kazao je Spinnewijn. Jedina koja je smanjila broj beskućnika – Finska za 10 posto u razdoblju od 2013. do 2016. uložila je u program “Housing first” (stanovanje prvo), a riječ je o pogramu koji omogućuje brz smještaj i potom podržava korisnike tijekom smještaja. Kako ističe Laura Kelly u Hrvatskoj je provedena tipologija beskućništva i stambene isključensti koju je u srpnju 2012. napravio CERANEO – Centar za razvoj neprofitnih organizacija, koji od srpnja 2015. predstavlja Hrvatsku mrežu za besknućnike u radu FEANTSE. Nadležno ministarstvo socijalne politike i mladih, međutim, još uvijek ne raspolaže jedinstvenom bazom podataka o ovoj kategoriji korisnika. Iako se ulaskom u Europsku uniju Hrvatska obvezala na određen broj novih prihvatilišta I prenočišta, osim što svi gradovi nemaju prihvatilište, nedostaje im i stručan kadar. Problem je (su)financiranje plaća, a gradovi kao osnivači često ignoriraju svoju zakonsku obvezu financijskog podržavanja rada prenoćišta i prihvatilišta.
Nove populacije beskućnika su obespravljeni hrvatski branitelji, nezaposlene osobe bez podrške obitelji, žene beskućnice, psihički bolesne osobe, mlade obitelji u kreditima, raniji nositelji stanarskog prava, mladi pojedinici koji su uzeli stanove po vrlo nepovoljnim kreditima. Posebno ranjiva skupina su i stanari u u privatnom vlasništvu, nekada sa stanarskim pravom koji su u stalnoj opasnosti od deložacije. Zabrinjavajuć je i porast mladih beskućnika. Iako prema zakonu imaju jednaka prava kao i ostali korisnici centara socijalne skrbi, većina ih nema riješeno pitanje prebivališta bez čega se ne mogu prijaviti na Zavod za zapošljavanje, ostvariti zdravstvenu zaštitu. Upravo zbog nereguliranih dokumenata dolazi do problema evidenitaranja tih korisnika pa se prate samo podaci o broju korisnika prihvatilišta i pučkih kuhinja, U RH djeluje samo 15-ak prihvatilišta, i to u većim gradovima, a ukupni kapacitet im je za nešto manje od 500 osoba. Na žalost, kako upozorava Hrvatska mreža za beskućnike – potrebe su višestruko veće,a procjena je da je još minimalno toliko ljudi na ulici, bez ikakvog smještaja te da još više tisuća hrvatskih građana koji borave u neadekvatnim uvjetima poput brodova, kamp kućica, bez struje i vode, u podrumskim stanovima i garažama.