Najrelevatnije za buduće suđenje Todoriću ipak je suđenje Sanaderu. Njegova je propast imala i najveće posljedice zbog implikacija na međunarodne arbitraže. Suština propasti nije, međutim, samo u odluci Ustavnog suda koja je malo koga iznenadila, nego u samom tijeku prvostupanjskog suđenja, koje se u potpunosti zasnivalo na ispitivanju svjedoka pokajnika, jer su istražitelji u potpunosti zakazali u pronalasku materijalnih dokaza. Tako je cijela knjiga Sanaderove glavne optužnice pala na samo jednu točku – ispitivanje svjedoka pokajnika Roberta Ježića, koji je ispričao priču od pet milijuna dolara, ali za nju nije donio niti jedan dokaz, niti je pet milijuna dolara vratio, što je na kraju svog ključnog (pokajničkog) svjedočenja obećao sucu Turudiću.
Nakon izdavanja europskog uhidbenog naloga za Ivicom Todorićem, samo najveći ljubitelji ‘Gazde’ sumnjaju da će njegova karijera završiti spektakularnim suđenjem, koje će medij pratiti strastvenije i zagriženije od Big Brothera ili rata u Siriji. Narod će uživati – misleći kako će najveći hrvatski tajkun i njegove stotine direktora dobiti kaznu za sve besplatne pogodnosti i imovinu stjecanu otkupom za nula kuna od zahvalne države.
Kakve je međutim šansa da sudovi Republike Hrvatske, ovakvi kakvi jesu, uspješno provedu postupak i – donesu presudu? Budimo pošteni i recimo da su ako ne nikakve, onda veoma male. Hrvatski su sudovi u posljednjih deset godina upropastili gotovo sve važne sporove, ne samo protiv političara nego i protiv imalo društveno ‘jakih’ osoba, koje su mogle pravno stajati na nogama i uzvraćati udarce, umjesto da legnu i sačekaju presudu. Ako se okrivljenik brani – hrvatsko pravosuđe uglavnom nije u stanju donijeti presudu.
Sjetimo se samo procesa protiv korupcije u Varaždinu. Više od dvadeset uglednih Varaždinaca pospremljeno je na početku ovog desetljeća u istražni zatvor. Od njih dvadesetak, proces se nastavio voditi protiv – trojice, a jedan od te trojice, bivši HSLS-ovac Ivan Čehok, izabran je na posljednjim izborima za gradonačelnika Varaždina, jer ga javnost tog grada percipira kao žrtvu suda koji ga mrcvari već pet godina, bez nade u donošenje presude.
Pet milijuna Ježićevih dolara koje su pojeli skakavci
Slučaj Tomislava Horvatinčića ne treba niti spominjati, jer je najsvježiji i o njemu se sve zna. Nakon što je na prvom suđenju točno opisao okolnosti pod kojima je satrao i ubio Talijane, na novim mu je ročištima dozvoljeno da u potpunosti izmijeni iskaz i izloži novu, znanstvenofantastičnu varijantu smrtonosne nesreće, temeljem koje je – oslobođen.
Suđenje sisačkoj županici Marini Lovrić Merzel, sudionici najvećih koruptivnih skandala vlade Zorana Milanovića, stoji na slijepom kolosijeku, i ona će najvjerojatnije biti oslobođena. Sudeći po dosadašnjem tijeku suđenja, osudu na zatvor – uprkos svemu što znaju građani Siska i najsiromašnije hrvatske županije – više nije realno očekivati.
Najrelevatnije za buduće suđenje Todoriću ipak je suđenje Sanaderu. Njegova je propast imala i najveće posljedice, zbog implikacija na međunarodne arbitraže. Suština propasti nije, međutim, samo u odluci Ustavnog suda koja je malo koga iznenadila, nego u samom tijeku prvostupanjskog suđenja, koje se u potpunosti zasnivalo na ispitivanju svjedoka pokajnika, jer su USKOK i DORH u potpunosti zakazali u pronalasku materijalnih dokaza. Tako je cijela knjiga Sanaderove glavne optužnice pala na samo jednu točku – ispitivanje svjedoka pokajnika Roberta Ježića, koji je ispričao priču od pet milijuna dolara, ali za nju nije donio niti jedan dokaz, niti je pet milijuna dolara – vratio, što je na kraju svog ključnog svjedočenja obećao sucu Turudiću. Sudac Turudić, voditelj tog pravnog debakla, prošli je tjedan u HRT-ovoj emisiji ‘Otvoreno’ rekao da ne zna kada će Ježić vratiti 5 milijuna dolara, niti ga to zanima, a sam se Ježić agresivno obratio novinarki RTL-a koja ga je pitala isto pitanje, ljut jer se sitnica od pet milijuna dolara uopće spominje.
Ljudi u crnom
Misterioznih je pet milijuna dolara hrvatska javnost, dakle, trebala zaboraviti, kao u filmu ‘Ljudi u crnom’. Ali čak da ih zaborave Hrvati, ne mogu ih zaboraviti zainteresirane strane. Od Hrvatske je javnosti skriveno, ali je u regionalnim krugovima itekako poznato da se Međunarodni arbitražni sud jednoglasno odredio prema tome da Ježićevo svjedočenje nigdje u svijetu ne bi priznali kao relevantno. Naime, u presudi piše kako je Tribunal siguran da nema suda koji bi svjedočenje Roberta Ježića proglasio nepristranim, već da je ključno svjedočenje u potpunosti nepouzdano i motivirano željom da se krivica prebaci na Ivu Sanadera.
Na taj je način amatersko vođenje sudskog procesa protiv Sanadera postalo uzročnikom najvećeg hrvatskog međunarodnog pravnog debakla, većeg i značajnijeg i od onog sa Slovencima.
Kruna svih hrvatskih pravnih ludosti svakako je proces protiv Milanovićevog tajnika Tomislava Sauche. On se, od osobe koja je varala na putnim nalozima, pretvorio u stup stabilnosti aktualne Vlade Republike Hrvatske i uglednog člana kluba zastupnika HNS-a, stranke koja sudjeluje u Vladi na nivou potpredsjednika i ministrice. Dakle, nakon svih pobrojanih sudskih procesa vođenih protiv Sanadera, Čehoka, Horvatinčića, Sauche i inih, postavlja se sasvim opravdano pitanje: Je li Hrvatska uopće sposobna da suđenje velikom Gazdi i njegovim jatacima ne završi fijaksom! I što je još gore, može li to suđenje, Ivicu Todorića katapultirati u politiku i pretvoriti u ‘žrtvu sistema’, i na kraju od mete mržnje radništva naglo transformirati u brižnog ‘narodnog kapitalistu’, što njegov PR team već provodi.
