Sisačka gradonačelnica Kristina Ikić Baniček posljednjih je nekoliko mjeseci često u medijima, ali umjesto da priča o nedaćama svoga siromašnog i opustošenog grada, ona se pokušava politički profilirati.
Učini se ponekad prosječnom promatraču političkih zbvanja u našoj zemlji, da je u glavama pojedinih ezdepeovaca drug Tito još uvijek živ, premda su mu nedavno uklonili čak i ploču s jednoga od najljepših zagrebačkih trgova. Jer kako drugačije objasniti politiku jednoumlja za koju se zalažu, istodobno hineći da su socijaldemokrati i borci za ravnopravnost? Ako ćemo biti suosjećajni, moramo ih donekle i razumjeti, jer demokracija je kompleksan pojam koji do njihovih komunizmom zadojenih mozgova teško dopire, s obzirom na to da su isti ti zagovornici političkog jednoumlja u Titovo vrijeme sasvim solidno živjeli.
Stazama političkog jednoumlja, prilično ozbiljno, čak štoviše izrazito odvažno kroči SDP-ova gradonačelnica Siska Kristina Ikić Baniček. Ova dama koja rukovodi jednim od najsiromašnijih gradova, u ionako nam siromašnoj zemljici u posljednje se vrijeme sve češće pojavljuje u medijima. Kako bi to onaj nekadašnji gradonačelnik Orahovice zgodno rekao ”iskače ko’ iz paštete”.
Nakon Milke – Ikača!
No, tema njezinih medijskih dijaloga nipošto nije život sisačke sirotinje, već kao i kod svake druge političke jedinke što kvalitetnije političko pozicioniranje nje same. Koliko je intenzivno aktivna u toj svojevrsnoj unutarstranačkoj kampanji svjedoče i glasine iz SDP-a koje aludiraju na to da bi baš Ikić Baniček mogla biti buduća predsjednica njihove stranke, onoga trenutka kada s trona padne nespretni i nesretni Bero.
Ne trebaju čuditi takove simpatije ezdepeovaca spram sisačkoj gradonačelnici uzme li se u obzir činjenica da je ovo stranka kojom je do jučer ravnao bahati Zoran Milanović. Upravo tu karakternu crtu, koju po svemu sudeći u ‘partiji’ simpatiziraju, pokazala je u više navrata ova gradonačelnica koja se nedavno našla u fokusu stoga što je sisačka gradska vlast zabranila postavljanje spomenika blaženom kardinalu Alojziju Stepincu ispred sjedišta Biskupije. Želju da se Stepincu ispred Biskupije postavi spomenik iskazao je biskup Vlado Košić, s kojim Ikić Baniček ratuje mjesecima. Srž cijele ove sage ponajbolje je sažeo ugledni odvjetnik i kolumnist ‘7Dnevno’ Zvonimir Hodak tepajući gradonačelnici koju je prozvao Ikača. ”On (Košić) bi ‘kontroverznog Stepinca stavio ispred sjedišta Biskupije, a Ikača je tu planirala spomenik… Bošku Buhi. Dosta je bilo klerofašizma od 1991.do 3. siječnja 2000.godine. Barem dok je Ikača na vlasti. Ako se povratak komšija nastavi ovakvim tempom kao do sada Ikača će po mandatima nadmašiti i Milana Bandića u metropoli”, sarkatično je u svojoj posljednjoj kolumni sažeo Hodak. No, da ‘slučaj Stepinac’ nije iznimka već pravilo potvrđuju stanovnici ovoga siromašnoga grada opisujući gradonačelnicu kao nedodirljivu i pomalo punu sebe. Riješili se jednog zla – Marine Lovrić Merzel a dobili još veće.
Četnici mogu – Bobetko i Brodarac NE!
Ujedno, podsjećaju na slučaj koji se odvio prije nekoliko mjeseci, a koji u javnosti nije odveć zapažen. Naime, šefica sisaškog ogranka SDP-a povodom Dana branitelja počasne plakete ‘Marijan Celjak’, junak obrane grada Siska nije dodijelila među ostalim generalima Janku Bobetku i Đuri Brodarcu. Gradska koordinacija branitelja iz Domovinskog rata predložila je 15 imena pojedinaca i postrojbi kojima je trebala biti dodjeljena spomenuta Plaketa, koja se pak smatra vrijednim vojnim priznanjem, između ostaloga i zato što se dodjeljuje povodom Dana branitelja. Međutim, na radnoj sjednici Gradskog vijeća jednoglasno je odlučeno, a zatim i prihvaćeno da se brojčano prepolovi prijedlog koordinacije branitelja. Takva odluka dočekana je ‘na nož’ od strane HDZ-ovih vijećnika pa je na istu reagirala i vijećnica Vesna Štengl preispitujući kriterije i detalje za dodjelu predsjednika Odbora za javna priznanja SDP-ova Željka Đermanovića, čiji je konzultant gradonačelničin zamjenik Ivica Rendulić, a pitanje koje je do danas ostalo visjeti u zraku jest jesu li Bobetko i Brodarac ostali bez plaketa iz političkih razloga.
Da uistinu zna skrenuti pažnju javnosti na sebe oslanjajući se uglavnom na ideološka previranja Ikić Baniček pokazala je svojevremeno kada se, doduše dijelom i opravdano obrušila na zagrebačkog gradonačelnika Milana Bandića, štedjela nije niti kolegicu Aleksandru Kolarić zbog prisnosti s Davorom Bernardićem, dok je primjerice šutjela kada je svojedobno istu tu Kolarić šikanirao bivši premijer Zoki Milanović.
Inače, u sisačkom kraju vjeruju kako ”Ikača” političkog potencijala itekako ima, jer uostalom ona je prva u povijesti toga grada kojoj je pošlo za rukom osvojiti drugi mandat porazivši HDZ-ova Franju Šabana. Ostala je imuna na lokalne prozivke za zaduživanje grada, a nije ostala dužna niti sisačkom biskupu Vladi Košiću kada je pozvao građane da joj ne daju glas budući se radi o osobi koja diskriminira katolike u Sisku, izbacuje vjernike s posla u javnim službama i brani vjerski odgoj u vrtićima. Sisačka policija napisala je protiv nje optužni prijedlog radi omalovažavanja policije, koju je optužila za neprofesionalizam. No, na koncu su od toga odustali.
Gradonačelnik Darko Baniček
Kako to obično među predstavnicama sisačke političke scene biva za politički uzlet Ikić Baniček zaslužan je Davorko Vidović, isti onaj koji se svojedobno ozbiljno angažirao i agitirao za sisačku županicu Marinu Lovrić Merzel. Zajedno sa suprugom Ikić Baniček angažirala se u SDP-ovom Forumu mladih od kuda stasa u vijećnicu sisačke Županijske skupštine. Nakon toga ulazi u gradsko vijeće te postaje gradonačelnicom gdje nasljeđuje učitelja Vidovića. Sposobna, artikulirana i žena velikih ambicija, po svemu sudeći, svim raspoloživim metodama stasa u veliku političarku.
A kakva bi to velika hrvatska političarka bila da se za njom ne vuku i afere?
Sisčani naime sumnjaju da ”Ikača” grad ne vodi samostalno, već uzde grada čvrsto i odvažno drži njezin suprug Darko Baniček, koji je političku snagu stekao zahvaljujući radu u Ministarstvu gospodarstva, a vjetar u leđa davala mu je činjenica da je sjedio u SDP-ovoj vladi.
Suprug Baniček vladao je gradom iza kulisa izrazito nekorektno, tvrde njegovi sugrađani, dodajući da su ugovori i poslovi lokalnim tvrtkama otkazivani te su dovođene kompanije iz drugih djelova države, sve dakako u bliskoj vezi sa Partijom. Upravo stoga Baniček nije omiljeni u gradu.
”Zar Sisak nema niti jedan kvalitetan odvjetnički ured, već te poslove mora raditi društvo iz Zagreba? Kako u Gradu Sisku, tako i u svim gradskim poduzećima? Zar u Sisku ne postoji nitko tko bi odradio poslovnu reviziju gradskih poduzeća i ustanova? Zar u Sisku nema građevinskih poduzeća već i te poslove mora raditi netko drugi”, pitanja su koja muče stanovnike ovoga grada koji pak aludiraju i na neke nelogičnosti oko drugih poslova u gradu. Primjerice, rekonstrukcija Šipuševe ulice odradila se bez građevinske dozvole, ali i bez zamjene dotrajale kanalizacije. Govorilo se i kako tvrtke poslove na rekonstrukciji ulice preuzimaju bez postupka javne nabave, ali sva ta govorkanja ništa su naspram čuvene afere Kopa Beach o kojoj su vrlo glasno govorili HDZ-ovi vijećnici, koji su podnijeli i kaznenu prijavu protiv gradonačelnice radi grube i nelegalne višemilijunske krađe državne imovine.
Priča je ovo koja godinama potresa lokalnu političku scenu, a radi koje su sazvane i brojne konferencije za medije, na jednoj od njih slikovito nazvanoj ”Kriminalne radnje gradonačelnice Kristine Ikić Baniček” HDZ-ovci su objavili e-mail i dopis koji je gradonačelnica poslala sada već bivšem šefu HŽ Infrastrukture Darku Peričiću. U tom online pisamcu ‘‘Ikača” zahtjeva od SDP-ova direktora u toj tvrtci da posao demontiranja pruge od Petrinje do Karlovca dobije udruga Kopa Beach iz Siska. Ne bi tu bilo ništa čudno da čelnici udruge nisu istaknuti SDP-ovci. Šef udruge Robert Novosel aktivan je sisački esdepeovac, ali gle čuda i zaposlenik sisačkog Komunalca. Tajnica Selma Branković supruga je ezdepeova Milana Brankovića, koji je kakve li slučajnosti također u to doba bio radnik Komunalca, ali i vijećnik te dopredsjednik Gradskog vijeća. Relevantan član udruge je i Goran Kajgana, obiteljski prijatelj prozvane gradonačelnice.
Zbog ovih imena, ali i potencijalnog pogodovanja Ikić Baniček pozivana je da podnese ostavku, ali dakako od toga svega nije bilo ništa. A iako se kasnije saznalo da je sa sređivanjem posla za koji se založila Ikić Baniček bio upoznat i bivši ministar Siniša Hajdaš Dončić kojemu su na uvid dati i e-mailovi, od svega toga kako to obično biva nije se dogodilo ništa jer glavni državni odvjetnik Dinko Cvitan glumi ličkog medvjeda, koji za razliku od ove životinje ne samo da spava zimi, već je kako stvari za sada stoje prespavao posljednjih nekoliko godina.