Glavno da smo mi ostali na vlasti…

Photo: Tomislav Miletic/PIXSELL

Sklapanje koalicije s političkim suprotnostima poprilično je zbunilo hrvatsku političku javnost, a naročito je zbunilo brojno članstvo HDZ-a i to samo zato kako bi trenutna stranačka elita ostala na vlasti. Cijena za stranku i samu zemlju nije bitna, a gubljenje stranačkog dostojanstva kroz postupanje koalicijskih partnera zabrinjava samo još uvijek vjerujuće u stranački idealizam i nepopravljive sljedbenike političke ideje kojoj je u temelju bilo stvaranje i razvoj hrvatske države

Razlaz s MOST-om i razdoblje koje nakon toga slijedi, očekivana je potvrda svih prethodno napisanih stavova. Umjesto raspisivanje novih izbora i apsolutne potvrde snage HDZ-a i njegovog trenutnog vodstva (HDZ bi izbore dobio u takvim okolnostima s apsolutnom većinom), stranačko vodstvo lovi i moli koaliciju na sve strane i, naravno, plaća veliku cijenu stranačke političke i svake druge vjerodostojnosti. Apsolutno se ništa nije naučilo iz slične situacije kad je Karamarko trebao odbiti bilo kakav ulazak HDZ-a u Vladu nakon izbora s izjednačenim rezultatima 2015. godine i time ponovo stabilizirati stranku.

Ponavljanje obrazaca u HDZ-u nije nikakva novost, a prihvaćanje prijedloga i rješenja isključivo i jedino iz užeg neselektivnog okruženja pokazuje i potvrđuje nevjerojatnu sebičnost s kojom nestaje logičan obzor, u kojoj ništa toliko nije bitno kao osobne želje, planovi i ambicije i koja može očekivano dovesti do opetovanog stranačkog bunta, gubitka slijedećih izbora i kretanja građenja stranačke demokracije iz početka.

Sklapanje koalicije s političkim suprotnostima poprilično je zbunilo ukupnu hrvatsku političku javnost, a naročito je zbunilo brojno članstvo HDZ-a i to samo zato kako bi trenutna stranačka elita ostala na vlasti. Cijena za stranku i samu zemlju nije bitna, a gubljenje stranačkog dostojanstva kroz postupanje koalicijskih partnera, zabrinjava samo još uvijek vjerujuće u stranački idealizam i nepopravljive sljedbenike političke ideje kojoj je u temelju bilo stvaranje i razvoj hrvatske države.

Privid homogenosti

Unutar HDZ-a gotovo niti glasa, prema vani jednoumna homogenost, unutar članstva pomalo i nevjerica, ali se i dalje zadržava privid homogenosti, vjera u postupanje vrha stranke i signifikantna mirnoća. Kao najava nezadovoljstva ponižavajućim djelovanjem koalicijskih partnera prema Domovinskom ratu, hrvatskom iseljeništvu, strateškim nacionalnim interesima, agresivnim susjedima, politici popuštanja i nezamjeranja i uopće mlakim i neprepoznatljivim stavovima oko ključnih HDZ-ovih programskih načela.



Formalno, sve je navedeno opet programski potvrđeno i zaokruženo za javnost u Platformi za suradnju HDZ-a i HNS-a u Vladi Republike Hrvatske, dok su postupanja potpuno suprotna potpisanom. Platforma je, zapravo, Program Vlade 2016.-2020. godine i okvir je za učinkovitu suradnju u upravljanju Vladom s potpisom Plenkovića i Štromara od 9. lipnja 2017. godine.

Glavni cilj Republike Hrvatske, kao moderne i demokratske europske države, mora biti ostvarenje potencijala svih njezinih građana, što podrazumijeva učinkovito korištenje nacionalnih resursa. Svjesni činjenice da je razvoj hrvatskog društva ograničen uvriježenim načinom funkcioniranja, temeljenog na poticanju podjela, uglavnom ukorijenjenih u prošlosti, HDZ i HNS, svjetonazorski različite, ali kompatibilne stranke, izražavaju suglasnost oko temeljnih vrijednosti Hrvatske, vizije njezina razvoja te načela rada, kroz sljedeće točke: 1. Politička stabilnost kao preduvjet razvoja; 2. Snažno gospodarstvo i poduzetništvo; 3. Demografska revitalizacija Hrvatske.

Photo: PatrikMacek/PIXSELL

Partijska terminologija HDZ-a

Hrvatska se suočava s iznimno negativnim demografskim trendovima koji imaju ozbiljne posljedice za razvoj hrvatskog društva. Stoga smo odlučni uložiti energiju, vrijeme i resurse u sveobuhvatno rješavanje demografskih izazova. Prepoznajemo da je gospodarski rast iznimno važan faktor demografske revitalizacije i zaustavljanja iseljavanja mladih. Demografska strategija mora se temeljiti na dugoročnim i sveobuhvatnim mjerama u svim sferama društvenog života – od porezne politike u službi demografske obnove, preko odgojno-obrazovnog sustava koji daje jednake šanse na cjelokupnom teritoriju Hrvatske, do gospodarskih politika kojima je cilj nastavak gospodarskog rasta koji osigurava povećanje zapošljavanja. Razvijat ćemo pronatalitetnu populacijsku politiku, osnaživati obitelj i poduprijeti usklađivanje poslovnog i obiteljskog života:

4. Decentralizacija, regionalni i ruralni razvoj kao preduvjet ujednačenog razvoja Hrvatske; 5. Obrazovanje temeljeno na znanju; 6. Orijentiranost na budućnost i očuvanje vrijednosti; 7. Učinkovito pravosuđe i sigurnost. (Dnevnik.hr, 09.06.2017., Platformu za suradnju HDZ-a i HNS-a u Vladi Republike Hrvatske).

Povratak HDZ-a na partijsku terminologiju korištenjem platforme kao programske osnove za suradnju (Platforma 112, Platforma SK RH i slično) samo je potvrda svijesti novog vodstva HDZ-a kojem je standardna politička terminologija stranke koja je stvarala Hrvatsku manje važna od partijskog izričaja na kojeg su navikli u dosadašnjem okruženju ili pak partijskog nasljeđa novih strateških političkih koalicijskih partnera. Kad bi se sva transformacija HDZ-a svela samo na terminološki povratak u prijeratna razdoblja, stvar bi bila jednostavna, međutim navođenje u tekstu platforme kako su HDZ i HNS dvije kompatibilne stranke suglasne oko temeljnih vrijednosti Hrvatske, poprilično zbunjuje HDZ-ovo članstvo, te HDZ-ove simpatizere i glasače.

Kompatibilnost HDZ-a i HNS-a!?

HDZ i HNS su kompatibilne stranke? Zvuči neobično, nadrealno, neočekivano, zbunjujuće i neuvjerljivo. Kao npr. i SDP-ovo skretanje prema nacionalnim vrijednostima neposredno pred izbore. Kompatibilnost (spojivost, dopustivost, skladnost, suglasnost, spojivost…) HDZ-a i HNS-a nakon svega do sada, velika je HDZ-ova slabost i politička pogreška koja neće toliko ostaviti traga na formalnom rejtingu stranke, koliko u općem povjerenju birača i članstva u stranačko djelovanje i ukupnu političku klimu i sigurnost u Hrvatskoj.

Opstanak HDZ-a na vlasti ili bolje rečeno održavanje novog vodstva HDZ-a u sedlu koje ovisi o Štromaru, Pupovcu, dovlačenju Sauche i pojavljivanju zbog saborskog kvoruma Esih, Hasanbegovića i Glasnovića, istinskim HDZ-ovcima izgleda kao ucjena i poniženje koje si HDZ nije smio dopustiti. Slabost koju pritom HDZ i njegovo vodstvo pokazuje prema Pupovcu, izravno se kosi sa svim dosadašnjim stavovima stranke, prvenstveno oko agresije na Hrvatsku i oko oslobađanja Hrvatske. Koliko je dosad bilo izgovorenih riječi protiv HDZ-a, Hrvatske vojske, branitelja, hrvatskih intelektualaca, hrvatskih tradicijskih vrijednosti, hrvatskog iseljeništva, Hrvata iz BiH i uopće Hrvatske ne može se niti nabrojiti.

I usprkos svemu HDZ-ovo vodstvo kompatibilnost postiže kao da dostojanstvo ne postoji i kao da je netko izbrisao zajedničko hrvatsko pamćenje ili barem pamćenje stranačkog članstva. Promatrajući HNS i SDSS i njihovo dosadašnje političko djelovanje u zadržavanju osobnih pozicija nezavisno od izbornog potencijala i izbornih rezultata, koalicija s HDZ-om je apsolutno njihov veliki uspjeh. Držati kontrolu nad velikim i moćnim HDZ-om, a onda i nad Hrvatskom, zapravo je u temelju njihovog političkog djelovanja kojem uz to još osigurava i osobne pozicije praćene financijskom i svakom drugom sigurnošću. Sve, zahvaljujući nevjerojatnoj slabosti HDZ-a i isto takvoj želji za ostankom na vlasti, koju ipak prati puno nedoumica, neodgovorenih pitanja, ključnih pretpostavki, zbunjujućih postupaka, neočekivanih imenovanja i puno puno saginjanja i pogleda u stranu.

Photo: Dusko Jaramaz/PIXSELL

Nakon svega samo se po sebi nameće pitanje – kako bi zadnji izbori završili uz najavu ovakve koalicije (platforme), ovakve razine političke trgovine, ovakvog poništavanja volje birača i ovakvog miksanja političkih suprotnosti u samo jednom interesu – opstanka na vlasti. Pozicijsko zadovoljavanje vrha HDZ-a i koalicijskih partnera izravno se prelama na vrijednosni sustav u hrvatskom društvu, povjerenje u hrvatsku budućnost i na ono što je najvažnije – ostanak u Hrvatskoj.

A hrvatski strateški nacionalni interesi?

Kad su se već platformski složili i zajedno s ushitom potpisali kompatibilnost, hoće li i jedan od koalicijskih partnera ikad izgovoriti barem i jednu rečenicu vezanu za hrvatske strateške nacionalne interese? Za najveći hrvatski problem današnjice i sutrašnjice. Nikad nisu niti hoće i upravo u tome leži najveća odgovornost HDZ-a, ne ovaj put samo prema svojem članstvu i svojim glasačima, nego prema ukupnoj hrvatskoj populaciji.

Zadovoljstvo vladanjem i dohvatom pozicija koje osiguravaju primarno financijsku stabilnost pojedinaca i njihovog okruženja (politička je stabilnost samo zamjenska fraza za osobniinteres) i stanjem javnog mišljenja prema anketama, trenutno vodstvo HDZ-a izravno pokazuje. Zanemarujući pritom osnovnu zakonitost koja se javlja u novim izborima nakon vladanja državom, prema kojoj se u glasovanju protiv (standardna zakonitost na izborima, a pogotovo u Hrvatskoj) uvijek izgubi 10-20 posto glasova, nezavisno od stvarnih i friziranih anketa.

Gubitak izbora je danas u Hrvatskoj najmanji problem jer su i dosadašnji gubici pokazali kako se s pojavom novih (uvjetno rečeno novih, iako se u pravilu većinom vraćaju stari iz prethodnih vlada ili saborskih klupa kao stalni pretplaćenici na ista mjesta) za Hrvatsku ništa bitno ne mijenja. Hrvatska time i dalje gubi vrijeme, energiju, radni potencijal i što je najgore od svega – svoje mlado stanovništvo. Glavno da smo mi ostali na vlasti, iz naslova, politička je paradigma potpuno neprimjerena suvremenoj Hrvatskoj, opterećenoj s puno neriješenih problema, uglavnom nastalih kao posljedica isključivo i jedino političkim upravljanjem i isto takvim izborom ljudi.

Zato budućnost Hrvatske u najvećoj mjeri ovisi o HDZ-u i njegovoj politici. Podanički odnos prema trenutnim koalicijskim partnerima vidljiv iz aviona, slabi HDZ i Hrvatsku i u ovom razdoblju HDZ propušta, kao relativno najjača stranka u državi, priliku pokazati ukupnoj hrvatskoj etničkoj i državnoj populaciji i cijelom hrvatskom narodu tko se i na koji način stvarno brine o hrvatskim strateškim interesima.

Pred novim je stranačkim vodstvom ključna dilema: nastaviti usiljeno koalicijsko djelovanje s puno uvjetovanja i ponižavanja ili raspustiti Vladu i raspisati nove izbore sukladno snazi i očekivanjima većine članstva, stranačkih tijela, birača, glasača i ukupnog stanovništva. Dilema koje zapravo niti ne bi trebalo biti, želi li se dobro cijeloj Hrvatskoj.

(Nastavlja se…)

Photo: Robert Anic/PIXSELL
Facebook Comments

Loading...
DIJELI