‘Gdje su pare generale Zagorec?’

0
350
Photo: Marko Prpic/VLM/PIXSELL

Riječ je o velikoj aferi s eksplozivom koji je Italija isporučila Hrvatskoj u vrijeme Domovinskog rata, a za to nije dobila dogovoreni novčani iznos. U tu aferu su, po tvrdnjama insajdera bili upetljani Jozo Martinović,ratni ministar financija u Vladi Franje Gregurića, a potom glavni savjetnik PBZ-a, Martin Katičić, tadašnji čelnik PBZ-a i Vladimir Zagorec, pomoćnik ministra obrane i prvi šef tvrtke RH Alan, čija je osnovna funkcija bila kupoprodaja oružja za vrijeme embarga na uvoz istog u Republiku Hrvatsku. Je li Zagorec, kao što tvrde insajderi, u ime provizije za taj posao dobio 48 milijuna njemačkih maraka, i u čije privatne džepove su otišli novci namjenjeni Talijanima za isporučeni eksploziv?

Ovih je dana u medijima ponovno uskrslo ime umirovljenog generala Vladimira Zagorca. Dogodilo se to nakon izbijanja crkvene afere s nekretninama Zbora prebendara u kojoj se između ostalog spominje i trgovački centar ‘Cascade’ koji je sada pretvoren u hotel ‘Academia’ u Tkalčićevoj ulici u središtu Zagreba, a koji je  počela graditi Zagorčeva tvrtka ‘Molteh’, na zemljištu koje mu je Zbor prebendara dao u koncesiju na 99 godina. Kao što je poznato, prvi investitor u centar ‘Cascade’ bio je, uz Crkvu, upravo Vladimir Zagorec preko spomenute tvrtke ‘Molteh’, ali je projekt propao i sve je završilo stečajem i dražbom. No, spominjanje imena umirovljenog generala Vladimira Zagorca u toj aferi, kao da je otvorilo Pandorinu kutiju iz koje su u kuloarima ali i javnosti počele iskakati i neke druge afere tog kontroverznog generala, od kojih neke nisu nikada dospjele u javnost.

Jedna takva, za koju su se, po tvrdnjama insajdera, zainteresirali i istražitelji datira s početka devedesetih godina prošlog stoljeća, a riječ je o velikoj aferi s eksplozivom koji je Italija isporučila Hrvatskoj za vrijeme Domovinskog rata, a za to nije dobila dogovoreni novčani iznos. U tu aferu su, po tvrdnjama insajdera bili upetljani Jozo Martinović, ratni ministar financija u Vladi Franje Gregurića, a potom glavni savjetnik PBZ-a, Martin Katičić, tadašnji čelnik PBZ-a i Vladimir Zagorec, pomoćnik ministra obrane i prvi šef tvrtke ‘RH Alan’, čija je osnovna fukncija bila kupoprodaja oružja za vrijeme embarga na uvoz istog u Republiku Hrvatsku.

Loading...

U to vrijeme Zagorec je sudjelovao u brojnim poslovima milijunske vrijednosti, te u njima često imao ključnu ulogu, jer se bez njegova potpisa brojne takve transakcije najčešće nisu mogle završiti, kao i bez financijskog stručnjaka Joze Martinovića, koji je bio čovjek od povjerenja Franje Tuđmana i Gojka Šuška. On je funkciju ministra financija preuzeo 4. kolovoza 1991. i zadržao se na toj poziciji nešto više od godinu dana (do 12. 8. 1992.). Prije toga bio je direktor Privredne banke Zagreb u koju se kao savjetnik vratio nakon ministarskog mandata. U burnim ratnim vremenima sudjelovao je u financiranju naoružavanja Hrvatske. Zbog embarga na uvoz oružja, financiranje naoružanja odvijalo se zaobilaznim kanalima, a novčana sredstava za kupnju oružja na ilegalnom tržištu putem Ministarstva financija i PBZ-a prebacivala su se na inozemne račune.

Procjenjuje se da je devedesetih godina iz Hrvatske na račune u inozemnim bankama isplaćeno više od 500 milijuna dolara. Radilo se o novcu iz proračuna i deviznih rezervi, posudbi, prihodima od prodaje društvenih stanova i uplata hrvatskih iseljenika. Dokumentacija o korištenju tih sredstava izuzetno je manjkava. Nije poznato koliko je oružja država stvarno nabavila, a koliko je novca išlo za druge namjene i u džepove pojedinaca.

Od Čermakova vozača do multimilijardera

U spomenutoj aferi o eksplozivu iz Italije, o kojoj javnost nije ništa znala, zbog tadašnjeg embarga koji je imala Hrvatska na uvoz oružja, insajderi tvrde da je Vladimir Zagorec za taj posao dobio od Talijana proviziju od 48 milijuna njemačkih maraka. Dobar dio toga novca Zagorec je zadržao za sebe a o tome gdje je završio ostali dio kruže različite verzije. Također se postavlja pitanje gdje je završio novac kojim je trebao biti plaćen talijanski eksploziv i na čije sve privatne račune.

U toj priči opet je nezaobilazno ime Joze Martinovića, iako se o njegovoj ulozi u zlouporabama državnog novca malo zna, ali prema rijetkim svjedočanstvima može se zaključiti da je on bio operativac, a glavni nalogodavci bili su Gojko Šušak, Hrvoje Šarinić i Vladimir Zagorec. U tom kontekstu treba napomenuti da se ime Gojka Šuška spominje po zapovjednoj odgovornosti jer dobro upućeni tvrde da su se sve ovakve transakcije i zlouporabe radile iza njegovih leđa, a sve u režiji Hrvoja Šarinića, a prije svih Vladimira Zagorca.

Zagorec je do Domovinskog rata bio pomoćni geodet i suvlasnik dućana s lovačkim oružjem u Velikoj Gorici. Streloviti uspon započeo je kao vozač generala Ivana Čermaka, a taj poziv brzo je zamijenio šefovom foteljom, navodno zato što mu je nabavio kamion metaka. Godine 1993. kao pomoćnik ministra obrane postaje i prvi šef tvrtke ‘RH Alan’, čija osnovna funkcija je bila kupoprodaja oružja za vrijeme embarga na uvoz istog u Republiku Hrvatsku. U to vrijeme Zagorec je sudjelovao u brojnim poslovima milijunske vrijednosti, te u njima često imao ključnu ulogu, jer se bez njegova potpisa brojne takve transakcije najčešće nisu mogle završiti.

Tko se sve nalazi u Zagorčevoj crnoj bilježnici?

A u kakvim je sve mutnim poslovima i milijunskim transkacijama sudjelovao Vladimir Zagorec te kakve je sve tajne generalova bogaćenja sa sobom odnio u grob Jozo Martinović zorno svjedoči i podatak da je nakon njegove nagle smrti sredinom devedesetih

Martinovićev ured u PBZ-u bio zapečaćen, a prema svjedočenju Terezije Barbarić, Vladimir Zagorec sklonio je dokumentaciju o tajnovitim isplatama. Je li se u toj dokumentaciji skrivala i istina gdje je nestao novac namijenjen za kupnju talijanskog eksploziva hrvatska javnost bi nakon neke ozbiljnije istrage možda mogla i saznati.

Iako u vrijeme Domovinskog rata a ni poslije, nije proveo niti dana na bojišnici, Vladimir Zagorec je , kada se osim odličja pribroje i prateće vojne medalje i spomenice, najodlikovaniji hrvatski građanin. Dobio ih je ukupno 13. Međutim, u ožujku 2009. tadašnji predsjednik RH Stjepan Mesić oduzima osam odlikovanja i jednu medalju Vladimir Zagorcu zbog zlouporabe položaja i ovlasti. Uz medalje i odličja Zagorec je bio poznat i kao ljubitelj skupocijenih cipela od zmijske kože sa zlatnim kopčama. Imao ih je ukupno šest pari.

No, vratimo se aferi s talijanskim eksplozivom za što je Zagorec, kako se priča u dobro obavještenim kuloarima, dobio proviziju od 48 milijuna eura. Isti izvori tvrde da je Zagorec imao i crnu bilježnicu u kojoj je precizno zabilježeno koliko je tko dobio sudjelujući u svim tim silnim međunarodnim transakcijama. Zanimljivo da je, po tvrdnjama insajdera, Zagorec imao veliko povjerenje u umirovljenog generala Ljubu Ćesić Rojsa, čovjeka od velikog Šuškova povjerenja, koji bi možda imao puno toga reći o mutnim poslovima najodlikovanijeg hrvatskog generala. Inače Ljubu Česića Rojsa su Amerikanci, među brojnim drugim osobama stavili na crnu listu što je on s negodovanjem primio.

Bageri iz Posušja na ulicama Beograda?

“Što bih vam ja tu mogao komentirati? Recite vi meni zašto sam 18 godinu na američkom spisku, a nisam osuđen ni u Haagu, ni na Pagu?! Ali sve su to meni smjestili moji Hrvati na čelu s Ivom Lučićem i kroz dogovor s Veleposlanstvom SAD u Sarajevu da me se ukloni sa scene”, bez ustezanja je izjavio Rojs za Slobodnu Dalmaciju. Tvrdi da od 2008. godine ne može otvoriti račun ni u jednoj banci, a da zbog blokada i ovrha prima samo onaj zajamčeni dio od 3.700 kuna. Zbog toga je razgovarao i s predsjednicom Kolindom Grabar-Kitarović krajem prošle godine. A ukoliko se počne rasplitati afera s talijanskim eksplozivom s početka devedesetih godina u kojoj je glavni akter umirovljeni general Vladimir Zagorec, Rojs bi možda imao dosta toga za reći. Prije svega nalazi li se i njegovo ime u Zagorčevoj crnoj bilježnici, i tko je osoba od najvećeg Šuškova povjerenja kojem je Zagorec dao znatan dio od svoje provizije od talijanskog eksploziva za daljnje namjene.

Inače, upravo Rojs nikada nije propuštao prigodu pohvaliti se da je upravo on osoba od najvećeg Šuškova povjerenja. Što se pak Rojsa tiče zanimljiva je i kuloarska priča nastala 2000. godine oko toga jesu li neki strojevi njegove tvrtke Monitor iz BiH završili na beogradskim ulicama kod tadašnjeg gradonačelnika Čačka Velimira Ilića koji je predvodio kolonu bagerista i demonstranata rušeći tadašnji režim ratnog zločinca Slobodana Miloševića. Rojs bi i kao Zagorčev čovjek od povjerenja mogao reći tko je sve jamio i koliko je tko jamio, te koja su njegova saznanja o enormnom bogatstvu umirovljenog generala Vladimira Zagorca, ali i ostalih njemu sličnih.

Inače ova afera s početka devedesetih godina teška stotine milijune eura a vjerojatno i više samo je vrh ledenog brijega brojnih drugih afera koje potpadaju pod egidu ratnog profiterstva. Hoće li se istražitelji napokon zapitati: ‘Gdje su pare generale Zagorec’!