Država ‘igru’ zlostavljača radnika plaća 15 milijardi kuna svake dvije, tri godine!

0
3707
Hrvoje Jelavic/PIXSELL

U Hrvatskoj se dnevno na poslu zlostavlja oko 300.000 ljudi. Nijemci su izračunali da kod njih jedan radnik koji je bio izvrgnut mobbingu tvrtku stoji između 21.000 i 75.000 eura godišnje zbog gubitaka uzrokovanih bolovanjem, smanjenjem radnog učinka i pogrešaka u radu. Ako kod nas posljedice mobbinga po radniku koštaju samo trećinu najnižeg njemačkoga iznosa, dakle oko 7000 eura, pomnoženo sa 300.000, stižemo do frapantnog iznosa od oko 2,100.000.000 eura! Preračunato 15,75 milijardi kuna je otišlo u nepovrat! Ne u jednoj godini, ali u dvije, tri, zasigurno

Ministar zdravstva Milan Kujundžić pozvao je ravnateljstvo Opće bolnice Ivan Pedišić da ga neizostavno, žurno i detaljno izvijesti o svemu što se događa iza zidova sisačke zdravstvene ustanove, a o čemu su naše novine iscrpno pisale u posljednja dva broja 7Dnevno. Formalno, ministar je reagirao na temelju pisma (uz priložen naš prvi tekst) kojeg mu je poslao zabrinuti otac jedne od medicinskih sestara koja, među ostalima, trpi duže od 18 mjeseci zlostavljanje voditeljice Odjela za anesteziologiju, reanimatologiju i intenzivnu medicinu, mr. sc Gordane Živanović Posilović, dr. med. Njegova kći već 17 godina radi u jedinici intenzivne njege, do sada je promijenila pet, šest voditelja i ni sa kime, ni ona ni ostalo medicinsko osoblje, nisu imali problema dok za šeficu nije zasjela gospođa anesteziologinja, dr. Živanović Posilović.

Budući da ni jedna nadležna institucija, ni pravna ni građanska, ni inspekcija rada, kojima su se zlostavljane sisačke sestre mjesecima obraćale za pomoć i zaštitu nije reagirala, kao što nisu reagirali ni ravnatelj bolnice dr. Dujmenović, ni bolnička Uprava, ni bolničko etičko povjerenstvo i pravna služba, zabrinuti i revoltirani otac odlučio je zaštitu za svoju kćer i ostale maltretirane sestre potražiti na posljednjoj, zapravo prvoj stepenici u hijerarhiji – kod ministra zdravstva Milana Kujundžića.

Loading...

Sestre proganjane i na bolovanju!?

U vrhu sisačke bolnice zavladala je panika već nakon objave prvog našeg članka; ravnatelj Dujmenović se hitno spustio sa svog trona i obišao intenzivnu, te razgovarao s tamošnjim osobljem što dotad u svome mandatu nikada nije učinio iako je, višekratno, mjesecima, bio i pismeno i usmeno obavještavan o neizdrživoj poziciji sestara u Jedinici intenzivnog liječenja.

No, „kasno Marko na Kosovo stiže“, sedam je sestara s JIL-a otvorilo bolovanje zbog narušenog zdravlja uslijed iživljavanja svoje voditeljice, zbog čega su dovedene u takvo psihofizičko stanje da nisu više mogle obavljati odgovorno svoje dužnosti. Bolnica je sestre proganjala i na bolovanju, šaljući ih pred komisiju HZZO-a, te im je skandalozno prijetila Državnim odvjetništvom i policijom, tvrdeći da su oni u posjedu prepiski kojima one, sestre, udruženo spremaju pobunu protiv, valjda, dobrih odnosa na svome odjelu.
No, sestre nisu pokleknule pred zastrašivanjem, dapače javno su na račun svoje voditeljice dr. Živanović Posilović progovorile sve ono što su mjesecima pisale i govorile ravnatelju i nadležnim službama, a to je da njihova šefica „iznosi neistine, vrijeđa ih, optužuje ih za ugrožavanje pacijenata, kleveće ih, histerično baca stvari po odjelu, namjerno dovodi osoblje u neugodne situacija, ignorira osoblje i ne komunicira s njim, bahati se, ucjenjuje ravnatelja, ne dopušta glavnoj sestri da obavlja poslove iz njena djelokruga rada, omalovažava liječnike kad nisu prisutni, vrijeđa njihov rad, ismijava ih pred drugim liječnicima i sestrama, u svome dežurstvu prebacuje posao na druge liječnike itd. itd.“
Sestre su se udružene obratile i odvjetniku, a on pučkom pravobranitelju koji je opunomoćenik Hrvatskoga sabora za promicanje i zaštitu ljudskih prava i sloboda utvrđenih Ustavom, zakonima i međunarodnim pravnim aktima o ljudskim pravima i slobodama.

Osim toga sestre su najavile i zajedničku tužbu protiv sisačke bolnice, troje odgovornih osoba, njihove voditeljice i zlostavljačice dr. Živanović Posilović, te ravnatelja dr. Tomislava Dujmenovića i glavne bolničke sestre Danijele Škvorc, jer ih nisu zaštitili. Sisačka bolnica dosad nije izvojevala pobjedu ni u jednom radničkom sporu, a da je ravnatelj osjetio da mu je dogorjelo do noktiju i da se sprema njegova smjena, o čemu već bruji cijeli Sisak, svjedoče i njegovi svakodnevni posjeti „upomoć“ sisačko-moslavačkom županu Ivi Žiniću (HDZ), inače njegovu prijatelju i stranačkom savezniku. Za kojega je, pisali smo u prošlom broju, nedopustivo agitirao i na dan izborne šutnje, šaljući u nedjelju, 4. lipnja, na sam dan izbora, SMS poruke svojim zaposlenicima: „Danas mi treba Vaša potpora i glas za Žinića.“ Sol na otvorenu ranu ravnatelja stavio je ministar zdravstva Milan Kujundžić, zatraživši hitno izvješće o zbivanjima u sisačkoj bolnici, pa sad u ravnateljstvu lupaju glavom o zid. Prekasno…

U EU 13 milijuna radnika pogođeno mobbingom

Problem mobbinga je rasprostranjen po cijeloj Europi. Udruga Mobbing je na svojoj internetskoj stranici obavijestila javnost i o tome.
U EU je lani bilo zaposleno 232 milijuna njenih građana, a 13 milijuna je bilo pogođeno mobbingom. Ili 5,6 posto posto radne populacije, dok je kod nas zlostavljanju izloženo čak 20 posto zaposlenih.
Po državama vlada šarenilo: u Finskoj je 15%, u Velikoj Britaniji i Nizozemskoj 14%, u Švedskoj 12%, u Belgiji 11%, u Francuskoj i Irskoj 10%, u Danskoj 8%, u Njemačkoj i Luksemburgu 7%, u Austriji 6%, u Španjolskoj i Grčkoj 5%, a u Italiji i Portugalu četiri posto radnika. Prividno, najmanje je mobbinga tamo gdje bi se to najmanje očekivalo, tamo gdje bi svi Europljani stavili ruku u vatru da ga ima najviše, u mediteranskim zemljama. Te razlike u postocima između europskih zemalja “Sjevera i Juga” određuju kulturne razlike, ali vjerojatno i informiranost radnika, tako da se može pretpostaviti da su razmjeri pojave zlostavljanja na poslu i u zemljama južne Europe znatno širi od prikazanih. Tome se mogu dodati i povećana osjetljivost i niži prag tolerancije na mobbing u zemljama sjeverne Europe. Kako i mi spadamo u južnu Europu podatak o 20 % zlostavljanih se čini preoptimističan. Pogotovo kad se svi koji se bave proučavanjem tog problema zaklinju da naši ljudi ne samo da ne prijavljuju već niti ne priznaju da su zlostavljani iako sve upućuje na to. A šute zbog strahu od otkaza, a kod kuće ih čekaju gomile računa, rate za kredite…, s čime, izgleda, mobberi i računaju.
Primjerice, u Švedskoj je davanje zadataka radniku povišenim tonom i na autoritativan način, ocijenjeno kao neprihvatljivo i često je klasificirano kao mobbing dok je isto takvo ponašanje u  mediteranskim zemljama, gdje je povijesno-kulturna tradicija u radnim odnosima sasvim drukčija takvo  je. ponašanje nešto kao “dobar dan”, pa ga se tolerira.
„Šveđani jako drže do toga da se ljudi na poslu osjećaju dobro, da postoji ravnoteža između obiteljskoga života i posla, da nema frke, presinga, da se nitko ne iscrpljuje previše“, govori nam dr. Ana Kovak Mufić, psihijatrica koja već drugu godinu živi i radi u jednoj švedskoj bolnici.
„U Hrvatskoj ljudi odlaze bolesni na posao, zbog posla i nerazumijevanja poslodavaca trpi im obitelj, osobito djeca, što je u Švedskoj nezamislivo i nedopustivo. Jako su osjetljivi na ponašanje na poslu, svaki dan ovdje netko otvara bolovanje zbog, oni to zovu burn-outa, tzv. sindroma sagorijevanja na poslu, ali uvijek je u pozadini neki konflikt. I dok se kod nas na ljude koji zbog mobbinga odlaze na bolovanje gleda kao na one koji ne žele raditi, ovdje radnik ima podršku poslodavca i liječnika. Bolovanje zbog burn-outa se otvara kod liječnika opće prakse. Švedska ima posebnu državnu ustanovu koja brine samo o uvjetima i zaštiti zdravlja na radnim mjestima. Zove se Arbetsmiljöverket, odnosno u slobodnom prijevodu Uprava za radnu sredinu (ili radno ozračje) i čija povijest seže do 1890., kad su prvi put doneseni propisi o zaštiti tvorničkih radnika i uvedeni inspektori zaštite na radu.Važno je naglasiti da je ovo državna institucija i da nema nikakve veze s poslodavcima i sindikatima, pa se bavi samo uvjetima na radnim mjestima, ali ne i o plaćama, kolektivnim ugovorima i ostalim pravima iz radnog odnosa“, priča nam dr. Ana Mufić.

Hrvatski mobbing u vrhu EU-a

Istinu o neizdrživim međuljudskim odnosima na odjelu na kojem leže životno ugroženi pacijenti više nije moguće ni ispolirati, a kamoli sakriti. U sisačkoj se bolnici posljednjih tjedana vodi bitka za pravo na dostojanstven rad svih medicinskih sestara i medicinskih tehničara u Hrvatskoj. Prema podacima kojima raspolaže vrijedna Udruga Mobbing u Hrvatskoj je svakodnevno raznim oblicima zlostavljanja izloženo oko 20 posto zaposlenih i po tome smo u samom vrhu u EU.

Koliko je velik broj naših sugrađana, koji svaki dan s knedlama u grlu i nervozom želuca idu na posao, a još se gore osjećaju na povratku s njega, prava slika dobije se tek kada se kaže da se radi o oko 300.000 zaposlenih.

Mobbing ostavlja i ostavit će, prije ili kasnije, ozbiljne posljedice na tih 300.000 nesretnika, a to su: gubitak zdravlja, smanjena radna sposobnost i gubitak radne kompetitivnosti u odnosu na građane koji nisu izvrgnuti mobbingu, te znatno skraćeni radni vijek, što sve skupa ima drastične posljedice na kvalitetu i dužinu njihovog života, a usporedivo je jedino s onim što se radnicima događalo u ranim fazama divljeg kapitalizma. Vrijeme raspada žrtve je, prema statistikama, godina i pol neprekidnog mobbinga i svatko tko na neki način ne izmakne svom zlostavljaču s radara, završit će na bolovanju.

Koliki su izravni i neizravni financijski gubici koje cijelo društvo trpi kao posljedicu mobbinga, nitko si nije dao truda izračunati, ali su sigurno golemi. Već samo liječenje 300.000 ljudi mora koštati velik novac. Izostanci s posla zbog bolovanja, koji se smatraju prvim indikatorom povećane izloženosti stresu, nakon kojeg je poslodavac dužan pozabaviti se rješavanjem problema, također, sigurno odnesu znatne iznose. Koštaju i prijevremeni odlasci u mirovine, razorene obitelji, suicidi…

No, ako nismo mi u stanju izračunati posljedice mobbinga, ima tko je to učinio. Nijemci su, a tko bi drugi, izračunali da jedan radnik koji je bio izvrgnut mobbingu tvrtku stoji između 21.000 i 75.000 eura godišnje zbog gubitaka uzrokovanih izbivanjem s posla zbog bolovanja, smanjenja radnog učinka i zbog pogrešaka u radu. Kod nas sigurno ne košta toliko, ali ako košta samo i trećinu najnižeg njemačkoga iznosa, dakle oko 7000 eura, pomnoženo sa 300.000, stižemo do frapantnog iznosa od oko 2,100.000.000 eura! Preračunato, 15,75 milijardi kuna je otišlo u nepovrat! Ne u jednoj godini, ali u dvije, tri, zasigurno. Toliko nas košta razonoda raznoraznih mobbera i izostanak reakcije onih koji su po službenoj dužnosti obavezni da ih onemoguće u njihovoj „igri“.

Najveća isplaćena odšteta za mobbing – 300.000 eura!

Najbolje zakone kojim kažnjavaju zlostavljanje i uznemiravanje na poslu imaju Švedska, Norveška, Francuska, Švicarska, u kojima je “mobber” (onaj koji maltretira) kazneno odgovoran, a žrtva može zatražiti odštetu za nanesenu joj “biološku štetu”.
Rekordna odšteta koja je do sada isplaćena za mobbing je 300.000. eura. Dobila ju je novinarka jedne talijanske izdavačke kuće, koja je podigla tužbu zbog problema s novim urednikom.
U Hrvatskoj se odštete kreću od 10.000 na više, a najveća isplaćena za sad je 120.000 kuna.

Što se to događa u našim bolnicama?

No, da od lošeg ima još gore razvidno je kad se pogledaju katastrofalne statistike koje se odnose na srednje i više medicinsko osoblje kod nas. Broj tih djelatnika se kreće oko 32.000. Prema rezultatima dostupnih istraživanja i anketa, postotak njih koji su se izjasnili da su bili ili zlostavljani se kretao od vrtoglavih 52 posto do morbidnih 75 posto , što znači da su žrtvama bili, normalnom građaninu neshvatljivih , između 20 i 25 tisuća zaposlenika! I to onih medicinskih djelatnika od kojih uvijek očekujemo da nas dočekaju i isprate s osmijehom i lijepom riječi!? Nije zanemariv niti podatak da se gotovo sve to događa u bolnicama jer je među ambulantnim i patronažnim djelatnicima mobbing gotovo izuzetak.

Zdravstvo, prema istraživanjima, bilježi i do 200 posto više slučajeva mobbinga od prosjeka. Neshvatljivo, porazno stanje, primjerenije nekoj od zemalja trećeg svijeta nego zemlji članici EU. Naročito kad se uzme u obzir da zdravstvo spada u djelatnost s najviše srednje, više i visoko obrazovanih djelatnika u državi, pa bi se očekivalo i da odnosi u njemu budu u skladu s tom činjenicom. Stoga je vrlo razložno upitati nadležne: Što se to događa u našim bolnicama? Kako je moguće da nitko od nadležnih u zdravstvenim ustanovama baš ništa ne poduzima kad anketa npr. pokaže da je jedna trećina sestara, što je, interpolirano na njihov ukupni broj, gotovo 10.000 sestara, iskazalo da su bile seksualno zlostavljane? Gdje je Ministarstvo zdravstva? Gdje su ravnatelji bolnica? Gdje su MUP, DORH… Pa sve su to kaznena djela!

Problem nije od jučer i nije da se za njega ne zna. Ankete i studije koje smo mi koristili kao izvor podataka su od 2005. pa na ovamo i javno su dostupne. Dakle, sve se zna, a ništa se ne poduzima. Iako je problem poprimio epidemijske razmjere, neshvatljivo da kraj ovako sveprisutnog, dugotrajnog, devijantnog i po građane i društvo opasnog ponašanja, Hrvatska nema „lex specialis“ koji bi se odnosio na mobbing. A nema ga zato što ga nadležni nisu htjeli donijeti, iako ih je pučka pravobraniteljica Lora Vidović u više navrata opetovano i uporno upozoravala na to, što je potvrdila izrijekom za Index, 20. lipnja 2016., govoreći da je zlostavljanje na radu ozbiljan problem na koji sustav ne odgovara na zadovoljavajući način.

Zašto se u Hrvatskoj ne zabrani mobbing?

„Zbog zlostavljanja na radu građani nam se sve češće obraćaju. Ne postoji zakonska definicija zlostavljanja na radu, pa građani ni ne mogu znati što ono zapravo jest i kada mogu tražiti zaštitu. Također, njihovu zaštitu regulira više zakona, ali niti jedan u potpunosti i sveobuhvatno. To uzrokuje značajnu pravnu nesigurnost, građani nemaju dovoljno povjerenja u institucije da bi odmah potražili zaštitu, a boje se i posljedica koje bi prijava ili sudski postupak mogli izazvati, poput otkaza ili pogoršanja situacije na poslu. U posljednjih nekoliko godišnjih izvješća upozoravamo na ove nedostatke i dajemo preporuke za njihovo uklanjanje, ali za sada nema pomaka.“

Udruzi Mobbing najtužnija je činjenica da je još 2006. predstavila Nacrt prijedloga Zakona o sprječavanju zlostavljanja na radu, da ga je preuzeo SDP, tada kao oporba, no da se od tada ništa po tom pitanju nije događalo.

„Mi smo u zemljama regije odradili veliki projekt: osvijestili donositelje zakona u zemljama okruženja, pa su Srbija, a potom i Makedonija, te Crna Gora, za razliku od nas, donijele poseban zakon o zlostavljanju na poslu“, govore iz Udruge Mobbing.

U sadašnjim prilikama, mobbing se u nas, kažu, rješava trima zakonima – Zakonom o radu, čl. 134., Zakonom o obveznim odnosima u dijelu koji govori o povredi prava osobnosti, povredi časti i ugleda i pravu na duševni mir, kao i Zakonom o zaštiti zdravlja na radu – čl. 51., gdje je poslodavac dužan voditi računa o stresu.

U Udruzi smatraju da država nema volje da se pitanje zaštite radnika od zlostavljanja riješi zakonom: “Previše su jaki lobiji koji zagovaraju da se u Hrvatskoj ne zabranjuje mobbing i to iz razloga što se u našoj zemlji mobbingom rješava pitanje otpuštanja nepodobnih radnika te viška radnika i to bez isplata otpremnina i bez rada pod otkaznim rokom.“

 

U Sloveniji kazne za mobbere do tri godine zatvora!

Iz slovenskog Kaznenog zakona:

Šikaniranje na radnom mjestu mestu
197. član

(1) Tko na radnom mjestu ili u vezi s poslom seksualnim uznemiravanjem, psihičkim nasiljem, zlostavljanjem ili diskriminacijskim ponašanjem prouzroči drugome zaposlenome poniženje ili strah kažnjava se sa do dvije godine zatvora.

(2) Ako radnja iz prijašnjeg stavka ima za posljedicu psihičko, psihosomatsko oboljenje ili smanjenu radnu sposobnost zaposlenog, onaj tko je to uzrokovao se kažnjava zatvorom do tri godine.

<<< Liječnica Živanović Posilović vrijeđa, omalovažava i lažno optužuje sestre, a bolnica ih zastrašuje DORH-om i policijom! >>>

<<< Sisačke medicinske sestre pokrenule opću pobunu protiv zlostavljanja! >>>