Čermak zaposlio Milanovića i Kotromanovića, Grbin poslovao sa albanskim mafijašima, a Jakovina nestao!

Photo: Miranda Cikotic/PIXSELL

Bivši SDP-ovci slika su s kojom se danas mladi šef te stranke Davor Bernardić mora boriti ne bi li oporavio Partiju. Dok on vodi bitke i hoda po terenu Milanovićevi kadrovi podmeću mu nogu.

Svako malo, hrvatski narod oboli od kolektivne amnezije, neovisno o tome kojoj strani sabornice ideološki naginje. Pohrala je ova neugodna bolest posljednjih tjedana SDP-ovce, koji zazivaju povratak svojeg donedavnog vođe Zorana Milanovića. Zaboravljaju pri tome članovi najveće oporbene stranke da je baš voljeni Zoki krivac za sve ono što se danas SDP-u događa: gomila dugova, rasulo i razjedinjenost, loš rejting te generalno nefunkcioniranje stranke – to je ostavština koju u ime svojeg prethodnika otplaćuje mladi Davor Bernardić, koji se realno na čelu te stranke baš i ne snalazi.

I umjesto da mu pomognu i pognu glavu, kao što su to činili dok je Milanović uništavao stranku, šačica nezadovoljnika predvođena Peđom Grbinom, Mirandom Mrsićem i Milankom Opačić pokušala je Beru svrgnuti s čela stranke i prije nego li je ovaj počeo vladati. No, da nije diktator kao Milanović mladi šef pokazao je time što ih je ostavio u stranci, a da nekog potencijala za vladanje ipak ima, govori pak činjenica da je i on sam uz potporu predsjedništva stranke zadržao čelnu poziciju.

‘Veliki’ uspjesi ‘velikog’ mačka

Dok se mali miševi u SDP-u igraju politike i politikanstva, veliki mačak Zoran Milanović zadovoljno mazi brke, jer konzultantski biznis u kojega je ušao po odlasku iz politike bilježi ‘velike uspjehe’. Premda Hrvatska nije imala pretjerane koristi od Milanovićeva upravljanja vladom, on sam premijersku je fotelju i više nego dobro iskoristio.

Da mu je uloga premijera dobro došla potvrđuje i njegova ispovijest u medijima iz koje se dade iščitati kako od konzultantskog biznisa zarađuje znatno više nego onda kada je bio premijer. Kako i ne bi, kada se po političkim krugovima sve glasnije govori da mu je povjerenje povjerio umirovljeni general Ivan Čermak, kojega s pravom možemo nazvati hrvatskim kraljem naftne industrije. Posao kojega mu je povjerio Čermak prilično je unosan, pa stoga Milanović ne mora brinuti za angažman u Albaniji, o kojem su mediji svojedobno pisali, a koji je propao.



Inače, Milanović je tvrtku za pružanje konzultantskih usluga pokrenuo dva mjeseca po odlasku iz politike, iz koje ga je ispratila afera Madison, koje se dakako danas rijetki sjećaju zazivajući Milanovićev angažman u utrci za predsjednika Republike. On sam, kako za sada stvari stoje pretjeranog interesa za politiku nema. Dobro upućeni tvrde kako je za Milanovićev angažman kod Čermaka zaslužan njihov zajednički prijatelj i bivši ministar obrane Ante Kotromanović, koji je uostalom i sam Čermakov zaposlenik. A u njegovom carstvu skrasio se također po odlasku iz politike iz koje je i on ispraćen neugodnim pričama, koje nikada nitko nije dublje zagrebao. Svatko trezven zapitao bi se nakon ove priče koji je Čermakov interes, a radi kojega u svoj poslovni tim okuplja bivše SDP-ove političare i članove Vlade. Odgovor bi pak mogao ležati u Čermakovoj namjeri da proširi naftni biznis kupnjom Ine. Tim povodom navodno je i angažirao Milanovića, s kojim često odlazi na poslovne večere, a društvo im među ostalim radi i moćnik iz Zagrebačke banke Milivoj Goldstein.

Nepoznata Grbinova biografija

Osim Milanovića koji za sobom vuče repove svakako je zanimljiva uloga Peđe Grbina, koji je posljednjih dana pokušao puč na Bernardića ne bi li se sam uzašao na čelo SDP-a. No, više od aktualnih zbivanja u Partiji zanimljiva je Grbinova biografija iz vremena dok je stasao u velikog političara.

Sa samo 36 godina Peđa je postao predsjednikom saborskog Odbora za Ustav, Poslovnik i politički sustav što je ravno političkom čudu, jer za takvo što morate biti u najmanju ruku nobelovac ili naprosto vjeran vojnik Partije. Interes za politički život Partije ovaj SDP-ovac pokazao je još kao 19-godišnjak, kada se učlanio u tu stranku. Sa samo 26 godina osniva svoj odvjetnički ured u Puli, a nakon Gradskog vijeća Pule i Sabora u kojem se pokazao kao ozbiljan bombarder i vjeran Zokijev vojnik, postao bi i ministrom pravosuđa da Milanović nije izgubio parlamentarne izbore. Zgodnu priču o Peđi Grbinu, inače čovjeku kojemu ni čašica nije strana, ispričao je svojedobno bloger i novinar Marko Rakar sastavljajući Tablicu poslovne povezanosti svih kandidata za Sabor. U tablici se među ostalim pojavilo i Grbinovo ime, a on je pak u periodu od 2010.do 2014.godine bio prokurist tvrtke ‘Victoria Delfin’. Radi se o tvrtki koja je prema sudskom registru osnovana 2010.godine u Puli, a opis djelatnosti toliko je dugačak da ne stane niti u cijele novine, a kamoli u jedan tekst. Od turizma, javnog prijevoza pa sve do građevine.

Zanimljivo, Grbin podatke o svojem prokurističkom angažmanu nije predočio Povjerenstvu za spriječavanje sukoba interesa, iako je bio dužan to prijaviti. Iz toga pak proizlazi da je četiri godine kao pulski gradski vijećnik, ali i dvije godina kao saborski zastupnik bio u potencijalnom sukobu interesa. Vlasnici tvrtke su Anton i Aferdita Jakupi, a u kontekstu ove priče valja malo detaljnije opisati poslovanje obitelji Jakupi.

Kapetan JNA Vlado Grbin

Braća Jakupi – Kole, Pjetraj i Anton hrvatskoj javnosti nisu odveć poznati, ali je zato s njihovih poslovanjem upoznata europska javnost pa i policija. U hrvatskim medijima spominje se tek Anton Jakupi koji je preuzeo vođenje poslova od brata Koleta nakon što je ovaj poslan u pulsku kaznionicu zbog odsluženja kazne za naručivanje ubojstva iz 2006.godine. U njemačkim medijima, ova se obitelj povezuje s albanskom mafijom, odnosno klanom Osmani iz Hamburga. Doticali su ih se i češki i slovački mediji zbog poslovanja na relaciji Bratislava-Prag-Rovinj.

Priča ide i do austrijske prijestolnice, a po mnogim europskim metropolama registrirane su tvrtke u njihovom vlasništvu. Zgodno je spomenuti kako je jedna od tih tvrtki Victoria Immobilien iz Beča povezana s gradnjom pulskog Shopping Malla, najvećeg trgovačkog centra na tom prostoru.

Dok je poslovno carstvo ove obitelji bujalo Grbin je bio njihov prokurist, ali i državni dužnosnik bez da je itko o tome išta znao. Povjerenstvo dakako do danas nije ništa niti poduzelo po tome pitanju, a ostale institucije ne treba niti spominjati.

Spominjati zato treba kapetana JNA Vladu Grbina, koji je navodno u rodu s Peđom. Naime, njegovo ime vezuje se uz pogiblju dvojice pripadnika 60.bataljuna Zbora narodne garde Mladena Bujačića i Rifeta Mustapića. Ubijen je ovaj dvojac 16.listopada 1991.godine na putu od Veleopina do Čikata, nedaleko od vojarne neprijateljske JNA na Lošinju. Tijekom noćne ophodnje iz zasjede koju je organizirao kapetan Grbin, rodom iz Pule, napali su ih pripadnici JNA koji su se krili iza zida. Nesretni Bujančić i Mustapić nastradali su u rafalnoj paljbi iz automata i na mjestu preminuli, a napad su preživjeli Herkul Alaburić, Valter Dajčić i Željko Krulić na koje je Grbin bacio ručno bombu, koja srećom nije eksplodirala. Riječki Županijski sud pred vijećem sutkinje Ike Šarić početkom 2009.godine počeo je suđenje pripadnicima bivše JNA koje se teretilo za taj zločin, ali 2012.optužnica se povlači zbog ”nedostatka dokaza”.

Majstori skandala

”Mi smo ti koji uvode red. Mi smo Bundesliga. Mi smo različiti”, tako je o svojoj stranci i svojoj vladi svojedobno govorio Milanović uspoređujući se sa bivšim premijerom Ivom Sanaderom. Godine su prošle i pobrinule se za to da nam dokažu da između političara nema neke pretjerane razlike, baš kao niti između stranaka i stranačkih pojedinaca.

Sjetite se samo afere s Tomislavom Sauchom, predstojnikom ureda bivšeg premijera u kojoj ga se tereti da je preko lažnih putnih naloga nezakonito otuđio više od pola milijuna kuna. To je tek jedna u nizu afere iz ere Zorana Milanovića. Istina je da Milanovićeva vlada možda nije imala aferu veličine Fimi medije, ali Milanovićevi ministri, pomoćnici, savjetnici, župani i načelnici bili su akteri pedesetak skandala. Majstor skandala Slavko Linić, iz stranke i vlade izbačen je tek nakon što se zamjerio šefu Zokiju. A do tada je radio na sustavu predstečajnih nagodbi u maniri one Rojsove- tko je jamio-jamio. Velikim dužnicima otpisane su milijarde kuna duga, a mali poduzetnici bačeni su na tlo da se koprcaju kako znaju i umiju. Dok su se mali snalazili Slavko je putovao sa Jozom Kalemom, tajkunom koji je pod istragom zbog 103 milijuna kuna teških poreznih malverzacija. Milanovićeva povjerenica u Poreznoj upravi Nada Čavlović Smiljanec našla se u trima ozbiljnim aferama. Uskok ju je sumnjičio jer nije htjela ovršiti osječkog tajkuna Željka Biloša za višemilijunski iznos.

Iz politike se nedavno povukao još jedan milanovićevac i bivši ministar poljoprivrede Tihomir Jakovina, i on će isto biti konzultant, a kako stvari stoje nitko se s njime neće konzultirati o poslovima koje je ostavio za sobom.

Svi ti ljudi, i sve te afere slika su SDP-a s kojom se Davor Bernardić danas mora boriti, uz to što je definitivno netalentiran za bavljenje politikom.

Facebook Comments

Loading...
DIJELI