Bernardića ruši Joško Klisović, bivši Kolindin suradnik?!

Patrik Macek/PIXSELL

Bernardić se za svoju političku budućnost bori s kvazi kolegama i licemjerima iz stranke koji su svojedobno trpili Milanovićevu bahatost, njegova zaduženja, rastjerivanja i uništenje, samo zato što im je stražnjice namirio sa skupim ministarskim foteljama, ne propitkujući ni u jednom trenu njihovu stručnost

Koliko i kako politika može izbezumiti čovjeka, ponajbolje pokazuje primjer nesretnog predsjednika SDP-a, Davora Bernardića. Kada se prije nekoliko godina taj naizgled zgodan mladić ukazao na hrvatskom političkom nebu, čak i oni koji nisu simpatizirali Partiju, predviđali su mu blistavu budućnost. Osim što je ostavljao dojam mladića koji za sobom ne vuče nikakve afere, djelovao je kao smiren dečko koji uistinu zna što radi i koji je njegov politički smjer, a obrazovanje i inteligencija koju je tada pokazivao, nisu ni nalik onome na što Bero danas „baca“.

Bernardić se među gladnim lavovima u političkoj areni potpuno pogubio, a pohlepa i želja da prije reda sjedne u fotelju predsjednika stranke, okružen kadrovima koje je trebalo umiroviti još u ono vrijeme kada je s političke pozornice nestajala Račanova ostavština – skupo će ga stajati. Ono što mu je, pak, iza sebe ostavio Zoran Milanović, čiji ministri i suradnici sada poput poskoka sikću na svaki Berin gaf, jače nego okorijeli HDZ-ovci, teško su breme na Berinim krhkim, naivnim i nadasve neiskusnim političkim plećima.

Da mu doista nije lako, svjedoči mjesec u koji smo tek zakoračili, a koji bi za njegovu političku sudbinu, doista mogao biti presudan. Valja podsjetiti da se Bernardić gotovo na tjednoj bazi bori za svoju političku budućnost sa svojim kvazi kolegama i licemjerima iz stranke koji su svojedobno trpili Milanovićevu bahatost, njegova zaduženja, rastjerivanja i uništenje, a sve zato što im je stražnjice namirio ne baš jeftinim ministarskim foteljama, ne propitkujući ni u jednom trenu njihovu stručnost, jer tako je, eto, velikom Zokiju pasalo.

Bliži se trenutak istine

U njegovo vrijeme, nije se smjelo pisnuti, a oni koji su piskutali, završavali bi kao – Aleksandra Kolarić. Jer, Milanović je demokraciju očito svladavao prema Titovom modelu, za razliku od Bere, koji se svojedobno nećkao – ući li uopće u Partiju, ili se prikloniti HDZ-u – jer taj mladić i navijač nije bio klasični ljevičar, što je potvrđivala i njegova bliskost s navijačima zagrebačkog Dinama, ali i činjenica da je izašao iz Bandićeva šešira, a Bandićeva se ideologija može svesti na onu – ”sve po potrebi”.



Bilo kako bilo, za Beru se bliži trenutak istine, a ukoliko rejting oporbene stranke nastavi padati, na izvješajnoj konvenciji socijaldemokrata koja se planira za konac veljače, prilično je izvjesno da će dio delegata postaviti pitanje – Bernardićeve odgovornosti. Tako se već spekulira sve glasnije po partijskim hodnicima, da se već radi na tome da mu se izglasa nepovjerenje. Međutim, ima i u SDP-u onih kod kojih još uvijek razum caruje, pa kazuju kako bi se konvencija SDP-a mogla pretvoriti u demonstraciju potpore koju predsjednik stranke uživa u bazi. Baš kao što se to prošle jeseni dogodilo na Glavnom odboru SDP-a, kada je Bernardić, kojega su oponenti prozivali zbog poraza na lokalnim izborima, dobio gotovo jednoglasnu potporu važnog stranačkog tijela.

”Predsjednik i čitavo vodstvo SDP-a na konvenciji trebaju podnijeti račune; SDP nestaje kao stranka, a predsjednik se bavi objavama na internetu. On radi najbolje što zna, ali nažalost – radi krivo. SDP se mora promijeniti ako želi izbjeći potpunu marginalizaciju”, rekao je prije nekoliko dana u izjavi za Slobodnu Dalmaciju, Mirando Mrsić, koji ne krije ambicije da se na idućim unutarstranačkim izborima kandidira za Berina nasljednika, te su samim time, objektivno gledajući, njegove kritike – uistinu upitne.

Kao potencijalna Bernardićeva nasljednica, u partijskim redovima spominje se i ambiciozna Aleksandra Kolarić. No, kada je ona u pitanju, valja stati na loptu i konstatirati da nije riječ o naivki koja bi olako krenula grlom u jagode, već o izrazito inteligentnoj ženi, koja zna kako se adekvatno vreba iz prikrajka. Stoga se može konstatirati kako Kolarić neće sjesti u brod koji tone, već će stranku pokušati urediti kao šefica najjačeg zagrebačkog ogranka, a kada ondje pokaže što zna i može, tada će je članstvo i samo prepoznati.

Iako do sada nije pokazao pretjeranu političku sposobnost, retoričar Peđa Grbin, Milanovićev ustavni stručnjak, također puca na fotelju predsjednika stranke, što ne iznenađuje s obzirom na to da je u više navrata javno sipao lavine kritika na račun nesretnog Bernardića.

Među potencijalnim Bernardićevim rušiteljima je i Siniša Hajdaš Dončić, koji kako se vjeruje unutar stranke, uistinu ima i najozbiljnije šanse da nešto napravi. No, dok njegovo ime i nije neko veliko iznenađenje, iznenađuje zato ime Joška Klisovića, koji se niotkud sve intenzivnije počeo pojavljivati u javnosti i to, također, kritički se osvrćući na Bernardića. Upravo je u Klisoviću, Milanovićevom kumu i nekadašnjem zamjeniku šefice hrvatske diplomacije, Vesne Pusić, dio esdepeovaca prepoznao slamku spasa.

Što je učinio Plenković?

A kada se već Klisović sam nameće, tada je nemoguće o njemu i ne progovoriti. Naime, svojedobno je Klisović bio šef kabineta ministrice vanjskih poslova, Kolinde Grabar-Kitarović, danas aktualnoj predsjednici iz HDZ-ovih redova. Nakon smjene vlasti, Joško je klisnuo u Ured predsjednika Josipovića, kao predstojnik. Za njega je Josipović govorio kako je riječ o osobi blistave diplomatske karijere, a u diplomatskim krugovima govorilo se kako je Joško – „Katica za sve poslove“, neovisno o kakvoj se političkoj opciji radilo. On se, naime, okreće kako vjetar puše…

Inače, Klisović je prema pisanju medija bio i honorarni zaposlenik Atlantic-grupe, hrvatskog tajkuna, Emila Tedeschija, a Slobodna Dalmacija se njegovim likom i djelom bavila u tekstu zanimljiva naslova – „Ministarstvo bračnih drugova, sinova i kćeri“. Pisalo se tada, kako je Klisovićeva supruga, u vrijeme dok je on bio šef Odjela za analitiku MVP-a, kao tekstilna tehnologinja bila zaposlena u Ministarstvu europskih intergracija. Potom se prestala baviti nerentabilnim tekstilnim krpicama, te je zajedno sa suprugom odrađivala ušješne i profitabilne diplomatske mandate u Bruxellesu.

Inače, Bernardićeva unutarstranačka opozicija nema previše prostora za osokoliti se. Jedan od razloga je nesolidarnost u pronalaženju adekvatnog protukandidata kojega bi, eventualno, svi poduprijeli. Drugi je pak problem, što u ovom trenutnu niti jedan od njegovih kritičara nema iza sebe podršku snažnih stranačkih organizacija, u kojima još uvijek konce drže Beri lojalni ljudi. Sam šef Partije izjavio je kako ga delegati na izvještajnoj konvenciji u veljači ne mogu smijeniti s pozicije, te da ne razmišlja o ostavci.

No, najveća je ironija u cijeloj toj priči o Beri, da prostor u kojem on može biti srušen, njegov najveći i realni protukandidat, Andrej Plenković, nije iskoristio za rast svoje popularnosti. Štoviše, dodgodilo se upravo suprotno, jer je i njegov rejting u naglom padu. Reklo bi se u narodu – nezaustavljivom.

Kamo će nas sve to odvesti, pokazat će vrijeme, no i u godini u kojoj smo uspjeli izbjeći izbore, očito nećemo uspjeti izbjeći – političke obračune…

Facebook Comments

Loading...
DIJELI