Mirando Mrsić je spreman, ukoliko ne uspije zasjesti na mjesto predsjednika SDP-a, zakulisno odigrati igru s Plenkovićevim bruxellskim kolegom, Toninom Piculom, te tog SDP-ovog europarlamentarca, iskusnog i respektabilnog političara, ponuditi kao zamjenu za neiskusnog Davora Bernardića
„Iza nas je turbulentna i po SDP teška 2017. godina. Iza nas je godina u kojoj je SDP ostvario izrazito nizak rejting u javnosti, što nam svima treba biti poticaj na uzbunu i djelovanje, ali ovaj put u cilju opstanka SDP-a. Da bi krenuli putem očuvanja i oporavka SDP-a, smatram da je nužno identificirati uzroke SDP-ovog niskog rejtinga i sukladno tome definirati mjere koje moramo provesti, kako bi u ovoj godini SDP vratio svoje mjesto koje mu pripada u političkom spektru. Iz navedenog razloga smatram da ne smijemo više gubiti niti sekunde i da u prvim danima 2018. godine, vodstvo SDP-a mora raspraviti, definirati i javno obrazložiti uzroke lošeg stanja u SDP-u, te sukladno tome donijeti odluke koje će za posljedicu imati novi početak SDP-a koji će nam omogućiti i bolji položaj SDP u političkom prostoru Hrvatske“. To je dio pisma koje je Mirando Mrsić uputio članstvu SDP-a, čiji je rejting iz mjeseca u mjesec sve lošiji.
Naime, krajem prosinca objavljeno je istraživanje Crobarometra o rejtingu političkih stranaka u Hrvatskoj: HDZ godinu završava kao što ju je započeo – s potporom od gotovo trećine birača. Cijele godine rejting stranke kretao se od 31 do 35 posto, a u prosincu je uz tu stranku bilo 31,9 posto ispitanika. Međutim, brojevi nisu na strani najveće oporbene stranke, pa se SDP nalazi na 18,9 posto potpore birača, a već treći mjesec zaredom, popularnost stranke pada. To znači da su u samo dva mjeseca izgubili 4,5 posto potpore birača, a još je gori podatak da je to i najlošiji rejting stranke u zadnje tri godine.
Mrsić – tihi Plenkovićev igrač
SDP je, dakle, lošije stajao samo u studenom 2014. godine, kada je mogao računati na potporu od 17,5 posto birača. Drugim riječima, pravi je trenutak za pokušaj destabilizacije aktualnog vodstva stranke koji već dulje vrijeme SDP gura u propast, pa tako toj stranci, ukoliko se trend nastavi, prijeti potpuni potop na hrvatskoj političkoj sceni i nestanak kao relevantnog političkog faktora. Mnogi tvrde da je SDP, zapravo, postao talac jednog čovjeka – Davora Bernardića, baš kao što je to svojedobno bio slušaj u HDZ-u, kada je nekolicina „europskih“ HDZ-ovaca javno iznijela nezadovoljstvo zbog Karamarkovog načina upravljanja strankom. Učinili su to javnim pismom, baš kao sada i SDP-ov Mirando Mrsić, a ne zaboravimo pritom, da je jedan od nezadovoljnika Karamarkovom unutarstranačkom politikom, Andrej Plenković, ubrzo nakon toga postao šef HDZ-a. Hoće li i Mrsić doživjeti istu sudbinu?
Međutim, nije tajna kako HSS-ovci, predvođeni Krešom Beljakom, upravo u Mirandu Mrsiću vide dugogodišnju SDP-ovu krticu, točnije HDZ-ovog igrača u redovima partije, a sve je izašlo na vidjelo nakon što je Mrsić konstatirao/provocirao kako se, zapravo, HSS nalazi u tihoj koaliciji s HDZ-om. „Nasmijao sam se kad vidim tko sve postavlja to pitanje, a oni koji pokušavaju napraviti razdor između koalicijskih partnera oporbe, u principu rade za HDZ. Mirando Mrsić je tihi igrač Andreja Plenkovića. Mislim da je on igrač HDZ-a. Ako nekome odgovara razdor u opoziciji, to je HDZ, tako da su oni koji to rade svjesno ili nesvjesno – igrači HDZ-a. Bernardić je legalno izabrani predsjednik SDP-a. Nadam se da će se što prije riješiti svog kukolja kojeg ima“, poručio je tada Beljak.
Tako je uvijek osebujan i lako „zapaljiv“ Beljak, ovaj put, prema tvrdnjama naših izvora, na dobrom tragu onoga što se u posljednje vrijeme odvija daleko od očiju javnosti – pripreme za iduće parlamentarne izbore, a samim time i Plenkovićev opstanak u politici. Naime, dobro je poznato kako u posljednje vrijeme, u stranci, Plenković uživa sve manje povjerenja, a poseban problem predstavljaju mu Karamarkovi ljudi i suradnici predsjednice Kolinde Grabar Kitarović.
Pobjeda na izborima bez Brkića?
Kako tvrde naši izvori, Plenković se već duže vrijeme, na sve moguće načine pokušava okružiti svojim ljudima, čemu svjedoči i lansiranje do jučer nepoznatog Šeksovog posinka, Karla Resslera, u sam vrh hrvatske politike. Unutarstranački izbori mogli bi Plenkoviću predstavljati veliki problem ukoliko se pojavi neki protukandidat, a sve je izglednije da će se i pojaviti, jer su HDZ-ovci nezadovoljni sadašnjom koalicijom s HNS-om, a takvu političku suradnju smatraju – izdajom i devastacijom stranačke ideologije i uvjerenja.
S druge, pak, strane, Plenkovića kritiziraju i zbog zaoštravanja odnosa s Pantovčakom, točnije predsjednicom Grabar-Kitarović. Tako su neki od ključnih HDZ-ovih „operativaca“, odnosno oni koji radom na terenu osiguravaju pobjede HDZ-a na izborima, već odlučili okrenuti leđa Plenkoviću i njegovom „braku“ s HNS-om, te pomoći Grabar Kitarović u ostvarivanju još jedne izborne pobjede.
Utihnuo je i Milijan Brkić, pomalo se distanciravši od aktualnog vodstva, te na terenu vodi vlastitu kampanju, svjestan da Plenković bez njegovog angažmana neće moći ostvariti pobjedu na izborima. Kako će mu Brkić to naplatiti, tek ćemo saznati, međutim, Plenković je poznat po tome da vjeruje samo nekolicini (mlađahnih) suradnika, pa je odlučio je stvari uzeti u svoje ruke. On bi, bez Brkića i ostalih, osigurao pobjedu HDZ-a na idućim parlamentarnim izborima kako bi izbjegao politički kraj gori od onog koji je obilježio Tomislava Karamarka. Kako? Upravo svrgavanjem Davora Bernardića s mjesta šefa SDP-a, ne bi li partiju gurnuo u još veću krizu i na kraju, pružio ruku suradnje „crvenima“, koristeći poznatog oportunista Miranda Mrsića, po uzoru na svoje europske kolege – Angelu Merkel i Martina Schulza.
Mirando Mrsić (rođen, navodno, Miralem), jedan je od SDP-ovaca koji je već nekoliko puta javno obznanio svoju kandidaturu za šefa partije, a nerijetko javno proziva aktualnog predsjednika, Davora Bernardića. U političkim krugovima je, osim činjenice što je ugledni liječnik hematolog, poznat i kao zadrti ljevičar i veliki prijatelj bivšeg predsjednika, Ive Josipovića, ali koji će zbog vlasti i slasti, vrlo brzo zaboraviti svoje ljevičarske ideološke poglede, kao i Hipokratovu zakletvu…
Umirovljenici za istragu u ‘aferi Mrsić’
Podsjetimo, Stranka umirovljenika je u listopadu 2016. godine zatražila od nadležnih ustanova da pokrenu temeljitu istragu u „aferi Mrsić“, tretiranoj vidljivo blaže od afere MOL, navodeći kako sumnjaju da je riječ o očiglednom pogodovanju privatnoj tvrtki i pranju novca, a u igri je milijunski iznos, novac poreznih obveznika namijenjen teškim bolesnicima. Umirovljenici tvrde da se od prve informacije o dugu prema HZZO-u bivše tvrtke „Solpharm“, vlasnice Dijane Šucbah Mrsić, supruge istaknutog člana SDP-a i bivšeg ministra, Miranda Mrsića, počela zataškavati prava dimenzija očiglednog pogodovanja u tom „javno-privatnom“ partnerstvu. A cijela priča krenula je zbog uobičajenog duga između HZZO-a i privatnog dobavljača lijekova, koji se s vremenom, naravno – „prebija“.
Međutim, sporno je što je „Solpharm“, kao uspješna tvrtka s visokim plaćama zaposlenika, lani brzopotezno prodan „Shire Pharmaceuticals Irelandu“, zajedno s milijunskim dugovanjem. Postavlja se pitanje – koliko je uobičajena praksa da jedna uspješna farmaceutska tvrtka unaprijed dobije novac za isporuku skupih lijekova za specifične i teške bolesti, a potom ostane dužna Zavodu 10,6 milijuna gotovo pet godina, slučajno(!) – taman dok ne nastupi zastara? I je li i u tom slučaju, također, slučajno što je vlasnica te tvrke donedavno bila supruga bivšeg ministra rada i mirovinskog sustava, Miranda Mrsića? Pametnome dosta da odmah shvati kakvog je kova SDP-ovac Mrsić, koji je odlučio prihvatiti Plenkovićevu igru i u velikom stilu vratiti se u politiku.
Naši izvori kažu, kako ih ne čudi da je Mrsić spreman, ukoliko ne uspije zasjesti na mjesto predsjednika SDP-a, zakulisno odigrati igru s Plenkovićevim bruxellskim kolegom, Toninom Piculom, te tog SDP-ovog europarlamentarca, iskusnog i respektabilnog političara, ponuditi kao zamjenu za neiskusnog, šeprtljavog, nepromišljenog i nesposobnog Davora Bernardića. Pritom Mrsić dobro zna kako se vode političke kampanje, jer je svojedobno obnašao dužnost šefa kampanje Ive Josipovića za predsjedničkih izbora 2011. godine. No, uživa ugled među SDP-ovcima zbog svog zanimanja, ali i zna kako mobilizirati partijske članove i simpatizere, što je dokazala i Josipovićeva pobjeda na spomenutim izborima.
Picula – Mrsićev as u rukavu
Iako u posljednje vrijeme Picula ne dijeli prevelike komplimente na račun premijera Plenkovića, a njegov je dolazak na čelo HDZ-a nazvao – samoranjavanjem HDZ-a, jasno je da je riječ o čistoj demagogiji, jer je taj dvojac vrlo uspješno i intenzivno surađivao unutar Europskog parlamenta. Tako su Picula i Plenković, primjerice, unatoč navodnim ideološkim razlikama, u prosincu 2015. godine u Bruxellesu organizirali zajedničku konferenciju pod nazivom “Europska budućnost Bosne i Hercegovine – 20 godina nakon Daytonsko-pariškog mirovnog sporazuma”. Naši izvori tvrde da su njih dvojica i dalje u izrazito dobrim odnosima, jer je njihova suradnja uvijek bila neupitna, te kako bi Plenkoviću bilo puno jednostavnije surađivati sa SDP-om pod vodstvom Picule, nego s Vrdoljakovim HNS-om.
Početak realizacije ove sve izglednije ideje, jer potpora Živom zidu, s kojim je koalicija i lijevih i desnih nemoguća – raste, HDZ-u stagnira, a SDP-u pada, te kako bi se konačno smanjio utjecaj HNS-a na svim mogućim razinama – povjerena je upravo Mirandu Mrsiću. Tako će napadi na vodstvo SDP-a biti sve češći, a nadolazeći izbori za Europski parlament 2019. godine, označit će početak lansiranja Tonina Picule u vrh SDP-a, ukoliko njegov kolega Mrsić ne uspije izlobirati tu poziciju za sebe.
Velika koalicija, čini se, više nije nikakav mit…