Sliku tadašnjeg predsjednika SFRJ Josipa Broza Tita, koja je obavezno morala visjeti na zidu u njegovom odvjetničkom uredu u Osijeku, Šeks je držao 'zatočenu' u svojoj ladici.
Iz Državnog arhiva iscurili su transkripti razgovora koje su operativci Službe državne sigurnosti vodili s Vladimirom Šeksom više puta od 1971. pa do 1989. godine, a redakcija portala Index.hr objavila je dio tih transkripata.
Jedan od mogućih razloga zašto su se transkripti Šeksovih razgovora pojavili u javnosti je taj da se htjelo Šeksa prikazati kao agenta ondašnjeg sistema. Prije objave članka novinari Indexa su transkripte prošli sa Šeksom osobno, a on je u razgovoru s njima ustvrdio da su ti transkripti zapravo kompilacije razgovora koje je imao.
‘Riječ je o interpretacijama koje su napravljene nakon razgovora, a u transkripte su ubacivani i neki sasvim lažni dijelovi kako bi se nekoga navelo na zaključak da sam s njima surađivao. To, naravno nije istina”, rekao je Šeks koji je prema vlastitom priznanju u onom mračnom sistemu svoje molbe za prijam u državnu službu pisao na čirilici.
Inače, transkripti razgovora Šeksa s djelatnicima Službe državne sigurnosti koji su napravljeni nakon obavjesnih razgovora, a koji su u posjedu Indexa, čine se kao važan dokument vremena. U razgovorima je vidljivo nadmudrivanje između Šeksa i operativaca, razgovori su vrlo životni, a na nekim mjestima i vrlo duhoviti. Prije svega epizoda koja je bila vezana za pretresa Šeksova stana i njegova ureda. Prigodom tog pretresa u njegovu uredu nije pronađena slika predsjednika Josipa Broza Tita, iako je tada bilo uobičajeno da je istaknuta u odvjetničkim uredima. Šeks se branio kako njegov ured nije javni prostor i da je imao fotografiju cijelo vrijeme, ali spremljenu u ladici. SDS sugerira kako je zbog toga Šeks mogao puno gore stradati.
OPERATIVAC: Evo, ti ni sada nemaš predsjednikovu sliku.
ŠEKS: Tko kaže da nemam?
O: Možda je negdje u ladici…
Š: Evo je…
O: Sada tek, a gdje je bila kad smo došli u pretres?
Š: Tu!
O: U ladici je bila i zato te se moglo kazniti.
Š. Zašto?
O: Javna prostorija, kako vi to pravnici točno kažete, službeni prostor. Kako se tretira ta tvoja kancelarija to ne znam. Ali tu dolazi javnost.
Š: Ne postoji zakon koji kaže da moraš imati neki amblem ili zastavu, postoji samo propis koji kaže da za vrijeme državnih praznika na javnim zgradama treba biti istaknuta zastava.
O: Ne bih se upuštao u to, mislim da si ti jedini u Osijeku koji je nema.
Iz ovoga transkripta jasno je da je Šeksu još prije četrdesetak godina u ondašnjoj državi Jugoslaviji pošlo za rukom ono što do danas mnogima u Hrvatskoj nije. Naime lukavi i prepredeni Vlado, se odvažio skinuti Titovu sliku sa zida iz odvjetničkog ureda i strpati je u ladicu, unatoč mogućim sankcijama. Ili, točnije rečeno, uopće je i nije okačio na zid. Zbog toga je čina on mogao stradati, o čemu mu je govorio i ondašnji djelatnik Službe državne sigirnosti.
A u neovisnoj Hrvatskoj već više od dva i pol desetljeća se lome koplja oko promjene imena Trga maršala Tita. I da ne bi Brune Esih i Zlatka Hasanbegovića, tko zna bi li se ikada, ili bar u dogledno vrijeme, došlo u prigodu raspravljati u Gradskoj skupštini o toj temi. Da su ovi Šeksovi transkripti ranije ugledali svjetlo dana, možda bi i s promjenom imena Trga maršala Tita išlo brže. Jer, kako je to odradio lukavi Šeks s Titovom slikom u svom uredu, za svaku je pohvalu.
Dakle, Šeks je, dok si rekao keks, skinuo Titovu sliku sa zida svojeg ureda još u tadašnjoj Jugoslaviji. Bravo Vlado, za takav hrabar potez, zaslužio si duplo piće, kuća časti!
Facebook Comments
Loading...