Ameri su objavili rezultate istraživanja prema kojima predviđaju kako će u sljedećih nekoliko desetljeća, Hercegovinu pogoditi razorni potresi. I Bosnu također. Tamo negdje - od Bihaća preko Livna i Duvna, pa prema Posušju i preko Gruda prema Stocu i Trebinju. Litosferna ploča ide dalje u Albaniju, preko Crne Gore, do Grčke...
Prije nekoliko godina je američka špijunska agencija objavila rezultate istraživanja prema kojima predviđaju kako će u sljedećih nekoliko desetljeća, Hercegovinu pogoditi razorni potresi. I Bosnu također. Tamo negdje – od Bihaća preko Livna i Duvna, pa prema Posušju i preko Gruda prema Stocu i Trebinju. Litosferna ploča ide dalje u Albaniju, preko Crne Gore, sve do Grčke. Trusno područje uz rub nestabilne litosferne ploče.
I trese nas pomalo u zadnje vrijeme. Pokupite prijatelje i izljubite se s rodijacima koje niste dugo vidjeli. Upoznajte se i s novim neostvarenim dostignućima. Samo neprijatelje zaboravite, jer i oni su tu negdje na trusnom području. Dijelimo istu sudbinu. Osim ako imaju tvrđave. Haruki Murakami je napisao „Poslije potresa“, zbirku kratkih priča inspiriranu stvarnim potresom u Japanu koji je bio i razoran i imao smrtne posljedice. Nemale smrtne posljedice. Ovo sada je razmišljanje o nečemu prije potresa. Nije vrijeme za to, obzirom da smo mi katolici u vremenu oko Velike Gospe, ali isto tako piše u Bibliji da se ne zna vrijeme kada će doći Sudnji dan, te na koji način će doći. Bog u kojega vjerujemo svi mi, i Židovi i kršćani i muslimani, jer nam je Stari zavjet jedinstven, jedino je obećao Noi da više nikada neće poslati opći potop…
Nažalost, događaju se nesreće svakoga dana. Osobne, obiteljske, opće. Ratovi, prometne nesreće, nesreće na radnom mjestu, bolesti. Nitko nije imun i svi su ljudi osjetljivi. Kada se dogodi jedna od njih, prestaju sve dotadašnje želje, planovi se poremete (čovjek snuje, Bog određuje), a kao što zdrav čovjek ima tisuću želja, bolestan ima samo jednu… Stoga bi bilo potrebno probuditi dio svijesti koja govori da – ne živi nitko dok on to hoće. I trebalo bi raditi na usavršavanju vlastitog bića i na usavršavanju općeg djelovanja, ako čovjek ima utjecaj na okolinu, bio političar, poduzetnik ili samo netko tko može pomoći na bilo koji način svom bratu, susjedu, selu. Ili nisi čovjek, ako možeš, a ne želiš, pomoći.
Evo ovaj tekst je inspiriran jednim vozilom hitne pomoći koje je prošlo s upaljenim zvučnim signalom u oba cestovna prometna pravca. Znači, nešto se dogodilo. Čim prođe u jednom pravcu, znamo da je se nešto dogodilo. A ako se vrati iz suprotnog smjera s istom brzinom i upozorenjem za ostale sudionike u prometu, nešto se ozbiljno dogodilo. Ozbiljno i loše
Nitko nije imun i zato bi trebalo imati otvorene oči, misliti na budućnost i na vlastitu dušu. Savjest, moral, poštenje. Na ljude oko sebe. Ali se to – ne događa. Ništa se ne mijenja. Isti su i nikako da se opamete. Bojim se da je na ovim prostorima previše zla u zraku da bi na dobro završilo.
Ovo nije ni adekvatan novinarski tekst. Ovo je više kratka pričica. Loša čak i s lošim predviđanjima. Jer ako je Murakami napisao poslije potresa, ovaj autor ne bi volio biti loših predviđanja prorok, ali piše prije potresa. Čak ne mora biti potres koji se mjeri Richterovom (magnitudnom) ili Mercalijevom ljestvicom. Može biti ljudski faktor u pitanju. Politički faktor. Onaj koji nas potrese jače nego priroda i njeni zakoni. Jer, ljudi na svoje djelovanje mogu utjecati, na prirodu teško.
Srećom, posljednjih nekoliko dana su na godišnjim odmorima. Ljeto je. Vrijeme je oko Velike Gospe. Manje je tema, a i sve su iste. Ali će se vratiti brzo na posao. Loš posao koji uzrokuje potrese. Nemojte ih uzrokovati, političari, molimo vas prije potresa…