Zoran Meter: SAD PRIZNALE: STRATEGIJA O AFGANISTANU DOŽIVJELA PROPAST

Geopolitika News, s obzirom da se i hrvatski vojnici nalaze u Afganistanu u sklopu NATO-ove  misije, i u nadi da će naše analize pripomoći i hrvatskim vojnim stratezima u donošenju odluka vezanih uz tu problematiku, posebnu pozornost posvećuje praćenju vojno-sigurnosnog stanja u Afganistanu, kao i političkim procesima vezanim uz tu zemlju i njezino okružje. Naravno, pozorno pratimo i stavove ključnih vanjskih aktera koji kreiraju sudbinu te zemlje, koja je i dalje vrlo neizvjesna.

A što se događa s Afganistanom danas? Gotovo polovica zemlje došla je pod nadzor talibana, teroristički napadi postali su svakodnevica, poglavito oni s potpisom „Islamske države“ (čak i u najsigurnijem, glavnom gradu Kabulu), stižu prve oštre kritike afganistanskog parlamenta glede sigurnosnog sporazuma sa SAD-om i NATO savezom, a sve to, usprkos, ne tako davno objavljenoj novoj strategiji američkog predsjednika Donalda Trumpa za stabilizaciju te zemlje, između ostalog, i slanjem novih američkih vojnika. Pođimo redom:

Krajem travnja, sigurnosno stanje u Afganistanu naglo se destabiliziralo, a pobunjenici su intenzivirali svoje napade. Talibani su najavili početak velike ofanzive i zauzimanja teritorija u mnogim regijama, što je dovelo do značajnih gubitaka u redovima vladinih snaga. Istovremeno su se intenzivirali i teroristički napadi od strane „Islamske države“, koja je preuzela odgovornost za pojedine velike terorističke napade u Kabulu i nastavlja politiku širenja svog utjecaja u toj zemlji. Posebnu težinu predstavlja američko-pakistanski sukob oko uloge Islamabada u mirnom riješenju afganistanskog sukoba, gdje je Washington isključio tu zemlju iz pregovaračkog procesa između vlade u Kabulu i pobunjeničkih organizacija, smatrajući Pakistan destabilizirajućim čimbenikom zbog njegovog utjecaja na talibane. Naravno, nije nikakva tajna da se i Islamabad i talibanski pokret otvoreno zalažu za odlazak stranih vojski iz Afganistana, kao glavni preduvjet za mirno riješenje dugogodišnjeg sukoba. Washington je na upražnjeno mjesto Pakistana pozvao Indiju, koja, međutim, nema gotovo nikakav utjecaj na stanje na terenu i služila bi uglavnom za pružanje potpore u naoružanju vladi u Kabulu. Međutim, takva receptura Pentagona očito se pokazuje pogrešnom, isto kao i nova Trumpova strategija o Afganistanu – usvojena  prije nekoliko mjeseci, koja, zapravo, i ne predstavlja nikakve bitnije promjene u odnosu na prethodnu – Obaminu. Radilo se, uglavnom, samo o najavi povećanja američkih vojnika u toj zemlji i nastavku prethodnih planova usmjerenih na dogovor između vlade u Kabulu i na pregovore spremnim pobunjeničkim organizacijama, uključno i talibanima, pod uvjetom da polože oružje. Međutim, glavnina talibana takve razgovore u startu odbacuje, zahtjevajući najprije odlazak stranih vojski iz zemlje. Problem je u tome, što vlada u Kabulu odlaskom Amerikanaca ne bi preživjela više od dva mjeseca, i to svi jako dobro znaju.

Afganistanski parlament nezadovoljan SAD-om i politikom Kabula

Afganistanska televizija „Tolo“ objavila je 21. svibnja kako su zastupnici afganistanskog parlamenta (Meshrano Jirga) oštro kritizirali američku politiku u toj zemlji i zatražili ponovno razmatranje postojećeg sigurnosnog sporazuma sa SAD-om i NATO savezom. Zastupnici su obratili pozornost na to, da afganistanske snage nisu dobile nužnu količinu pomoći za suprostavljanje trenutačnim ugrozama, i da Zapad tijekom nekoliko posljednjih godina nije obraćao pozornost na tamošnje sigurnosne izazove. Sporazum o suradnji između Afganistana i SAD-a u obrambenoj sferi, kao i status snaga NATO saveza u toj zemlji, ne provodi se od strane afganistanskih partnera, tvrde zastupnici parlamenta. Zato sporazum mora biti promjenjen ili, kako kaže prvi zamjenik predsjednika parlamenta Mohammad Alam Izidyar, u najmanju ruku ponovo razmotren. Kritici zastupnika bila je izložena i politika vlade, koja bi morala uložiti više napora za suprostavljanje pobunjenicima. Neovisno o tome što se američko zrakoplovstvo priključilo suprostavljanju snažnih napada talibanskih pobunjenika u regiji Farah, a Velika Britanija razmatra povećanje svog kontingenta u okviru postojeće vojne misije, takve mjere nisu zadovoljile zastupnike parlamenta.



Rusko Vijeće sigurnosti zabrinuto stanjem na sjeveru Afganistana

Zabrinutost stanjem na sjeveru Afganistana, 25. svibnja izrazilo je i rusko Vijeće sigurnosti, čiji je tajnik, Nikolay Patrushev, upozorio kako je broj džihadista na sjeveru Afganistana narastao na 15-20 tisuća, što povećava ugrozu za države članice Organizacije sporazuma o zajedničkoj sigurnosti (ODKB) na čelu s Rusijom (članice tog ruskog pandama NATO-u su Armenija, Bjelorusija, Kazahstan, Kirgistan, Rusija i Tadžikistan). Navodno se u pograničnoj zoni sa Tadžikistanom nalazi oko 7 tisuća islamističkih boraca, što predstavlja rizik za njihov prodor u tu zemlju, kao i u Turkmenistan i Uzbekistan. Početkom travnja je prvi zamjenik direktora FSB-a Sergey Smirnov, izjavio, kako je oko 8 tisuća islamističkih boraca iz Sirije prebačeno na sjever Afganistana. Sve češća upozorenja i zabrinutost Moskve za stanje u Afganistanu glede vlastite sigurnosti i nacionalnih interesa otvara pitanje: sprema li se Rusija za snažniji politički i vojni angažman u toj zemlji u okviru ODBK-a. Takav scenarij itekako može pomrsiti američke interese i njihovu strategiju u Afganistanu, što Moskva jako dobro zna. S obzirom na nastavak i zaoštravanje ukupne američke politike u odnosu na Rusiju, Moskva vrlo brzo može preći „s riječi na djela“ i u praksi početi zagorčavati život Amerikancima u ključnim svjetskim kriznim žarištima. Jer, osim vojne snage i obavještajnih operacija na terenu, Rusija nema drugih bitnijih poluga kojima bi se mogla suprostaviti američkim sankcijama i političkim opstrukcijama, koje su sve snažnije.

Indijski premijer Modi od Putina traži zajedničko djelovanje

U Sočiju je 21. svibnja održan sastanak ruskog predsjednika Vladimira Putina i indijskog premijera Narendre Modija. Sastanak je trajao nevjerojatnih 6 sati, a između brojnih tema, na dnevnom se redu našao i Afganistan. Indijsko MVP je objavilo kako su se dvije strane „dogovorile o zajedničkom djelovanju“ u Afganistanu. Puno opširniji bio je utjecajni indijski medij The Indian Express, navodeći slijedeće: „…prvi put u povijesti Indija i Rusija počinju suradnju nad zajedničkim projektom u Afganistanu. … Poslije šest sati razgovora jedan na jedan premijera Narendre Modija i predsjednika Rusije Vladimira Putina u Sočiju, New Delhi i Moskva planiraju suradnju u novoj sferi: u Afganistanu.“ Rusija jednostavno ne može dozvoliti destabilizaciju stanja u Afganistanu zbog vlastite sigurnosti, pri čemu sve češće tvrdi kako američke vojne mjere na terenu ne daju rezultata. Sastanak Modija i Putina uslijedio je nedugo nakon boravka  Modija u Kini i razgovora s predsjednikom Xi Jinpingom. Podsjećamo: sve su tri zemlje članice Šangajske organizacije (ŠO), koja uključuje i vojnu i sigurnosnu suradnju, a član ŠO je, između ostalog, i jedan od ključnih igrača na afganistanskom terenu – Pakistan. Upravo u tom smjeru treba sagledavati moguću rusko-indijsku suradnju (Indija i Pakistan imaju vrlo složene i opterećujuće odnose s obzirom na pogranične sporove), s obzirom da su Washington i Islamabad drastično pogoršali svoje odnose. Sdruge strane, Rusija i Pakistan (iako proteklih desetljeća međusobno nisu bile ni malo prijateljske) proteklih su godina počele intenzivno jačati sveukupni razvoj svojih odnosa, uključno i onih vojnih. Osim toga, Pakistan je i najveći kineski saveznik uopće. Iako su i Rusija i Indija u Afganistanu podržavale savez nacionalnih manjina „Sjeverni savez“ koji se bori protiv talibana, čini se kako obje zemlje smatraju nužnim početak razgovora s talibanskim pokretom, a što je, uostalom, pokušavao i Washington, skupa s Kabulom, ali kroz politiku unošenja razdora među talibane i pronalazak sebi odanih političkih i vojnih vođa te organizacije, koju formalno svi oni smatraju terorističkom. Međutim, talibanski pokret, kakav god on bio, ima golemu potporu među afganistanskim stanovništvom i to više nitko ne može ignorirati ukoliko se želi stabilizirati stanje. Uostalom, ulogu omraženih terorista tamo ionako sve više preuzima „Islamska država“, što talibanima olakšava skidanje stigme terorista u onu – borci za slobodu. Granica između terorista i boraca za slobodu ionako je uvijek i svugdje u svijetu jako tanka i gotovo uvijek ovisi o kutu gledanja moćnika tj. njihovih nacionalnih interesa.

Izvješće iz SAD-a – poražavajuće po Bijelu kuću!

A da je strategija SAD-a u Afganistanu loša, ukazuje i izvješće američkog posebnog glavnog inspektora za Afganistan (Special Inspector General for Afganistan Reconstruction, SIGAR), objavljeno na istoimenom portalu . On je opunomoćen za obavljanje nezavisnog nadzora Pentagona, State Departmenta i USAID-a.

U dokumentu, dostavljenom Kongresu, navodi se, kako je u razdoblju od 2002.-2017.g. u tu svrhu dodjeljeno 4,7 milijardi dolara, a najveći dio išao je na projekte od 2009.-2011.g. Spominju se promjene strategije iz 2009.g. koje su dovele do „nerealističnih ocjena stanja“ u Afganistanu; navodi se kako su se ex predjednik Obama i njegovi svjetnici vodili istim obrascem djelovanja kao u vrijeme kampanje u Iraku, ne uzevši u obzir lokalne posebnosti; sve se baziralo na broju vojnika i njihovim geografskim ciljevima, a nije se uzimala u obzir sposobnost vlade u Kabulu i njihove vojske. Osim toga, stoji dalje u izvješću, veliki novci dati za afganistansku kampanju doveli su do jačanja korupcije i preuveličavanja postignutih rezultata. Općenito, prijašnju američku strategiju o stabilizaciji Afganistana SIGAR je nazvao neprovedivom, i bez oslanjanja na stvarno stanje na terenu, zbog čega je bila osuđena na propast. Trumpova nova strategija je, prema tom izvješću, dovela samo do neznatnog napretka u Afganistanu. To je potpuno u skladu analizama Geopolitika Newsa, kada smo pisali, kako bitne razlike u odnosu na Obaminu strategiju u Trumpovoj zapravo niti nema, osim povećanja broja vojnika. Zato je i  logično da se stanje na terenu ne mijenja, štoviše, postaje još složenije. Tako se u dokumentu posebnog inspektora dalje nadalje i da je američka strategija Afganistan učinila „opasnim i nestabilnim mjestom“ nakon gotovo 17 godina američke vojne nazočnosti. Pod sumnju se dovodi i odluka Trumpove administracije da ove godine tamo pošalje nove vojne instruktore za rad s lokalnim snagama sigurnosti, koji se nalaze na liniji fronte. Taj će korak „dovesti do daljnjeg rasta rizika gubitaka civilnog stanovništva“, rasta terorističkih napada i sa strane samih afganistanskih vojnika, „žrtava među Amerikancima i ostalih pojava nasilja“. Navodi se i problem smanjenja broja afganistanskih vojnika, koji je krajem siječnja iznosio 313 tisuća, u usporedbi s godinu dana ranije, kada je iznosio 331 tisuću vojnika, „što izaziva zabrinutost o njihovoj bojevoj spremnosti“.

Ovdje bih dodao i slijedeće, što nije navedeno u tom dokumentu: problem afganistanske vojske ogleda se i u sve većoj infiltraciji u njezine redove protalibanskih elemenata. Talibani imaju svoje izvore i u najvišim zapovjednim mjestima službene vojske u Kabulu. Zbog te činjenice odgođena je i najavljena američka velika ofanziva „proljeće-ljeto“, koja je bila glavni element nove strategije SAD-a. Odluku o obustavi donio je osobno ministar obrane James Mattis u travnju, u vrijeme svog iznenadnog posjeta Afganistanu i razgovora s američkim zapovjednicima na terenu. Dakle, nećemo pogriješiti ukoliko kažemo kako je nova Trumpova strategija, koja se bazirala na porazu talibana i pokretanju mirovnog procesa između vlade u Kabulu i ostalih (vojno)političkih snaga u zemlji suprostavljenih službenoj vladi doživjela poraz, i to vrlo brzo nakon što je donesena, a razloge su vrlo dobro interpretirali i inspektori SIGAR-a. Oni kažu kako nova strategija nije imala utjecaja na talibane. „U vojnom smislu američke (i afganistanske) snage nastavljaju izvoditi zračne napade i vršiti kopnene operacije, ali nisu uspjele vratiti značajniji dio teritorija“.

Dodajmo ovome, kako je stanje upravo suprotno. Talibani su nedavno pokrenuli široke napade u nizu regija, uključno i na zapadu i jugu zemlje. Prošli tjedan su se s teškim naoružanjem i sredstvima za noćno izviđanje pribrižili administrativnom središtu regije Farah (granica s Iranom), što podsjeća na njihovo osvajanje Kunduza 2015.g. Iranski trag u tome je itekako velik. Vojni obavještajci, tako i oni američki, dobro znaju da se talibanski borci treniraju u obučnim kampovima Korpusa straže islamske revolucije na teritoriju Irana i da se tamo i naoružavaju. I jačanje njihovih aktivnosti posljednjih tjedana neposredna je posljedica politike Washingtona prema Teheranu, poglavito nakon jednostranog američkog povlačenja iz nuklearnog sporazuma i uvođenja starih i novih sankcija protiv Irana. Teheran je ne jednom izjavio kako će SAD zbog takve politike snositi teške posljedice diljem bliskoistočne regije. I Afganistan je sigurno dio te povijesne „velike igre“ Irana. Iran u tome ima potporu Pakistana i posve je vjerojatno da će se talibanska ofanziva ubrzo proširiti i na sjever Afganistana. Jer Washington, ne želeći zbog pogoršanih odnosa s Islamabadom ovisiti o pakistanskim lukama i Pakistanu kao glavnom (jedinom) logističkom središtu za američke snage u Afganistanu, nedavno je osigurao novu opskrbnu rutu preko Kaspijskog mora, u kojoj će, zanimljivo, sudjelovati i kazahstanske luke (Kazahstan je bliski ruski saveznik, član ODBK i ŠO!), a krajnji cilj dostave tom rutom je upravo sjeverni Afganistam. Dakle, talibanski napadni na tamošnje komunikacije sigurno će se intenzivirati. Radi se o velikom bacanju izazova Islamabada Washingtonu, za kojeg je, u okolnostima istovremene zavade Trumpove administracije  i s američkim saveznicima, i s partnerima i sa suparnicima na globalnoj areni, teško pronaći učinkovit „lijek“. Jer Kina, Rusija, Iran i Pakistan sada su na jednoj strani afganistanske problematike. A pitanje je što i kamo će i Indija, na koju je Trumpova administracija snažno računala, uključivši je aktivno u svoju novu afganistansku strategiju baš umjesto Pakistana. A dobiti novu pomoć u ljudstvu od NATO saveznika  za Pentagon će biti nemoguća misija.

Zoran Meter: KRVAVI NAPAD U AFGANISTANU IZVRŠEN U VRIJEME BORAVKA AMERIČKOG VOJNOG ZAPOVJEDNIKA U KABULU!

 

Original možete pronaći na geopolitika.news

Facebook Comments

Loading...
DIJELI