Zoran Meter: Rusko-kineski raketni pregovori brinu SAD – KINA GRADI „UBOJICU NOSAČA ZRAKOPLOVA“

0
129

Put na Mars još je jako dalek, neovisno o raketnom programu SpaceX-a

Iako je ruski RD-180 primarno namijenjen za civilne svemirske rakete, on može imati i vojnu ulogu – tim više što Kina trenutačno razrađuje novu generaciju balističkih raketa, između ostalog i „ubojicu nosača zrakoplova“.

Loading...

Britanski medij The Financial Times, pozivajući se na ruski izvor iz predmetne sfere, prošli mjesec je izvijestio kako kineska tvrtka Great Wall Industry vodi pregovore s najvećim ruskim proizvođačem raketa „Energomash“ s ciljem polučenja licence za proizvodnju raketnih motora RD-180. Napominjemo: Geopolitika.News u više je navrata pisala o temi ruskih raketnih motora RD-180 koji se već godinama izvoze u SAD, a Amerikanci ih koriste za lansiranja vlastitih raketa „Atlas-5“ u svemir).

Pregovori „jasno svjedoče o proširenju veza između Moskve i Pekinga u svemirskom sektoru, što već odavno zabrinjava SAD“, navodi FT.

Motori RD-180 toliko su učinkoviti, da ih koriste i same Sjedinjene Države za lansiranje satelita. Međutim, američki političari ranije su prijetili Moskvi otkazom od kupovine njihovih motora „pod pritiskom konkurenta poput SpaceX, a također i zbog geopolitičkih zabrinutosti u svezi  ovisnosti o Rusiji u planu strateških tehnologija“, piše britanski medij.

Međutim, iako je RD-180 primarno namijenjen za civilne svemirske rakete, on može imati i vojnu ulogu – tim više što Kina trenutačno razrađuje novu generaciju balističkih raketa, između ostalog i „ubojicu nosača zrakoplova“ (Dongfeng 21D ili “Istočni vjetar”). Prema informacijama FT, tvrtka-utemeljitelj Great Wall Industry, CACS (China Aerospace and Technology Company) – jedna je od glavnih kineskih konstruktora interkontinentalnih balističkih raketa. Jačanje razmjene tehnologije za vojnu primjenu između Rusije i Kine, teško da će se svidjeti Washingtonu, navodi se u članku FT-a.

Prošle godine komisija američkog Kongresa za nadzor ekonomske sigurnosti u američko-kineskim odnosima, objavila je izvješće u kojem se tvrdi, kako izvoz ruske svemirske tehnologije u Kinu „baca izazov prednosti SAD-a u zraku i stvara probleme za regionalne aktive SAD-a, njihovih saveznika i partnera“.

U intervjuu za FT, glavni direktor ruske tvrtke „Energomash“ Igor Arbuzov, rekao je, kako sklapanje posla s Great Wall Industry sada priječi samo to što se Kina nije priključila Režimu nadzora raketne tehnologije – dobrovoljnom udruženju država koje ne žele dopustiti širenje raketa pogodnih za nošenje oružja masovnog uništenja. Arbuzov je također izjavio, kako kineska strana nije zainteresirana za kupnju gotovih motora već, ili želi kupiti tehnologiju njihove proizvodnje, ili dobiti licencu.

Međutim, prema riječima inžinjera američkog strateškog istraživačkog centra Rand Chada Ohlandta,, neovisno o tome što je  RD-180 star nekoliko desetljeća, on je svejedno efektivniji za lansiranje satelita u orbitu nego bilo koji od motora koji se sada proizvode u Kini. Ohlandt smatra, kako ruski motor Kinezima može pomoći ubrzati proizvodnju vlastitih sustava za lansiranje. Takva perspektiva, uostalom, zabrinjava i Rusiju, koja se brine da bi „domaća tehnologija mogla završiti u rukama njezinog konkurenta“, navodi FT.

U članku se također kaže, kako je 2004. g. Rusija neslužbeno zaustavila prodaju zrakoplova Kini zbog zabrinutosti od krađe tehnologije jer je Kina iskopirala nekoliko ruskih modela – poput lovca Su-27 s kineskom inačicom J-11 b, natječući se na svjetskom tržištu. Nakon pripajanja Krima Rusiji Moskva je obnovila isporuke kako bi „izgladila efekt međunarodnih sankcija“, pa tako, npr. Rusija izvozi u Kinu svoj najsuvremeniji lovac Su-35, kao i sustav PZO S-400, naglašava se u članku FT-a.

Podsjećamo: Geopolitika.news je prije desetak dana objavila vijest kako je Rusija počela s prvim isporukama PRO sustava S-400 Kini. Također smo napomenuli kako te sustave Rusija planira izvesti u Indiju s kojom je prije dvije godine s tim ciljem potpisan kupoprodajni ugovor vrijedan milijardu i dvjesto milijuna dolara. Sporazum o tome Rusija je ljetos potpisala i sa Saudijskom Arabijom, a upravo traju finalni pregovori oko isporuka S-400 Turskoj. Iz toga je vidljivo kako Rusija, poput SAD-a, na posao izvoza suvremenog naoružanja više ne gleda kroz prizmu blokovske podijele svijeta iz vremena SSSR-a i prodaje oružja isključivo svojim saveznicima, već ponajprije kroz prizmu profita, oslanjajući se pritom po pitanju vlastite sigurnosti (poput SAD-a) na ionako neprobojan „nuklearni štit“. Međutim, u sadašnjim geopolitičkim previranjima s SAD-om na globalnoj razini, Rusija izvozom suvremenog naoružanja čak i jednoj NATO članici – Turskoj, ili američkom bliskom strateškom partneru Saudijskoj Arabiji ili jednoj Indiji, koju SAD namjerava dugoročno staviti „pod svoje uzde“, ima za cilj vezati te države uz sebe u dovoljnoj mjeri da joj one u budućnosti ne predstavljaju sigurnosnog protivnika ili ugrozu, što je za Moskvu u ovim okolnostima i više nego dovoljno. Ali, što se tiče Kine, stvar je potpuno drukčija nego što se čini iz članka Financial Timesa. Rusija i Kina su se definitivno okrenule strateškom partnerstvu u obrambenoj sferi, a zajednički već duže vrijeme intenzivno sinkroniziraju i usklađuju svoje vanjskopolitičke stavove po ključnim pitanjima međunarodnih odnosa i kriznih žarišta, a na političkom i diplomatskom polju zalažu se za globalni preustroj  svijeta iz dominirajućeg Zapadnog na policentrični ili multipolarni oblik funkcioniranja. U tom smislu, ne mali broj svjetskih analitičara smatra kako je SAD učinio stratešku grešku udarom na Rusiju pokretanjem ukrajinske krize, pogrešno očekujući da će se Putin prestrašiti i povući, a SAD-u prepustiti „da i dalje radi što hoće“, nakon čega bi se Sjedinjene Države puno lakše obračunale s Kinom. Do toga, međutim, nije došlo i Washington se, odjednom, de facto našao na dva otvorena fronta istodobno s ključnim mega-državama – Rusijom i Kinom, što se protivi stalnoj američkoj vanjskopolitičkoj doktrini temeljnoj na politici Henrya Kissingera. SAD je praktički sam gurnuo Rusiju u zagrljaj Kini, što je Moskva, naprosto, bila primorana prihvatiti pod snažnim pritiskom sankcija i pokušaja izolacije od strane SAD-a i EU. To se najbolje ogleda u korejskoj krizi, na Bliskom istoku, prije svega po pitanju Sirije i Irana, gdje Moskva i Peking djeluju posve usklađeno, ali i kroz pokretanje velikih energetskih i gospodarskih projekata između dviju država. SAD u novonastalim okolnostima ne može u vojnom smislu ništa konkretno učiniti već se snažno, skupa sa svojim saveznicima „ukopava u rovove“ oko tih dviju glavnih globalnih suparnica, nastojeći utjecati na njihov (prije svega ruski) financijski slom blokadom pristupa financijskim tržištima pod njegovim nadzorom, kao i na tržište EU, uvođenjem novih gospodarskih sankcija i td. Ali strateško partnerstvo Rusije i Kine, neki ga nazivaju i „brakom iz nužde“, takvu američku politiku sve više pretvara u „sizifov posao“, koji se, na žalost, najviše obija o glavu Europskoj uniji i u gospodarskom i u sigurnosnom smislu. Međutim, štetu od takvog vanjskopolitičkog smjera, prije ili kasnije osjetit će i same Sjedinjene Države koje sada procjenjuju kako još uvjek imaju dovoljno vremena za manevriranje i eventualni povratak stvari u prijašnje okvire. Problem takve politike je jedino u tome što prostora i vremena za manevriranje i kalkulacije više nemaju Rusija i Kina.

Lansiranje moćne svemirske rakete američke tvrtke SpeceX

Ovoj temi svakako možemo pridodati i vijest od prije nekoliko dana, kada smo svjedočili medijski naglašenom lansiranju nove svemirske rakete, ovog puta ne od strane NASA-e već privatne američke tvrtke Spacex. Potencirana je golema perspektiva njihovih istraživačkih projekata, između kojih je, svakako, najzvučnija ona, koja se odnosi na buduće putovanje ljudi na Mars. Naravno da se, neovisno o različitim optimističnim komentarima, između ostalog i onih od strane pojedinih hrvatskih stručnjaka za istraživanje aeronautike, čitava stvar predimenzionira (putovanje ljudi na Mars gotovo je jednako daleko kao što je bilo i prije spomenutog lansiranja), a on se u ovom trenutku najviše koristi u propagandne svrhe u skladu sa složenim globalnim geopolitičkim stanjem i supraništvom između tri dominantne strane koje sudjeluju u „utrci“ za „osvajanje“ svemira: SAD-a, Rusije i Kine. U tu svrhu podsjetit ćemo na tematiku koju smo obradili još 2015.godine u tjedniku 7Dnevno.

U lipnju 2015.g. New York Times je pisao kako je američki Kongres, osuđujući Rusiju za sudjelovanje u ukrajinskom sukobu, odustao od dozvole uvoza ruskih raketnih motora. Na taj način američki zakonodavac tada je u neudobnu situaciju doveo sam Pentagon. Pristalice  zabrane ne žele da novac iz američkog proračuna ide u rusku blagajnu. Međutim, piše ista novina, u Americi još uvijek ne postoji alternativa ruskom raketnom motoru RD-180 za američku raketu „Atlas-5“, a korištenje drugih raketa suočava se s čitavim nizom ekonomskih potešloća.

Nakon Ruskog prisvojenja Krima, Kongres je donio zakon kojim se Ministarstvu obrane zabranjuje kupovina raketnih motora koje je američka vojska koristila u vojne i obavještajne svrhe od 2000. godine. Nakon svega pet mjeseci od stupanja zakona na snagu, Pentagon je počeo vršiti pritisak na Kongres s ciljem relaksiranja istog zakona tj. njegove veće labavosti ali isto se nije svidjelo mnogim kongresnicima, na čelu sa senatorom Johnom McCainom iz grupacije tzv. jastrebova, iz Republikanske stranke. Neki njihovi članovi, koje citira New York Times, rukovodili su se jednostavnim načelom: „Možete li vi zamisliti utrku u osvajanju svemira s korištenjem ruskih raketa?“

U grupaciji pristalica omekšavanja zabrane bila je i vrlo utjecajna tvrtka United Launch Alliance koja se bavi lansiranjem raketa, a također i tadašnji američki ministar obrane Ashton Carter, kao i bivši direktor  krovne Nacionalne obavještajne službe (NSA) James Clapper koji je izjavio kako odustajanje od ruskih motora „predstavlja velike teškoće“ za ispunjenje programa obrane i obavještajnih aktivnosti.

Taj incident predstavlja „seizmički pomak“ u odnosima SAD-a i Rusije, navedeno je dalje u članku NYT, poglavito u svezi dogovora s Rusijom postignutog poslje završetka Hladnog rata o korištenju ruskih raketnih motora. Novonastalo stanje dovelo je do suglasnosti između Pentagona i United Launch Alliance o potrebi vlastite proizvodnje  raketnih motora. Ali, prema riječima zapovjednice Zrakoplovnih snaga SAD-a Deborah Lee James, nedostupnost ruskih RD-180 ostavit će američke „Atlase“ prizemljene do 2018. godine. Međutim, kažu stručnjaci, izgraditi alternativu ruskim motorima nije tako jednostavno, imajući u vidu i manjak financija i razvojne vizije, kao i problem birokracije.

Novonastala situacija, pisao je NYT prije dvije i pol godine, ide u korist drugoj konkurentskoj američkoj tvrtci SpaceX koja koristi vlastite motore Falcon-9 i ne ovisi o Rusima. Međutim oni su znatno skuplji od ruskih, a po kvaliteti ni u čemu nisu superiorni u odnosu na njih. Upravo se tom činjenicom i rukovodio Pentagon koji je želio izbjeći monopolističku poziciju SpaceX i omogućiti zdravu konkurenciju između tvrtki koje se bave lansiranjem raketa.

U međuvremenu je u Bijelu kuću došla nova – Trumpova administracija, a različiti „jastrebovi“ i „rusofobi“ – neokonzervativci iz obje američke dominirajuće političke stranke, konačno su došli na svoje (što je potpuno apsurdno ukoliko se uzmu u obzir navodne Trumpove veze s Rusijom i navodno rusko miješanje u američke izbore, jer je današnja američka politika, prema mišljenju brojnih svjetskih analitičara, više proturuska nego li je to bila i na vrhuncu Hladnog rata). Zato ne treba čuditi velika medijska pompa oko spomenutog lansiranja nove rakete tvrtke SpaceX, za čiju se cijenu i stvarnu konkurentnost sada više malo tko usudi pitati.

Original možete pronaći na geopolitika.news