Zoran Meter: KRVAVI NAPAD U AFGANISTANU IZVRŠEN U VRIJEME BORAVKA AMERIČKOG VOJNOG ZAPOVJEDNIKA U KABULU!

0
124

Oko Afganistana se „plete“ nova mreža združenih vanjskih interesa izvan američkog kruga utjecaja – ona između Pakistana, Kine, Irana i Rusije. Slobodno je možemo nazvati protuameričkim savezom, iako ona, zapravo, nije ništa drugo nego produkt američkog radikalnog smjera vođenja globalne vanjske politike kroz diplomaciju oslonjenu na vojnu silu…

Afganistan za Geopolitika.news uvjek predstavlja jedno od središnjih mjesta njezinih analitičkih procjena, a sustavno praćenje tamošnjih sigurnosnih i političkih procesa i njihovih daljnjih tendencija važno je, između ostalog, i zato, jer na afganistanskom terenu u sklopu NATO-ove misije sudjeluje i kontingent hrvatskih oružanih snaga. Hrvatski politički i vojni stručnjaci, kao i hrvatska javnost, moraju imati pravi uvid stanja na terenu i sukladno tome znati donositi pravilne odluke, pa se u tom smislu nadamo da i mi dajemo svoj skromni doprinos.

Loading...

Američki medij The Wall Street Journal je 29. siječnja objavio informaciju, prema kojoj su američki vojni gubitci u Afganistanu u posljednjih 12 mjeseci porasli za cca jednu trećinu, zbog jačanja intenziteta američkih vojnih operacija u toj zemlji. Podsjećamo, predsjednik Donald Trump je u kolovozu prošle godine najavio povećanje broja američkih vojnika s 11 na 14 tisuća. Spomenuti medij poziva se na izvješće Bijele kuće dostavljeno američkom Kongresu o stanju u Afganistanu tijekom godine dana – do studenog 2017.g. U njemu se navodi kako američki gubitci iznose 141 osobu: 14 vojnika ubijeno je u borbama, a 127 ih je bilo ranjeno, što pokazuje porast gubitaka za 35% u odnosu na isto razdoblje do studenog 2016. godine. Ono što je gore, jest konstatacija navedena u članku, da Washington povišenjem intenziteta svojih vojnih operacija nije uspio poboljšati stanje u sferi sigurnosti. Američka vojna operacija u Afganistanu traje od listopada 2001.g. i, prema procjenama Pentagona, do sada je koštala golemih 680 milijardi dolara. Tijekom te kampanje poginulo je 2350 američkih vojnika, a ranjeno njih više od 20 tisuća.

Realizaciji nove američke strategije po Afganistanu vratit ćemo se nešto kasnije, a sada ćemo se osvrnuti na stvarne događaje na terenu koji ukazuju na neuspjeh uspostave sigurnosti i stabilnosti u toj zemlji, o čemu najbolje svjedoče prošlotjedne serije krvavih terorističkih napada (njih tri) i to u najštićenijem dijelu zemlje – glavnom gradu Kabulu.

Medijski su, svakako, najviše odjeknula dva teroristička napada za koja su odgovornost preuzeli talibani: napad na hotel „Intercontinental“, kada je poginulo 30 osoba, većinom stranih vojnih predstavnika, i onaj, nekoliko dana kasnije, 27. siječnja, kada se vozač-samoubojica raznio vozilom prve pomoći u središnjem dijelu grada, u blizini afganistanske vlade, točnije njezinog Nacionalnog ureda za sigurnost(!) i zgrade indijskog veleposlanstva,  kada su poginule čak 103 osobe, a 263 ih je bilo ranjeno. Treći napad, za koji je odgovornost preuzela „Islamska država“, bio je znatno slabijeg učinka, ali ipak dovoljno zvučan jer je u njihovom napadu na vojnu akademiju poginulo 14  afganistanskih vojnika, a još ih je 15 ranjeno.

Geopolitika.news je u više navrata pisala o pogoršanim američko-pakistanskim odnosima po pitanju borbe protiv terorizma u Afganistanu i okretanju Washingtona i Kabula Indiji, kao partneru u razgovoru o budućnosti te zemlje, što je za Islamabad bila prava hereza s obzirom na  njegovo vječno suparništvo s New Delhijem, ali i realnu činjenicu, kako, za razliku od snažnog pakistanskog utjecaja na talibanski pokret (njegovu propakistansku struju), Indija nema gotovo nikakav stvarni utjecaj na terenu, već bi joj se zadaća trebala svoditi na isporuke oružja i pružanje obuke afganistanskim snagama sigurnosti. Zbog svega toga Pakistan ubrzano „klizi“ u „zagrljaj“ Kine (s kojom već dugi niz godina gradi strateške partnerske odnose, i u toj činjenici također treba tražiti razloge vrlo mogućeg američkog okretanja leđa Pakistanu, iako će Washington to nastojati odgađati koliko god bude moguće ne želeći tako lako tu bitnu zemlju prepustiti Kini)  koja je na njegovoj obali indijskog oceana nedavno počela izgradnju svoje prve pomorske baze u toj zemlji, na strateški važnom položaju u blizini Irana, a nedaleko od nje gradi i svoju prvu zračnu bazu u Pakistanu.

Na ove činjenice smo podsjetili jer smatramo kako teroristički napadi talibana, prije svih onaj izvršen pokraj afganistanskog središta za nacionalnu sigurnost i indijskog veleposlanstva, ima jasan potpis Islamabada, koji time daje do znanja (prije svega Washingtonu, jer Kabul tu ionako nije relevantan jer ni o čemu važnom ne odlučuje budući da tamošnja vlade bez potpore Amerikanaca ne bi preživjela niti mjesec dana) kako se bez njega stanje u Afganistanu ne može i ne smije rjješavati i da Pakistan mora biti uključen u pregovarački proces o toj zemlji. Ujedno je to i jasna poruka kako su u Islamabadu, u vrhu vlasti, pobijedile one struje koje su se zalagale za oštar odgovor SAD-u nakon što je početkom siječnja američki čelnik Donald Trump ultimativno najavio prestanak vojne pomoći Pakistanu i iznova, poput njegovog prethodnika Baraka Obame, tu zemlju optužio za „laži i obmanu“ i za koketiranje s terorističkim organizacijama islamističkog predznaka (vidjeti gore navedenu poveznicu).

Talibanski krvavi odgovor u Kabulu odjeknuo je diljem svijeta, a to je ono što su i željeli postići: osim što nadziru gotovo polovicu Afganistana (izuzev glavnih urbanih središta i ključnih prometnih komunikacija), spomenutim napadima Talibani su podsjetili na svoju, još uvjek dovoljno čvrstu infrastrukturu i u glavnom gradu zemlje, „pred nosom“ vladi i sjedištu NATO-ve i američke vojne misije. Štoviše, krvavi napad izvršen u pretprošlu subotu, dogodio se ni više-ni manje nego na dan dolaska zapovjednika američkog Središnjeg zapovjedništva (CENTCOM), generala Josepha Votela (info: američki CBS). „General se nalazio u Kabulu i obavljao je planirane susrete“, izjavio je glasnogovornik CENTCOM-a pukovnik John Thomas i dodao, kako se radilo o „snažnoj eksploziji na koju su obratili pozornost svi naši ljudi u Kabulu“. General Votel u tom se trenutku nalazio u afganistanskom Ministarstvu obrane, svega 3 kilometra od mjesta eksplozije u blizini indijskog veleposlanstva. Tajming eksplozije jasno ukazuje kako su talibani jako dobro znali vrijeme dolaska zapovjednika američke vojske tj. da i dalje imaju snažna uporišta u sigurnosnom sustavu proameričke vlade u Kabulu. Time javno demonstriraju kako više ne moraju isključivo djelovati kao brdska gerila u ruralnim područjima zemlje, već da su u stanju izvoditi  snažne i dobro organizirane vojne i terorističke akcije i u urbanim središtima.  Jači signal talibani (čitaj: Islamabad) nisu mogli odaslati Washingtonu ali i New Delhiju, čiji se premijer Narandra Modi sprema za posjet Islamabadu gdje ga očekuje „molba“ pakistanske vlade da se ne priključuje novoj američkoj strategiji za Afganistan, prije svega onom njezinom dijelu koji se odnosi na vojnu suradnju s Kabulom.

Što se tiče napada „Islamske države“ na vojnu akademiju u Kabulu, vremenski usklađenom s onima od strane talibana (nedugo nakon talibanskog napada na hotel „Intercontinental“), neovisno o njegovom puno manjem opsegu on  također ima jasnu političku pozadinu i poruku, u prvom redu upućenu  Washingtonu i Kabulu. Jer „IS“ mora pokazati kako i oni postoje i u glavnom gradu i u državi i da se na njih mora računati. Zašto to kažemo?  Pa iz jednostavnog razloga: afganistanski ogranak „Islamske države“ većim je djelom samo „otpadnički“ dio talibanskog pokreta (puno manje se radi o džihadistima pristiglim s bojišnica Bliskog istoka – prije svega Sirije i Iraka) nastao likvidacijom njegovih karizmatičnih vođa, poput mulle Omara, i sponzoriran od strane Katara (možemo ga smatrati i prokatarskim krilom talibana). Upravo se Katar i Pakistan natječu za naklonost lokalnog stanovništva i čini se kako Islamabad svojim snažnim obavještajnim uporištima na tlu još uvjek uspjeva parirati katarskom novcu koji privlači talibanske borce u redove „IS“ (Trumpova najava prekida američke vojne pomoći Pakistanu cilja i na taj segment ukupnog problema). Na taj se način i „IS“ želi Amerikancima nametnuti kao nezaobilazni čimbenik budućeg političkog raspleta afganistanskog sukoba, ali jasno je kako se Washington i Kabul s obje terorističke organizacije namjeravaju obračunati vojnim putom i primorati ih na mir usvajanjem njihovih pravila. Međutim, iz svega rečenog vidljivo je kako će to biti vrlo teško.

Sada se vratimo novoj američkoj strategiji u toj  zemlji, objavljenoj u kolovozu prošle godine.

Spomenuti medij Wall Street Journal objavio je kako Washington planira prebaciti dodatnu vojnu tehniku u Afganistan, uključno i dronove i oko tisuću vojnih instruktora. Amerikanci će i dalje neposredne borbe s talibanima i „IS“ voditi isključivo svojim specijalnim postrojbama, a neće se upuštati u široke sukobe sa svojim klasičnim vojnim snagama, čime će željeti izbjeći veće žrtve. Povećanje kontingenta odnosit će se u glavnom na račun povećanja postrojbi u velikim gradovima i jačanja vojne obuke lokalnih snaga. U tome, kao i u isporuci vojne opreme afganistanskim snagama sigurnosti, Washington sada želi računati na Indiju – kao svog pouzdanog partnera za razliku od Pakistana, svog donedavnog glavnog partnera u srednjoazijskoj regiji.

Pentagon planira u proljeće provedbu nekoliko velikih operacija u zonama koje su pod nadzorom talibana i „Islamske države“ prema dosadašnjem obrascu: naprijed idu lokalne afganistanske postrojbe u pratnji američkih specijalaca, koje će podupirati zrakoplovstvo i topništvo. Na taj se način želi smanjiti bojevi potencijal talibana i ISIL-a i prinuditi ih na pregovore pod uvjetima Washingtona i Kabula, nešto slično iračkom algoritmu američke vojne intervencije.

Ukoliko želimo biti precizni, ne radi se o nikakvoj novoj strategiji već prije svega o taktikama koje se ponavljaju ritmički, u skladu s promjenama američke administracije i tako u nedogled, pri čemu je političko zalaganje za smanjenje odnosno povećanje američkog kontingenta u Afganistanu uvjek dobrodošla tema predizbornih kampanja obiju dominantnih američkih političkih stranaka.

Međutim, opisani posljednji teroristički napadi u srcu Kabula jasno ukazuju kako se oko Afganistana „plete“ nova mreža združenih vanjskih interesa izvan američkog kruga utjecaja – ona između Pakistana, Kine, Irana i Rusije. Slobodno je možemo nazvati protuameričkim savezom iako ona, zapravo, nije ništa drugo nego produkt američkog radikalnog smjera vođenja globalne vanjske politike kroz diplomaciju oslonjenu na vojnu silu, u čijoj je koncepciji naglasak na suprostavljanje ruskoj, kineskoj i iranskoj (sada i pakistanskoj  i po ovu temu nebitnoj i sjevernokorejskoj) globalnoj geopolitičkoj doktrini – utemeljenoj na suprostavljanju sveopćoj američkoj dominaciji i uspostavi multipolarnog svijeta. Stanje u Afganistanu u mnogome je drukčije u odnosu na ono od prije tri-četiri godine: Amerika i Indija su daleko (njihovo strateško partnerstvo puno je važnije u gospodarskom smislu za jugo-istok Azije i gdje se ono uspješno razvija, nego po pitanju Afganistana), a na afganistanskim granicama su Pakistanci, Kinezi i Iranci – svi u dovoljno velikoj ruskoj sjeni. Tu se još mora pridodati i kuvajtski i turski utjecaj, prije svega na afganistanske Uzbeke na sjeveru zemlje, koji sada ratuju na strani Turske u operaciji „Maslinova grana“ u sirijskom Afrinu.  Zbog svega ovog složenog stanja odnosa i dalje ćemo s pozornošću pratiti daljnji razvoj događaja u Afganistanu, pri čemu se već sada usuđujemo riskirati izraziti skepsu u odnosu na konačan uspjeh i ove nove američke strategije – usmjerene na završetak dugogodišnje afganistanske agonije prema isključivom američkom receptu.

Zoran Meter: TRUMPOV „DIPLOMATSKI SKANDAL“ PRODUBIO KRIZU – PAKISTAN KLIZI U ZAGRLJAJ KINE

 

Original možete pronaći na geopolitika.news