Jučer je Geopolitika.news, u svojoj rubrici Iz drugih medija (u kojoj najvećim dijelom objavljujemo najnovije uratke iz utjecajnih Zapadnih medija u originalnoj verziji), objavila članak američkog The New York Timesa, pod naslovom: „Tko se više miješao u izbore – SAD ili Rusija?“. Uradak je izazvao veliku pozornost strane javnosti pa smo ga zbog svojih cijenjenih čitatelja odlučili prevesti na hrvatski jezik i tako nastaviti s našom praksom povremenog prevođenja svega onog što smatramo dostojnim prijevoda. Evo sadržaja teksta, prevedenog gotovo u cijelosti:
Vreće novca za potporu Americi nužnih kandidata na izborima u Italiji dopremale su se u jedan od rimskih hotela. Skandalozne priče stizale su u strane novine, kako bi promijenile ishod izbora u Nikaragvi. Milijuni pamfleta, postera i bedževa tiskalo se, kako bi tadašnja srpska vlada pretrpjela poraz. Je li sve to djelo Vladimira Putina? Ne. To je svega nekoliko primjera kako se Sjedinjene Države miješaju u izbore drugih zemalja, piše u članku New York Timesa komentator Scott Shane.
U utorak, 13. veljače, šefovi američkih obavještajnih agencija upozorili su odbor za obavještajne poslove Kongresa, kako se Rusija, po svemu sudeći, sprema primijeniti sav svoj arsenal na predstojećim (američkim parlamentarnim) izborima 2018., koji je ona uporabila u 2016.godini: hakerske napade, curenja informacija, manipulacije na društvenim mrežama, i, moguće, pojedine druge metode. Potom je u petak, 16.veljače, specijalni istražitelj Robert Mueller objavio optužujući zaključak, u kojem je obznanio imena 13 Rusa i tri ruske tvrtke koje pripadaju biznismenu, usko povezanim s Kremljom, i precizno izložio detalje trogodišnje operacije, u okviru koje su društvene mreže bile iskorištavane za napade na Hilarry Clinton, za potporu Donaldu Trumpu i za sijanje razdora u SAD-u.
Većina Amerikanaca bila je iz posve razumljivih razloga šokirana time, što, s njihovog gledišta, predstavlja do sada neviđen napad na naš politički sustav. Međutim, stari obavještajci i znanstvenici, izučeni za proučavanje specijalnih operacija, imaju drukčiju točku gledišta.
„Ukoliko vi pitate obavještajnog časnika, je su li Rusi prekršili pravila i izvršili nešto užasno, vama će odgovoriti, ne, uopće ne“, kazao je Steven L.Hall, koji je 2015.g. umirovljen u CIA-i, gdje je bio zadužen za ruske operacije. „SAD je potpuno precizno provodio takve operacije utjecaja u drugim državama i, nadam se, mi ćemo ih nastaviti provoditi“, izjavio je Hall.
Loch K. Johnson, koji je karijeru počeo u 1970.- im godinama, budući član senatskog odbora za vjerska pitanja, s pozicije istrage djelovanja CIA-e, tvrdi, kako je ruska operacija 2016.g. svega minimalno odgovarala zahtjevima cyber-epohe, koje su Sjedinjene Države primjenjivale već desetljećima od trenutka kada im je trebalo utjecati na rezultate izbora u drugim državama. „Mi smo se tim bavili od osnutka CIA-e 1947.g“, kazao je Johnson, koji je sada predavač na sveučilištu u Georgiji, i dodao, kako „smo mi upotrebljavali postere, pamflete… Širili smo dezinformacije u stranim medijima. Koristili smo, kako to Britanci zovu – „gardu kralja Georgea“, tj. kofere s novcima“.
Otklon SAD-a od demokratskih ideala nekada se činio puno važnijim nego sve rečeno. CIA-i je pomoglo svrgnuti izabrane vođe u Iranu i Gvatemali u 1950.-im godinama i podržati burne državne prevrate u nekoliko drugih zemalja 60.-ih godina. Ona je organizirala naručena ubojstva i podržavala nasilne protukomunističke vlade u Južnoj Americi, Africi i Aziji.
Ali posljednjih nekoliko desetljeća, prema riječima Halla i Johnsona, miješanja Rusije i Amerike u izbore drugih država nisu bili uravnoteženi u moralnom smislu. Miješanje Amerike u osnovi je bilo usmjereno na pružanje pomoći neautoritativnim kandidatima, koji su istupali protiv diktatora i zalagali se za demokraciju. Rusija se puno češće miješala s ciljem podrivanja temelja demokracije ili podržavanja autoritarnih režima…
Podsjećanje na povijest miješanja u izbore, kao pravilo, u potpunosti nestaje u moru reportaža o ruskoj umješanosti u američke izbore i istrazi stupnja prisustva u njoj Trumpovog predizbornog stožera. To je svojevrsno podsjećanje, da je ruska kampanja 2016.g. bila tradicionalna špijunska operacija – samo s primjenom novih tehnologija…
Znanstveni suradnik Carnegie Mellon Dov H. Levin izračunao je količinu tajnih i otovrenih operacija koje su utjecale na rezultat izbora u stranim zemljama. Tako je od 1946. do 2000.g. SAD izveo 81 operaciju, a SSSR (ili Rusija) – 36 operacija, iako se ruski spisak ne treba smatrati potpunim.
Levin je kazao: „Ja nikako ne opravdavam to što su Rusi učinili 2016.g. Vladimir Putin se nije trebao miješati na takav način. Međutim, metode koje su oni koristili, jednostavno su verzije onih metoda koje su SAD i Rusija koristili tijekom nekoliko proteklih desetljeća: provale u stožere stranaka, vrbovanja tajnika, ubacivanje informatora, predaja informacija i dezinformacija medijima.“ …
Djelatnici CIA-e pričali su g. Johnsonu krajem 1980.-ih, kako je količina plasiranja informacija u strane medije – u osnovi istinitih i samo povremeno lažnih – dosezala brojke od 70-80 dnevno. U vrijeme izbora u Nikaragvi 1990.g. CIA je plasirala reportažu o korupciji lijeve vlade sandinista. Tada je pobijedila oporba.
S vremenom se sve veći broj američkih operacija utjecaja počeo provoditi ne-konspirativno i ne od CIA-e, već otvoreno, od strane State Departmenta. U vrijeme izbora 2000.g. u Srbiji, SAD su isfinancirale uspješnu kampanju, usmjerenu protiv nacionalističkog vođe Slobodana Miloševića: oni su tamo poslali političke tehnologe i milijune bedževa sa simbolom oporbe i natpisom „S njim je gotovo“ na srpskom jeziku, oni su tiskali ogroman broj brošura…
Vince Houghton, koji je u to vrijeme služio u američkoj vojsci na Balkanu i usko surađivao s obavještajnim agencijama, izjavio je kako je on vidio utjecaj Amerike u svemu. „Mi smo jasno davali na znanje kako nećemo dozvoliti Miloševiću ostati na vlasti“, kazao je g. Houghton, sadašnji povjesničar u Muzeju međunarodne špijunaže.
Slična nastojanja miješanja u izbore poduzimala su se i u vrijeme ratova u Iraku i Afganistanu, iako ona ni izdaleka nisu uvjek bila uspješna. Nakon što je Hamid Karzai bio ponovo izabran za predsjednika Afganistana 2009.g., on se požalio tadašnjem američkom ministru obrane Robertu Gatesu na otovreno nastojanje SAD-a za sprječavanje njegove pobjede, što g. Gates u svojim memoarima naziva „našim neuspješnim i propalim pučom“.
SAD su se otvoreno miješale u izbore u Rusiji, najmanje jednom. Amerikanci su se bojali, kako Boris Jelcin može izgubiti na izborima 1996.g. od svog komunističkog suparnika. S tim u svezi predsjednik Bill Clinton odlučio je provesti operaciju pomoći g. Jelcinu. Amerika je utjecala da Međunarodni monetarni fond Rusiji dodjeli kredit od 10 milijardi dolara svega 4 mjeseca uoči izbora. Osim toga, SAD je Jelcinu u pomoć poslao grupu političkih konzultanata.
To otvoreno miješanje u političke poslove Rusije gurnulo je pojedine Amerikance u neugodna sjećanja. Thomas Carothers, djelatnik Carnegie Institute, podsjeća, kako se on sukobio s jednim službenikom State Departmenta, koji je tvrdio kako je „Jelcin demokracija u Rusiji“. Prema riječima g. Carothersa, on mu je odgovorio: „To nije ono, kakva bi morala biti demokracija“…
Posljednjih nekoliko desetljeća, najprimjetnijim znakom nazočnosti Amerike u politici drugih država bilo je financiranje na račun novca poreznih obveznika organizacija, poput Nacionalnog fonda za potporu demokraciji, Nacionalnog demokratskog instituta (NDI) i Međunarodnog republikanskog instituta (IRI), koji ne podržavaju konkretne kandidate, ali pomažu izgradnju demokratskih institutucija, pripremaju promatrače na izborima i uče ih, kako se mora provoditi predizborna kampanja.
Većina Amerikanaca smatra takve misije mekanim i u određenom stupnju čak i pohvalnim. Ali g. Putin vidi u njima nešto potpuno drugo. Nacionalni fond za potporu demokraciji je prije nekoliko godina dostavio subvencije Alekseyu Navalnom, sadašnjem glavnom političkom protivniku g. Putina. U 2016.g. taj je fond dodijelio iznos od 6,8 milijuna dolara različitim organizacijama u Rusiji za različite ciljeve, poput „privlačenja aktivista“… Taj fond više ne objavljuje imena ruskih polučitelja svojih sredstava jer se oni sada mogu podvrći istrazi od strane ruskih vlasti.
Nije teško shvatiti zašto g. Putin smatra američke novce ugrozom svome režimu, koji ne želi trpjeti stvarnu oporbu. Međutim, američki veterani izvoza demokracije krajnje su nezadovoljni jer neki analitičari izjednačavaju njihov posao i makinacije g. Putina, a također, i time da je ruska vlada prodrla u SAD 2016.g.
„To je potpuno neusporedivo“, kazao je Kenneth Wollack, predsjednik Nacionalnog demokratskog instituta, dodavši, kako je to, kao da se uspoređuje „čovjeka koji nosi lijek spasa, s čovjekom koji nosi smrtonosni otrov“.
Kakve je operacije CIA mogla izvršavati posljednjih nekoliko godina, kako bi utjecala na ishod izbora u drugim zemljama, do sada ostaje tajna – i, najvjerojatnije, takve će ostati još nekoliko desetljeća. Potpuno je moguće da su te operacije puno skromnije u usporedbi s onim koje je agencija provodila u vrijeme Hladnog rata. Ali pojedini veterani u to baš i nisu uvjereni.
„Smatram, kako se sada oni bave okvirno tim istim čime su se bavili i ranije, zato jer se takve agencije ne mijenjaju“, izjavio je William J. Daugherty, bivši djelatnik CIA-e od 1979. do 1996. godine, koji se jedno vrijeme bavio tajnim operacijama. „Tehnologije se mogu mijenjati, ali ciljevi i zadaće – ne“, zaključio je Daugherty.
Original možete pronaći na geopolitika.news