Kao što smo već ranije pisali u našim analizama, u EU raste napetost kako se približava rok isteka važenja ugovora između Rusije i Ukrajine o tranzitu ruskog plina namjenjenog za europsko tržište, a da nikakvog dogovora o njegovom produljenju na vidiku još uvijek nema. Postojeći ugovor završava 31. prosinca ove godine, a u svijetu energetike to je već „sutra“, ako ne i „danas“. Međutim, čini se kako bi do određenih pomaka u tom smijeru ipak moglo doći.
U srijedu, 9. siječnja, zamjenik predsjednika Europske komisije za energetski savez Marosh Sefchovich na svojoj je Twitter stranici objavio kako ga „veseli što će se drugi krug političkih trostranih pregovora s Rusijom i Ukrajnom održati 21. siječnja u Bruxellesu“.
Prethodni pregovori održani su u srpnju 2018. g. i nisu urodili bilo kakvim konkretnijim pomacima po tom važnom pitanju. Rusija polazi od činjenice da ukrajinska državna energetska tvrtka „Naftogaz“ mora osigurati ekonomsku privlačnost (isplativost za isporučitelja – Gazprom, op. a.) za tranzit ruskog plina kroz svoj teritorij, tj. potpisivanje budućeg ugovora uvjetuje tržišnim zakonitostima. Ruski ministar energetike Aleksandar Novak i spomenuti službenik EK Marosh Sefchovich na sastanku u Bruxellesu raspravljat će i o pitanju izlaska energetskog sustava pribaltičkih država iz sinkroniziranog, zajedničkog sustava s ruskim i bjeloruskim energetskim sustavima. Naime, u lipnju 2018. g. pribaltičke zemlje iz bivšeg SSSR-a (Litva, Latvija i Estonija), Poljska i Europska komisija u Bruxellesu su potpisale sporazum o sinkronizaciji svojih energetskih sustava s mrežama kontinentalne Europe. Do 2025.g. baltičke zemlje moraju i konačno izići iz energetskog prstena (Bjelorusija, Rusija, Estonija, Latvija, Litva). Prema informacijama iz estonskog energetskog sustava, to bi se moglo dogoditi već u ljeto 2019. g.
Uz ovu vijest možemo pridodati i onu, s njom itekako usko povezanu, od prije nekoliko dana, a odnosi se na puštanje u pogon nove (druge) linije LNG terminala u Kaliningradu (ruskoj teritorijalnoj enklavi između Litve i Poljske, s izlazom na Baltičko more). Ona će služiti za opskrbu, te strateški važne regije i najisturenije zapadne točke RF plinom. Naime, Litva je već ranije izrazila namjeru da u buduće ne sudjeluje u energetskim tranzitnim projektima s Ruskom Federacijom, a svo ovo vrijeme Kaliningradska se regija opskrbljuje ruskim prirodnim plinom upravo kroz kopneni plinovod koji prolazi kroz Bjelorusiju i Litvu. Kako bi izbjegla stratešku ovisnost o tom energentu u slučaju litvanske operacionalizacije svoje namjere ili možebitnog zaoštravanja geopolitičkog stanja, Rusija je po prvi put prije nekoliko godina krenula u smjeru diversifikacije oposkrbe svojih potrošača u toj regiji i počela izgradnju novog prihvatnog LNG terminala, koji je ovih dana izgrađen, desetak kilometara dalje od obale Kaliningrada. Prije nekoliko dana službeno je pušten u pogon (pogledaj video ispod teksta), a na snimkama je vidljivo kako je okružen izgrađenim visokim lukbranom koji sprječava oštećenja LNG tankera u olujama koje u tom dijelu Baltičkog mora nisu rijetkost. Na tom se terminalu ukapljeni plin prekrcava u podmorske cijevi i transportira do obale gdje se nastvalja prosec njegovog povrata u priropdno-plinovito stanje i smještaja u suvremeni, novoizgrađeni veliki plinski spremnik. Ruski predsjednik Vladimir Putin, puštajući u pogon spomenuti terminal, izjavio je, kako sva razlika u cijeni ovog skupljeg plina u odnosu na kopneni – plinovodni (koji i dalje stiže u tu regiju), neće pasti na teret krajnjeg potrošača, već na teret države. Također je rekao, kako, u slučaju nužde, ovaj terminal, kapaciteta 2,7 milijardi m3 plina godišnje, može u potpunosti osigurati energetsku opskrbu te regije.
Rusija, očito, ništa ne prepušta slučaju i spremna je na sve scenarije.
https://www.youtube.com/watch?v=uwxKZCahgtc
Original možete pronaći na www.geopolitika.news