SAD, umjesto svojih vojnika, u Siriju poziva arapske snage

0
196

Američki medij The Wall Street Journal piše kako administracija Donalda Trumpa planira zamijeniti američki vojni kontingent u Siriji s vojnicima arapskih zemalja.

Prema riječima izvora WSJ-a, novi Trumpov savjetnik za nacionalnu sigurnost John Bolton nedavno je telefonski razgovarao s v.d. direktorom obavještajnih službi Egipta generalom Abbasom Kamelom, kako bi doznao, namjerava li Kairo sudjelovati u operacionalizaciji najnovijeg američkog plana. Bijela kuća obraćala se i Saudijskoj Arabiji, Kataru i UAE s molbom da daju milijarde dolara za obnovu sjevernog dijela Sirije, a također, američka administracija želi da te zemlje u taj dio Sirije pošalju svoje vojnike.

Loading...

WSJ navodi kako je cilj te inicijative – izbjegavanje pojave „vakuuma u sferi sigurnosti“ u Siriji, koji bi mogao omogućiti povratak boraca „Islamske države“.

Stariji znanstveni suradnik analitičkog centra Instituta za Bliski istok (The Middle East Institute) Charles Lister, smatra, kako je sazivanje novih snaga problematično jer su „Saudijska Arabija i UAE i dalje vojno nazočne u Jemenu, a Egipat ne želi štititi teritoriji koji nije pod nadzorom predsjednika Bashara Assada“, navodi WSJ. Također, smatra on dalje, arapske zemlje ne žele poslati svoje vojnike u Siriju, ukoliko u njoj ne ostanu i američke snage.

Geopolitika News ove navode iz WSJ smatra realnim jer smo i sami već u više navrata u našim prijašnjim analizama pisali o američkim novim planovima za Siriju, koji uključuju formiranje od vlade u Damasku neovisne administrativno-teritorijalne jedinice u Siriji, istočno od rijeke Eufrat. Pentagon se, prvotno, u realizaciji tog cilja oslanjao na pretežito kurdske postrojbe SDF, koje su, uz pomoć koalicijskih zračnih snaga na čelu s SAD-om i oslobodile taj dio Sirije od ISIL-ovih boraca. Međutim, tada smo jasno ukazali na realne probleme oslanjanja SAD-a isključivo na kurdske snage, jer su Kurdi time drastično izišli izvan okvira svog realnog uskog teritorijalno-etničkog prostora na sjeveru Sirije, uzduž granice s Turskom. Osim toga, jasno smo ukazali na iskonsku netrpeljivost Kurda i Arapa, koji će se, prije ili kasnije, suprostaviti kurdskom zauzimanju njihove zemlje na istoku Sirije. Zbog toga su Amerikanci grozničavo tražili supstitut za kurdske borcu u tom dijelu Sirije, prije svega u obučnim kampovima „oporbenih“ boraca u Jordanu, kao i u zoni sirijskog grada At-Tanf, smještenog na tromeđi te zemlje s Jordanom i Irakom. Međutim, ta zamjena kurdskih snaga ide vrlo sporo i slabo, a u međuvremenu je sirijska vojska (ali i turska u zoni kurdske enklave Afrin) oslobodila najveće dijelove bivših oporbenih uporišta u tzv. zonama deeskalacije i stavila ih u ustavno-pravni poredak zemlje. Nakon toga Damask je najavio i potpuno oslobađanje Sirije (od tud i scenarij s primjenom kemijskog oružja u Dumi, nakon što je sirijska vojska već gotovo u potpunosti oslobodila Istočnu Gutu, kao i posljedični vojni odgovor SAD-a, kojim se nastoji usporiti sirijsko napredovanje i stvari iznova staviti u okvir pregovaračkog procesa pod okriljem UN-a). Međutim, rusko uporno odbijanje vođenja jalovih pregovora legitimne vlade u Damasku s razbijenim i inače razmrvljenim oporbenim snagama, koji ranije nikada nisu urađali plodom osim što su povremeno zaustavljali borbe, što bi onda islamisti redovito iskorištavali za obnovu svojih iscrpljenih i polurazbijenih snaga te se sve vraćalo na početak sukoba, kao i odlučan stav Moskve da će nakon subotnjih američko-britanskih napada na Siriju nastaviti jačati sirijsku vojsku i podupirati Assada, primoravaju iznova, po tko zna koji put, na promjenu američke „strategije“ za Sirju. Trumpve najave povlačenja američke vojske, pa izjave vojnih i obavještajnih krugova SAD-a da to ne dolazi u obzir, pa opetovane sinoćnje najave Bijele kuće za povlačenjem američkih snaga nisu ništa drugo nego propagandni potezi.

Trumpovo strašenje povlačenjem američke vojske ima za cilj primoravanje Saudijske Arabije za financiranje budućih američkih vojnih poteza u Siriji. Ali Rijad već ionako financira američko-britansko-jordansku obuku boraca u kampovima u Jordanu i At-Tanfu, pomaže oporbene islamističke snage u Siriji, financira kampanju u Jemenu, kao i sebi odane snage u Libiji vezane uz službenu vladu u Tripoliju. Teško je vjerovati kako će Rijad u takvim okolnostima pristati na najnoviji plan slanja svojih vojnika u Siriju, isto kao i Egipat i UAE. Možda i ne toliko zbog velikih financijskih troškova, ili zbog neugodnog stanja u koje se neočekivano doveo u ratu u Jemenu, koliko zbog jednostavne činjenice – u Siriji „kolo vodi“ Moskva, a tu je i Iran. A u takvu opasnu ratnu igru s Rusijom arapske vođe, koliko god bili odani SAD-u, neće se dati uvući. Na karaju krajeva, Amerika je od tog „vrućeg kotla“ ipak jako daleko.

 

 

Original možete pronaći na geopolitika.news