Grčko-turski ratni sukob oko Cipra 1974. godine u povjesnicu ratovanja upisao je još jedan tragičan događaj stradanja od strane prijateljske vatre. Tursko ratno zrakoplovstvo drugoga dana rata, pogrešno identificirajući eskadru od tri vlastita razarača u blizini obale Cipra kao grčke ratne brodove, izvršilo je napad na njih avio bombama i potopilo svoj vlastiti razarač TCG Kocatepe. Poginula su 54 člana posade, a veći broj ih je ranjen.
Turska invazija na Cipar počela je 20. srpnja 1974. godine zračnim i pomorskim desantom. U trenucima dok su turski padobranci zauzimali ključne infrastrukturne objekte na Cipru, u grčkim lukama na brodove su ukrcavani vojnici koji bi se uputili kao pojačanje grčkim snagama na Cipru. Grčki desantni brod L176 Lesvos uspio je na Cipru iskrcati zamjenski kontingent snaga od 450 vojnika za bojnu grčke vojske stacionirane na otoku (ELDYK) svega dan prije početka turskog napada. Niti jedan drugi grčki brod s ukrcanim pješaštvom nije isplovio prema Cipru ali je tursko zapovjedništvo procjenjivalo da će spremni brodovi uskoro isploviti i da se L176 Lesvos još uvijek nalazi u blizini Cipra. Istovremeno su dobivene obavještajne informacije, prikupljene prisluškivanjem grčkih radio komunikacija, da je prema Cipru krenuo konvoj grčkih ratnih brodova s otoka Rodosa, koji su, također, na Cipar trebali dovesti grčka pojačanja i koji bi se navodno trebali nalaziti negdje ispred grada Pafosa na zapadnoj obali otoka. Tursko ratno zrakoplovstvo za potrebe pronalaska i uništenja grčkih brodova s očekivanim pojačanjima formiralo je udarnu grupu od 28 borbenih zrakoplova F-100D Super Sabre i F-104G Starfighter iz 111 i 141 eskadrile. Zrakoplovi su naoružani bombama M117 od 340 kg i bili su spremni za djelovanje. Prema obavještajnim podacima prema Cipru su krenula 4 grčka razarača i 7 transportnih brodova.
Turska strana pokušala je pronaći tu eskadru pa je u izvidnicu poslan jedan zrakoplov za pomorska izviđanja i protupodmorničku borbu S-2E Tracker, koji je, navodno, uočio grčki pomorski sastav ispred Pafosa. Kako bi se to potvrdilo u izvidnicu je poslan i izvidnički zrakoplov RF-84F, koji, međutim, nije potvrdio tu informaciju jer nije uočio nikakve brodove na naznačenom području.
Istovremeno turska ratna mornarica u potragu za grčkim brodovima uputila je tri svoja razarača D-354 Kocatepe, D-353 Adatepe i D-355 Tinaztepe. Ti brodovi su uskoro došli u zonu u kojoj su se, prema informacijama, trebali nalaziti grčki brodov , no također na tom području nisu uočili neprijateljska plovila. Tursko ratno zrakoplovstvo i mornarica tako nisu pronašli niti jedan grčki ratni brod u blizini Cipra, niti su imali novih informacija o bilo kakvim pokretima grčkih pomorskih snaga. Udarna grupa ratnog zrakoplovstva, koja je trebala napasti grčke brodove kada njihova pozicija bude otkrivena, čekala je i dalje, naoružana i spremna. No ratno zrakoplovstvo nije bilo obavješteno da su prema Cipru upućeni turski razarači.
Kada je, na kraju, 21. srpnja 1974. godine izdana zapovijed da borbeni zrakoplovi iz udarne grupe sami pronađu i odmah unište grčke pomorske snage oko Cipra, već prvi pristigli zrakoplovi uočili su tri turska razarača na spornoj lokaciji koje su odmah pogrešno identificirali kao grčke, iako su se na njima nalazile vidno istaknute velike turske zastave. Sumnjalo se kako je riječ o ratnoj varci i da su posade grčkih razarača namjerno izvjesile turske zastave. Ništa drugo nisu niti mogli u blizini Cipra pronaći jer je grčki desantni brod Lesvos, nakon što je iskrcao pojačanje pobjegao u smijeru Grčke, a novi grčki brodovi s pojačanjima nisu niti isplovili, pa su jedini preostali brodovi u tom području bila ta tri turska razarača koji su ranije poslani u potragu za nepostojećim grčkim brodovima.
Turski razarači su bili američke proizvodnje klase Gearing, nadogradnje FRAM1 i FRAM2. Istim takvim ratnim brodovima raspolagala je i grčka mornarica, tako da je njihova identifikacija iz zraka bila iznimno problematična, tim prije što tursko zrakoplovstvo i mornarica nisu prije početka operacija razmijenili nikakve kodove za međusobnu identifikaciju. Odmah po uočavanju zrakoplovima je izdana zapovijed da izvrše napad na uočene brodove. Nitko u glavnom stožeru nije shvatio pogrešku te su zrakoplovi F-100 i F-104 udarili po vlastitim brodovima. Pogodili su sva tri turska razarača bombama od 340 kg i teško ih oštetili. Dok su posade druga dva broda uspjele nekako na površini održavati svoje brodove i na kraju ih spasiti, nesretni razarač Kocatepe pogođen je bombom u skladište streljiva koje je eksplodiralo. Odmah je poginulo 80 članova posade (prema pojedinim izvorima 54 člana), a preživjeli mornari spašeni su od strane izraelskog trgovačkog broda koji ih je prevezao i izraelsku luku Haifu. Kocatepe je vrlo brzo potonuo.
Prema nekim izvješćima obrana s turskih ratnih brodova srušila je barem jedan turski F-104G Starfighter ali to turska strana nikada službeno nije potvrdila. Navodno su turski zrakoplovi vlastite razarače napadali iz više naleta s velikom upornošću.
Postoje nagađanja kako je napad turskih zrakoplova na vlastite ratne brodove rezultat varke koju je plasirala grčka vojna obavještajna služba ( Greek Army Signals 2nd Directorate). Navodno je posredstvom radio veza koja je prisluškivala turska strana puštena lažna informacija o grčkim brodovima u blizini Cipra. Grčke snage, stacionirane na Cipru, preko radio veze su po toj verziji od stožera u Grčkoj zatražile informaciju o identitetu tri razarača koji se nalaze ispred ciparske obale, a stožer je uzvratio da prema njima ne moraju poduzimati ništa, niti od njih strahovati jer je riječ o grčkim ratnim brodovima.
Ukoliko je uistinu bila riječ o ratnoj varci, ona je u potpunosti uspjela, a prijateljska vatra, kako god bilo, ispisala je još jednu tragičnu, ratnu priču.
Original možete pronaći na www.geopolitika.news