I dok Sjedinjene Države posljednjih mjeseci i dana snažno pritišću Tursku da odustane od posla s Rusijom oko kupnje ruskog PZO sustava S-400, s kojim ciljem je prije tri dana u Ankaru ponovo došla i visoka delegacija State Departmenta, uključno i posebnog Trumpovog izaslanika za Siriju, čini se kako taj američki pokušaj, u kojem se koriste sve političko-diplomatske metode i kombinatorike (od davanja ustupaka do prijetnji sankcijama i embarga na izvoz američkog oružja) i definitivno (p)ostaje „sizifov posao“.
Naime, osim što je danas turski ministar obrane Hulusi Akar najavio kako se sustavi S-400 počinju razmještati na teritoriju Turske u listopadu ove godine (njihova isporuka očekuje se u lipnju i srpnju, op. ZM.), i najnovija vijest potvrđuje tezu o tome da rusko-turska suradnja ide dalje. Evo o čemu se radi:
U okviru postignutog dogovora s Rusijom 2018.g. u Sočiju, turske oružane snage počele su u petak, 8. ožujka, patroliranje u zoni deeskalacije Idlib, na sjevero-zapadu Sirije.
Turski ministar obrane Hulusi Akar izjavio je kako se patroliranje obavlja zajedno s ruskim vojnicima. „Moskva će vršiti patroliranje izvan granice Idliba, a Ankara u zonama iz kojih je bilo povučeno oružje terorista“, kazao je turski šef obrane.
Podsjećamo: turski predsjednik RecepTayyip Erdogan je 14. prosinca u Sočiju izrazio zadovoljstvo pozitivnim stavom Moskve o ideji uspostave zone sigurnosti na sjeveru Sirije. Prethodno su se, 17. rujna 2018.g., Erdogan i Vladimir Putin dogovorili o uspostavi demilitarizirane zone u Idlibu, u dubini od 15-20 kilometara od linije razdvajanja snaga sirijske vojske i tzv. oružane oporbe, a koja je trebala startati još 15. listopada. Međutim, Ankara je imala puno problema s tamošnjim oružanim organizacijama koje su pod nadzorom Saudijske Arabije i koje su se takvom rusko-turskom scenariju protivile. Međutim, očito je kako su se stvari uspjele razriješiti (nedvojbeno su tome pridonijeli i intenzivni kontakti na relaciji Moskva-Rijad) u korist realizacije sporazuma između Moskve i Ankare, vezano uz to posljednje veliko uporište različitih radikalnih islamističkih organizcija zapadno od rijeke Eufrat, koje još nije pod nadzorom vlade u Damasku.
Ova vijest nesumnjivo će dodatno učvrstiti i tursku poziciju u razgovorima s Washingtonom glede kurdske problematike, konkretno – pograničnog tursko-sirijskog teritorija istočno od Eufrata, većinski nastanjenog Kurdima. Upravo je njihova sudbina (kurdske postrojbe su jedini američki terenski saveznik u Siriji) glavna briga SAD-a nakon američkog povlačenja iz Sirije, koje će završiti do početka svibnja ove godine. S tim ciljem Donald Trump je izjavio kako će u zoni sjevero-istočne Sirije SAD zadržati 200-tinjak svojih vojnika, na što Ankara ne gleda blagonaklono s obzirom da to znači i daljnju američku zaštitu kurdskih oružanih formacija koje ona smatra terorističkim organizacijama, usko povezanim sa zabranjenom Radničkom strankom Kurdistana.
Original možete pronaći na www.geopolitika.news