Nastavak “čuda”: uskoro i druga isporuka ruskog LNG plina u SAD

0
287

Ono što se do nedavno činilo kao znanstvena fantastika gotovo da prelazi u rutinu. Nakon prve isporuke ruskog LNG plina s projekta „Yamal-LNG“ na ruskom Arktiku dostavljene u LNG terminal na istočnoj obali Sjedinjenih Država (posredstvom LNG tankera Gaselys) pogođenoj polarnom zimom (o čemu smo nedavno pisali), uskoro na Istok SAD-a stiže i nova isporuka ruskog ukapljenog plina.

Loading...

Radi se o pravim presedanima, jer do sada nikada u povijesti ruski plin nije izvezen na američko tržište, zbog čega je ta informacija toliko i zaokupila ozbiljne svjetske medije. Postojali su prvotni planovi od strane Gazproma, da ruski plin s nalazišta Stokman izvozi u SAD, ali je te namjere omela američka „revolucija“ u proizvodnji plina iz škriljevca.

Zapravo, sve je ovo naizgled vrlo čudno i iz razloga što je SAD najveći svjetski proizvođač plina i 4. po redu izvoznik LNG plina u svijetu. Međutim, pokazalo se kako tržišne zakonitosti (na kojima se temelji prodaja LNG plina – prodaj, kupi, preprodaj i tako u nedogled) ne mogu biti jamac sigurne opskrbe tim energentom u nepredviđenim i ekstremnim uvjetima kakvi su ove zime u SAD-u ali i u Zapadnoj Europi. U zimsko vrijeme i inače je uvjek teško pronaći slobodne, ugovorom ne rezervirane količine ukapljenog plina. O rizičnosti neugovorenih isporuka svjedoči i činjenica da je prva količina plina namjenjena izvozu s „Yamal-LNG-a“ prvotno bila namjenjena kineskom tržištu tj. kineskoj tvrtci CNPC (vlasnik 20% udjela u projektu „Yamal-LNG“) i krajem prosinca plin je dopremljen u nizozemski Roterdam. Međutim, već 2. siječnja on je, umjesto za Kinu, pretovaren na tanker „Clean ocean“ i krenuo za španjolski terminal Mugardos na sjevero-istoku te države. Tamo je plin preprodan malezijskom Petronasu, a ovaj ga je, opet, preprodao francuskom Engie-u, da bi ga on, konačno, prodao Amerikancima.

Štoviše, manipulacije cijenom plina u ovakvim uvjetima dovele su do astronomskih iznosa od čak više tisuća dolara za 1000 m3 LNG plina kako je to bilo na istoku SAD-a, zbog čega se moralo ići i na ovakav, po američki imidž vrlo čudan potez, kupovinu ruskog plina i to u vrijeme globalnog geopolitičkog sukoba dviju zemalja i svojevrsnog novog „hladnog rata“. Naravno, formalno-pravno SAD ne kupuje ruski plin jer je on u međuvremenu po tržišnim uvjetima preprodavan i promijenio nekoliko vlasnika do dolaska u SAD. Ali to ne mijenja bit stvari – to je jednostavno ruski plin jer je proizveden u Rusiji i u izvoz plasiran od strane Rusije.

Drugu isporuku ruskog plina prevozit će tanker „Provalys“

Ali vratimo se današnjoj vijesti. Na svom Twitteru, urednik specijalizirane međunarodne službe za informacije iz energetske sfere – ICIS, Ed Cox, napisao je slijedeće: „Druga isporuka LNG plina iz Rusije (kroz Francusku i Belgiju) treba stići u SAD u veljači.“ Ruski plin bit će pretovaren na tanker „Provalys“ u francuskom terminalu Dunkirk, a prije puta na Atlantik uplovit će u Belgiju gdje će istovariti dio plina.

Prema informacijama navigacijskog portala Marinetraffic, „Provalys“ tranutačno plovi iz bostonskog terminala Everett prema francuskom Dunkirku gdje mora stići sutra. Taj se LNG tanker od 2006. godine nalazi u najmu francuske energetske tvrtke Engie, koja je izvršila i spomenutu, prvu dostavu ruskog LNG plina u SAD.

Istodobno, u francuskom Dunkiriku (prema informacijama Marinetraffica) nalazi se tanker „Boris Vilkitskiy“, koji je danas iz luke Sabetta na projektu „Yamal-LNG“ dopremio 5. turu LNG plina s tog nalazišta (u iznosu od 73 000 tona ili 100 milijuna m3), od početka prve isporuke ostvarene u drugoj polovici prosinca 2017.g.

Njegov kupac bila je francuski energetski div Total, koji je i partner u projektu „Yamal-LNG“ s 20% udjela. Isporuke LNG plina s tog nalazišta, temeljene na ugovorima, počet će u travnju ove godine, a do tada će se trgovati na spot tržištu. Francuska tvrtka ovu turu LNG plina kupila je po DES uvjetima (teret prelazi u vlasništvo kupca na brodu u naznačenoj luci). Tko će prodavati taj plin u SAD-u, Total ili neki novi vlasnik plina, nije poznato. Moguće je da će na kraju to biti francuski Engie, koji je otkupio i prvu isporuku LNG plina s Yamala od malezijskog Petronasa i jučer je dostavio na terminal Everett pokraj Bostona.

Prvu isporuku ruskog plina u SAD moguće je objasniti činjenicom da je francuski Engie odlučio zaraditi na oštrom povećanju cijena plina na istočnoj obali SAD-a. Zbog polarne hladnoće i golemih količina snijega cijena plina skočila je na astronomski i nikad viđeni iznos od 6,3 tisuće dolara za 1000 m3.

Osim ruskog LNG plina, na Istok SAD-a dostavit će se i norveški ukapljeni plin (info: ICIS), jer „su tamo sada takve cijene da se može dopremati i australijski LNG plin“.

Zanimljivo pitanje postavio je zamjenik direktora ruskog Fonda za nacionalnu energetsku sigurnost Aleksei Grivach, retorički se pitajući, zašto se na istok SAD-a ne doprema plin iz Meksičkog zaljeva.

Vijest o drugoj isporuci ruskog plina u isti američki terminal potvrdio je i Bloomberg.

U ruskoj vladi zbog ovih informacija ne vlada nikakvo posebno pozitivno ozračje, iako se, svakako, osjeti doza cinizma kroz izjavu kako se tu više ne radi o ruskom plinu jer je on u međuvremenu prodan, ali da se radi „o ruskim molekulama“. To samo potvrđuje, kazao je ruski ministar energetike Aleksandar Novak na Svjetskom gospodarskom forumu u Davosu, da je tržište LNG-plinom globalno.

Međunarodna konzalting tvrtka Timera Energy projekt „Yamal-LNG“ smatra jednim od perspektivnijih u svijetu. Pa iako on ne može konkurirati katarskom ukapljenom plinu, on će slobodno konkurirati onom američkom, smatraju tamošnji analitičari. Ruskim projektom planira se godišnje proizvesti i plasirati 16,5 milijuna tona ukapljenog plina (oko 23 milijarde m3). Veći dio te količine ugovorom pripada sudionicima projekta (ruski NOVATEK 50,1% udjela u projektu, francuski Total 20%, isto koliko i kineski CNPC). Osim toga, 2,5 milijuna tona godišnje kupovat će Gazprom i španjolski Gas Natural Fenosa.

Original možete pronaći na geopolitika.news