Na tragu vanjskopolitičke agende izgrađene oko 'America First', Trump otvoreno u Barnumovskom stilu najavljuje američku trgovačku ekspanziju u kojoj je ključna poluga izvoz američke nafte, ugljena i ukapljenog plina. To je okosnica strategije novog oblika nastupa američke geopolitičke moći na globalnoj razini...
U medijskoj sjeni američkog povlačenja iz Pariškog sporazuma o klimatskim promjenama, washingtonska administracija i predsjednik Trump osobno, u maniri vrhunskog trgovca i deal makera, uz asistenciju državnog tajnika Rexa Tillersona, nekadašnjeg izvršnog direktora naftaškog diva „ExxonMobila“, punom snagom diljem svijeta masovno prodaje – američka fosilna goriva.
Zajedno s oružjem uspjeli su, najvjerojatnije u nekakvoj pogodbi vezane trgovine, tijekom posjeta indijskog premijera Narendre Modija Washingtonu krajem lipnja, prodati ne samo američki ukapljeni plin, već i najprljavije fosilno gorivo – ugljen, nikom drugom nego Indiji, jednoj od najzagađenijih država svijeta, koja je nakon Kine najveći potrošač ugljena na svijetu s inače ogromnim vlastitim zalihama. U istom tjednu, tijekom posjeta južnokorejskog predsjednika Moon Jaea, ugovorili su prodaju američkog ukapljenog plina Južnoj Koreji, opet u kombinaciji s prodajom sofisticiranog američkog oružja.
Širenje američkih interesa
U pripremi izvozne ekspanzije ugljikovodika Trump je svojoj administraciji dao zadaću da izvoz nafte, plina i ugljena postave kao jedan od prioriteta američke vanjske trgovine, a u tu svrhu je 29. lipnja 2017. godine zatražio od Ministarstva financija uklanjanje svih „prepreka financiranju izvoza visoko učinkovitih ugljena u inozemstvo“. Kako je krenulo Trumpu i njegovoj administraciji, da ih se pustilo neograničeno trgovati i da američki Kongres nije totalno blokirao pristup Rusiji, na kraju bi, vjerojatno uspjeli da i samoj Moskvi, u zamjenu za tko zna kakve ustupke i interesne opcije, prodaju američki ukapljeni plin, a možda i Saudijskoj Arabiji naftu. Trump je u izjavi u predsjedničkom zrakoplovu „Air Force One“ na povratku sa sumita G-20, sve rekao: „And by the way, I only want to make great deals with Russia“.
Očito, za razliku od mutnog i licemjernog prethodnog američkog predsjednika Obame i jednako takvih čelnika njegove administracije, koji su godinama u dva mandata trubili o širenju demokracije uz američku pomoć diljem svijeta, a zapravo su „mekom“, ali kada je trebalo i „tvrdom“ moći američke države i direktnom uporabom vojne sile širili američke geoekonomske i geopolitičke interese na nesretne objekte svojih „prodemokratskih intervencija“ – predsjednik Trump otvoreno pokazuje da mu je temeljni fokus širenje američkih interesa i da mu za to ne treba krinka tobožnje borbe za demokraciju.
Trump direktno i jasno definira što želi i sažima u izreci „America First“, što nikako ne znači američki izolacionizam kako se u širem kontekstu ocrnjivanja američkog predsjednika pokušava prikazati, nego upravo obrnuto – aktivnu ulogu američke politike diljem svijeta u otvorenom promicanju američkih interesa, sa ciljem revitalizacije američkog gospodarstva. “Amerika na prvom mjestu“ stoga ne znači povlačenje na američki kontinent ili u granice definirane starom „Monrooovom doktrinom“, nego postavljenje američkih interesa u prvi plan i strogo ograničenje njihovih žrtvovanja na oltaru transatlantskog savezništva.
‘Pariški sporazum oštetio Ameriku…’
Na tragu vanjskopolitičke agende izgrađene oko „America First“, Trump otvoreno u Barnumovskom stilu najavljuje američku trgovačku ekspanziju u kojoj je ključna poluga izvoz američkih fosilnih goriva – nafte, ugljena i ukapljenog plina. To je, zapravo, okosnica strategije novog oblika nastupa američke geopolitičke moći na globalnoj razini. Uostalom, to jasno izražava i priopćenje State Departmenta upućeno UN-u o početku povlačenja SAD-a iz Pariškog sporazuma o klimi. Zahvaljujući ugrađenim zaštitnim odredbama sporazuma Washington efektivno ne može istupiti iz sporazuma prije 4. studenoga 2020. godine, a do tada se Trumpovi protivnici nadaju da ga više neće biti na mjestu američkoga predsjednika, odnosno da će, ako ranije ne bude maknut s predsjedničke pozicije, izgubiti na izborima koji se trebaju održati samo dan prije toga roka, 19. studenoga 2020. godine.
Prema obavijesti State Departmenta UN-u , zapravo formalnoj notifikaciji istupanja iz Pariškog sporazuma, „SAD podržavaju uravnotežen pristup klimatskoj politici koja smanjuje emisije štetnih plinova promičući istodobno gospodarski rast i osiguravajuću energetsku sigurnost… Kako je predsjednik Trump kazao u svojoj izjavi od 1. lipnja, on i SAD su otvoreni za povratak u Pariški sporazum ukoliko SAD bude identificirao uvjete koji su postali povoljniji za američke radnike, narod i porezne obveznike.“ A u toj izjavi na koju se poziva priopćenje State Departmenta, Trump je mnogo grublje od diplomatske prepiske izrekao stav washingtonske administracije, posebno naglasivši kako je taj sporazum „oštetio Ameriku za bilijune dolara, smanjio zaposlenost i naštetio američkoj industriji nafte, plina, ugljena i prerađivačkoj industriji.“
Priopćenje američke administracije UN-u potpuno je sukladno izjavama i djelovanju predsjednika Trumpa po toj temi, a on je, ako išta, barem iskren kada u predvečerje američkog izlaska iz klimatskog sporazuma otvoreno najavljuje borbu za zaradu, borbu za benefite američke ekonomije u planiranoj trgovačkoj ekspanziji kroz masivni izvoz američkih fosilnih goriva.
Trump čini sve što misli da je potrebno kako bi, u isključivom cilju jačanja američke ekonomije, produžio vladavinu fosilnih goriva, promicanjem globalne potrošnje američke nafte, ugljena i prirodnog plina. Na sve moguće načine pokušava se povećati proizvodnja fosilnih goriva u SAD-u i primjenom elemenata „meke“ moći diplomatskim i političkim pritiscima osigurati njihov plasman u inozemstvu.
Samo izvršitelji američke politike
Na unutarnjem planu već je uspio ukinuti brojna ograničenja ekstrakcije fosilnih goriva koja je uvela administracija predsjednika Obame, između ostalog i ograničenja širenja naftnih i plinskih bušotina na arktičke vode Aljaske. Od agencije za zaštitu okoliša (Enviromental Protection Agency) i njenog direktora Scotta Pruitta, zatražio je aktiviranje pripremnih radnji za konačno ukidanje Obaminog programa rezanja uporabe ugljena u domaćoj proizvodnji električne energije, tzv. „Clean Power Plan“. Dakako, nije riječ o hiru predsjednika Trumpa i njegove administracije, nego o dugoročnoj doktrinarnoj američkoj politici, koja u različitim međunarodnim konstelacijama težište stavlja na različite poluge moći američke države u cilju ostvarenja ekonomskih i geopolitičkih interesa.
U ovom trenutku geopolitičke dinamike pod Trumpovim predsjedništvom, američka strategija je zaključila da je potrebno za neko vrijeme zapostaviti elemente „meke“ moći u obliku podrške prije svega europskim saveznicima u borbi protiv klimatskih promjena i prebaciti dio težišta na iskorištavanje proskribiranih fosilnih goriva u cilju jačanja američke ekonomske moći i globalnog utjecaja. Stoga je potpuno besmisleno optuživati Donalda Trumpa za opstruiranje borbe protiv klimatskih promjena kroz forsiranje proizvodnje i prodaje fosilnih goriva, jednostavno zato jer je on u duetu s državnim tajnikom Tillersonom samo izvršitelj politike stvorene u centrima američkog strateškog odlučivanja. Trump je sposoban u djelo provesti ono što je u utrobi američke politike za sebe uspio izlobirati onaj segment američkog i internacionalnog kapitala koji mu je omogućio uspon na vlast.
U međuvremenu, predsjednik Trump je aktivno nastavio s promicanjem američke energentske trgovinske ekspanzije, pa je zaključio i da bi se ogromna količina ugljena mogla isporučiti čak i Ukrajini, čiji se rudnici ugljena uglavnom nalaze pod kontrolom pobunjeničkih proruskih snaga na istoku Ukrajine: „Ukrajina nam već sada signalizira da trebaju milijune i milijune metričkih tona ugljena upravo sada, a postoje i druge države koje se nalaze u sličnoj situaciji i imaju potrebe za ugljenom i mi ga želimo prodati i njima i svakom drugom u svijetu kojemu je ugljen potreban.“ Potom je obznanio: “Mi smo vrhunski svjetski proizvođač nafte i prirodnog plina. Imamo mnogo više nego što smo ikada mogli zamisliti i mi ćemo stoga biti najveći izvoznik energije… Izvozit ćemo američku energiju širom svijeta, uistinu širom svijeta.“
Energetska neovisnost i dominacija
U govoru vodstvu Department of Energy, 29. lipnja 2017. godine, predsjednik Trump pozdravio je odobrenje dvaju dugoročnih projekata promicanja izvoza američke energije u inozemstvo – proširenje kapaciteta izvoza prirodnog plina s terminala u Lake Charlesu u Louisiani i dovršenje planova izgradnje novog naftovoda prema Meksiku. „To će, valjda, ići odmah ispod zida?“, upitao je okupljene, a odmah potom definirao bitne elemente strategije ekspanzije američke trgovine energentima koja je u svojoj suštini geoekonomska i geopolitička doktrina, oduvijek prisutna u sastavnici američke vanjske politike, ali je sadašnja američka administracija pod Trumpom gura u prvi plan kao ključnu polugu projekcije američke moći diljem svijeta.
Predsjednik Trump je tada izjavio: „Naša zemlja je blagoslovljena izuzetnom količinom energije… Imamo zaliha prirodnoga plina za gotovo 100 godina i zaliha čistoga lijepog ugljena za 250 godina… Imamo mnogo više nego što smo to ikada mogli zamisliti. Mi zaista čvrsto držimo upravljač, mi smo na vozačkom mjestu. I znate što? Ne želimo dopustiti drugim zemljama da nam oduzmu suverenost i da nam govore što trebamo raditi i kako ćemo to raditi. S ovim nevjerojatnim resursima moja administracija će tražiti uspostavu ne samo američke energetske neovisnosti koju smo toliko dugo priželjkivali, nego i američku energetsku dominaciju.“