Francuski Engie može odustati od „Sjevernog toka-2“ zbog straha od novih američkih sankcija

0
167

Kao što smo već ranije pisali, novi paket američkih proturuskih sankcija, sinoć usvojen i od strane američkog Senata nakon što je to dva dana ranije učinio Zastupnički dom Kongresa (a kojeg uskoro treba potpisati predsjednik Trump), najvećim dijelom se odnosi na ruski energetski sektor, a u praktičnom smislu primarno je usmjeren na stopiranje plinovoda „Sjeverni tok-2“, kojim bi se ruski plin isporučivao Njemačkoj cijevima postavljenim po dnu Baltičkog mora.

Kada je postalo izvjesno kako sve prethodne političke akcije, ulagani prosvjedi od strane Poljske, pribaltičkih država i Ukrajine o zabrinutosti za daljnji razvoj njihove energetske infrastrukture, i različite analize i pseudoanalize o štetnosti plinovoda „Sjeverni tok-2“ po okoliš i sl. neće imati snage zaustaviti taj projekt (u koji su se, osim ruskog Gazproma, uključile i velike EU energetske tvrtke Engie, OMV, Royal Dutch Shell, Uniper i Wintershall), Amerikanci su odlučili stvar uzeti u svoje ruke. Oni su u novo sankcioniranje ruskog energetskog sektora uključili i EU tvrtke koje s njim surađuju po projektima izvoza ruskog plina na EU tržište. Koliko god takva odluka SAD-a bila neprijatna po Bruxselless i činjenicu da je izazvala oštre političke odgovore i upozorenja Washingtonu od strane Europske komisije, a poglavito njemačke i austrijske vlade, sasvim je jasno kako se EU nema snage oduprijeti svom „starijem bratu“ iz euroatlantskog saveza, koji je već odavno kurator njezine vanjske politike, a kako stvari stoje – uskoro i njezine energetske politike. Ukoliko se ovo drugo ostvari, a teško je vjerovati da neće znajući u čijim su rukama stvarne poluge upravljanja svjetskim financijskim institucijama, i EU bude primorana na kupovinu američkog skupog ukapljenog plina proizvedenog iz škriljevca, Europska unija će vjerojatno izgubiti mogućnost svoje dugoročne globalne konkurentnosti. Ali to je već jedna sasvim druga priča,  ali priča koja je također u američkom interesu. Ali vratimo se mi spornom plinovodu.

Da europski krupni privatni biznis nema povjerenja u političku moć službenih EU struktura u Bruxellessu i njihovu sposobnost obuzdavanja primjene američkih proturuskih sankcija i na europske tvrtke, kao i odlučujuću riječ EU kada je u pitanju strategija njezine energetske politike, svjedoči i današnja vijest, priopćena iz francuske energetske tvrtke Engie. Naime, ta je tvrtka 28. srpnja objavila kako može odustati od daljnjeg financiranja projekta „Sjeverni tok-2“ u slučaju američkog usvajanja proturuskih sankcija.

„Sankcije su praktički usmjerene na projekt (Sjeverni tok-2) i zato je nama bolje… ne podržati njegovo financiranje kako ne bismo postali objekt sankcija“, priopćila je tvrtka, a objavila agencija AFP. Dok još stvar nije otišla predaleko, priopćeno je dalje, pod ugrozom se mogu naći samo buduće novčane transakcije. „Naša već uložena sredstva u projekt nisu ugrožena“, izjavio je predstavnik tvrtke Engie na telekonferenciji za medije.

Jučer je tvrtka Shell objavila kako namjerava ispunjavati sve preuzete obveze iz svog sudjelovanja u projektima s Rusijom, između ostalog i u izgradnji projekta „Sjeverni tok-2“, onoliko, koliko je to moguće u uvjetima proširenja američkih sankcija.

Novi sankcijski zakon, usvojen sinoć od strane Senata, uskoro bi trebao potpisti predsjednik SAD-a Donald Trump. On se, između ostalog, odnosi i na zabranu investiranja u izgradnju, remont i modernizaciju plinovoda iz Rusije u iznosu većem od 5 milijuna dolara godišnje. Pritom se uvode i ograničenja na izvoz američke tehnologije za dubokovodno bušenje, arktičke projekte i projekte proizvodnje plina iz škriljevaca, u kojima učešće ruskih tvrtki iznosi minimalno 33%.

Podsjećamo, projekt „Nord Stream 2“ („Sjeverni tok-2“) se odnosi na izgradnju dviju cijevi plinovoda, dužine 1220 kilometara, ukupne snage 55 milijardi m3 plina godišnje, od ruske obale, po dnu Baltičkog mora do Njemačke. Početak izgradnje planiran je za 2018. godinu, a završetak i puštanje u pogon planira se do kraja 2019. godine. Cijena projekta procjenjena je na 9,5 milijardi eura, a nositelj projekta je ruski Gazprom, koji je u proljeće 2017. godine potpisao sporazum o načinu financiranja projekta s tvrtkama Engie, OMV, Royal Dutch Shell, Uniper i Wintershall.  Tvrtke bi u prvoj fazi trebale ravnopravno sudjelovati u nabavi 4,75 milijardi eura u obliku dugoročnih kredita.

 

Original možete pronaći na geopolitika.news