dr. sc. Sanja Vujačić: ZAŠTO JE REZULTAT EU PARLAMENTARNIH IZBORA U FRANCUSKOJ KLJUČAN ZA BUDUĆNOST EU? (2)

Jaz između između « starih » i « novih » Europljana

Na europskoj razini se na jaz između urbanih i ruralnih sredina nadovezuje onaj koji postoji između « starih » i « novih » Europljana. Prvi su svjesni činjenice da je Zapadna Europa definitivno multikulturalna i raspravljaju o europskom asimilacijskom kapacitetu i njegovom pragu, koji je očito probijen. Drugi teže asimilaciji sa svojim zapadnim uzorima (Jadranka Polović) i u tom smislu afirmiraju vlastitu kulturalnu kompatibilnost, koja najčešće poprima formu religijskog tradicionalizma (Poljska, Hrvatska).

Paradoksalno, « novi » Europljani ne prihvaćaju multikulturalnu realnost « starih » Europljana, ali prihvaćaju asimilaciju s njima. Nacionalizam zapadnih « populista» najčešće je izraz njihove želje za obnovu jake države i kolonijalnih carstava. Europske kolonijalne sile razvile su privilegirane odnose s narodima neeuropskih kontinenata koje su kolonizirale. Pod pretekstom « civilizatorske misije », u osvojenim su prostorima nametnule svoj jezik i način življenja, pa tako, često, npr. prosječni Francuz ima više afiniteta prema Senegalcu koji je francusku povijest učio kao vlastitu i na francuskom, nego prema državljanu neke istočnoeuropske države koji je tu istu povijest učio kao jednu između drugih europskih. Proširenje EU doživljava se kao neželjena komplikacija koja europske sile odvraća od za njih profitabilnijih zona utjecaja. Nacionalizam istočnih « populista » doživljavan je kao patetičan, poglavito protuimigrantske politike država koje ništa ne čine kako bi spriječile iseljavanje vlastitih građana, terorizam ih je zaobišao, ali njihova medijsko-politička scena u prvi plan stavlja sigurnosnu problematiku i terorizam. Jaz između  starih i pridruženih članica EU produbljuje i pasivnost prekarijata istočne zone, koji, umjesto da se u svojim državama demokratskim alatima bori protiv prekarizacije rada (Žuti prsluci), nastupa kao konkurentna europska jeftina radna snaga, ili prihvaća status « upućenih radnika » kojim se izbjegava plaćanje visokih socijalnih davanja u državi u kojoj « upućeni radnici » efektivno rade (u Francuskoj ih je permanentno preko pola milijuna).

Solidarnost tehnokrata iz Bruxellesa i snisishodljivost političkih elita nedavno pridruženih članica EU prikrivaju tu temeljnu frakturu između građana Istoka i Zapada Europe.  Od svih glasova, nema glasa koji bi rekao da su nekoć visoki socijalni standardi zapadnoeuropskih građana najvećim dijelom bili proizvod straha od « crvene  opasnosti » – one koju su 50 godina gradili i u njoj  živjeli građani bivše komunističke zone. Otkako se je ta opasnost rasplinula, logično je bilo za očekivati i postupno urušavanje socijalnih standarda zapadnog « društva blagostanja ».  Isto tako, ne može se zamjeriti građanima bivše « crvene Europe » koji su zastupali sovjetski društveni model koji je izgubio, da od europskih zastupnika pobjedničkog američkog društvenog modela očekuju da im diktiraju liniju koju bi trebalo slijediti. Razvidno je da je temeljni problem EU nedostatak autentičnog zajedničkog europskog ideološkog koncepta koji bi se realizirao putem koherentne europske unutarnje i vanjske politike.  U tom smislu, iako ga prate brojni sigurnosni rizici, uspjeh « populističkog vala »  na europskim parlamentarnim izborima doista bi mogao, ukoliko ponudi zajedničku platformu za « europski nacionalizam », generirati ono što je Emannuel Macron nazvao « Europska renesansa » ili « ponovno rođenje Europe ».

Ukoliko se francuski predsjednik, u svojim odgovorima na zahtjeve građana (velika debata),  uistinu uhvati u koštac sa – sada jasno formuliranim – društvenim devijacijama u Francuskoj, ujedno će zacrtati put prema « Europskoj renesansi ». Ako ustraje na liniji neargumentiranog progresizma, širom su otvorena vrata populizmu u EU, unutar kojeg i europskom iredentizmu (talijanskom, njemačkom, mađarskom, katalonskom), koji bi mogao dati krila njegovim inačicama na poroznim istočnim granicama EU (albanski, bosanski i srpski iredentizam).  Hrvatska i hrvatski entitet u Bosni mogli bi se zateći u tom iredentističkom sendviču, u funkciji osnovnog sastojka za njegovo punjenje.



Umjetna inteligencija u službi participativne demokracije ?

15. ožujka 2019., francuski premijer Edouard Philippe objavio je da je Macronova velika debata s narodom ušla u «fazu digestije», jer je generirala impresivnu količinu informacija za obradu. Vlada tvrdi da je u francuskim teritorijalnim jedinicama održala više od 10.300 susreta s građanima i njihovim lokalnim upravama (400.000 – 500.000 sudionika). Prikupila je 1,4 milijuna priloga na digitalnoj platformi velike debate i 16.000 “knjiga sa zahtijevima građana”- pohranjenih u gradskim vijećnicama. Analizira ih big data kompanija Qwam, tvrtka specijalizirana za obradu enormnih količina podataka, poput kontroverzne  tvrtke Cambridge Analytica za koju se sumnja da joj pripada dobar dio zasluga, ne samo za Trumpovu pobjedu u američkim predsjedničkim izborima, već i za rezultat referenduma o Brexitu.

Jednako kao njezina engleska inačica, tvrtka Qwam je vrlo diskretna, a za vrlo zahtijevan rad na povjerljivom projektu obrade « otvorenih » pitanja proizišlih iz velike nacionalne debate (onih na koje nije bilo moguće odgovoriti s da ili ne) uposlila je samo 5-6 uposlenika. « Zatvorena » pitanja, na koja je bilo moguće odgovoriti s da ili ne,  statistički obrađuje  Institut za ispitivanje javnog mišljenja Opinion Way koji je i angažiro tvrtku Qwam za suradnika.

Christian Langevin, izvršni direktor tvrtke Qwam, objašnjava da za analizu velikih količina podataka njegovi analitičari raspolažu s digitalnom platformom baziranom na semantičkim tehnologijama, koja je dopunjena modulima umjetne inteligencije. Tekstovi se sastoje od takozvanih imenovanih entiteta, koji su vlastita imena, imena mjesta, tvrtki, organizacija i koncepata koji su teme, kao što su « održivi razvoj »,  « kupovna moć » ili  « porez na dohodak ». Qwam software svakodnevno pretražuje (« crawle ») 100 000 tekstova kako bi pronašao nove pojmove i ubacio ih u vokabular.  Na tu prvu etapu obrade podataka nadovezuje se drugi alat, koji je u kategoriji umjetne inteligencije, a cilj mu je izdvojiti bitno od nebitnog. Potom treba grupirati  slične pojmove, poput « povećanja cijene goriva » i « povećanje cijena na pumpi », koji nisu semantički nego konceptualno srodni, te ih in fine prepustiti « ljudskoj fazi » validacije.

Velika debata, odnosno eksperimentiranje umjetne inteligencije u službi participativne demokracije koštale su francuke porezne obveznike 12 milijuna eura i otvorile pitanje je li umjetna inteligencija doista u službi participativne demokracije, ili vrijeđanja njihove prirodne inteligencije.

Naime, prva objava rezultata famozne Qwam analize, koja se temelji na podacima prikupljenim prilikom  Macronove inovativne metode direktnih konzultacija s narodom, neskriveno odražava preokupacije naručitelja istraživanja, odnosno francuskog predsjednika koji strepi od « kraja svijeta zbog klimatskih promjena ». Isto iako Žuti prsluci već četiri mjeseca jasno izražavaju da se njihove ključne preokupacije rezimiraju na « teške krajeve mjeseca » koje ne može riješiti nikakva dodatna debata, nego napuštanje neoliberalnog obrasca koji je devalorizirao rad i generirao « siromašne djelatnike » koji niti cijelodnevnim radom više ne uspjevaju podmiriti osnovne životne potrebe.

dr. sc. Sanja Vujačić: ZAŠTO SU EU PARLAMENTARNI IZBORI U FRANCUSKOJ KLJUČNI ZA BUDUĆNOST EU? (1)

 

Original možete pronaći na www.geopolitika.news

Facebook Comments

Loading...
DIJELI