Nakon nedavnog susreta Putina s njemačkim gospodarstvenicima, Europska je unija počela preispitivati svoj odnos prema Rusiji. Činjenicu da su vodeće zemlje EU-a vrlo zainteresirane za obnavljanje suradnje s Moskvom, predsjednica je (zašto ne i premijer?) svakako morala uzeti u obzir.
Iako su se neposredno pred odlazak hrvatske predsjednice, Kolinde Grabar Kitarović u Moskvu pojavile brojne sumnje u ishod ovog, za Hrvatsku, iznimno značajnog posjeta, već sada je moguće zaključiti kako je susret s ruskim predsjednikom Vladimirom Putinom bio više nego uspješan, pri čemu je sama predsjednica iskazala svoje vanjskopolitičko umijeće pregovaranja i zastupanja hrvatskih interesa i zašto ne reći – vještog balansiranja između dviju najutjecajnijih svjetskih sila SAD-a i Rusije.
Odnosi Hrvatske i Rusije stagniraju gotovo dva desetljeća, pred samu posjetu mediji su analizirali niz otvorenih pitanja koja proizilaze iz dijametralno različitih pozicija Hrvatske i Rusije. Nadalje, sastav službene delegacije u kojoj nije bilo ministrice vanjskih poslova, Marije Pejčinović Burić, kao ni Martine Dalić, potpredsjednice Vlade i ministrice gospodarstva, upućivao je na značajna razmimoilaženja između predsjednice i premijera koji nije pokazao pretjerani interes za susret predsjednice s jednim od najutjecajnijih svjetskih državnika.
Uloga hrvatske predsjednice u tom je kontekstu bila uistinu ozbiljan „državnički posao“ kojeg nije bilo nimalo jednostavno odraditi s obzirom na niz sasvim otvorenih pitanja koja su se našla na agendi razgovora: od inicijative „Tri mora“ u kojoj Kolinda Grabar Kitarović ima zapaženu „rolu“, Ukrajine u kojoj ta „rola“ pripada premijeru Andreju Plenkoviću, pitanja raspoređivanja hrvatskih trupa u sastavu NATO-a na samoj granici Rusije, ruski (maligni) utjecaj na jugoistoku Europe, kao i uloga Hrvatske u sirijskoj krizi. Kao što se moglo i pretpostaviti, jedna od najvažnijih tema razgovora bilo je dugovanje Agrokora ruskim bankama, a u kojima je sudjelovao i predsjednik uprave Sberbanke, Herman Gref.
Međutim, susret dvoje državnika prošao je iznad očekivanja, oboje su iskazali jasnu spremnost za intenziviranjem suradnje. Iako Hrvatska vrlo doslijedno slijedi politiku Sjedinjenih Država i NATO-a, uvela je proturuske sankcije (odluka koja je znatno ugrozila hrvatsko gospodarstvo, jer je izvoz smanjen za 21%), a vanjska je politika oblikovana „proturuskim“ izjavama premijera, ali donedavno i same predsjednice, ipak je vidljivo kako se prilike mijenjaju. Nakon nedavnog susreta Putina s njemačkim gospodarstvenicima, Europska je unija počela preispitivati svoj odnos prema Rusiji. Činjenicu da su vodeće zemlje EU-a vrlo zainteresirane za obnavljanje suradnje s Moskvom, predsjednica je (zašto ne i premijer?) svakako morala uzeti u obzir.
S druge strane, ruski je predsjednik Putin ocijenio da je Hrvatska važan partner Rusiji, itekako je zainteresiran za uspostavu veza između dviju zemalja na gospodarskom planu. Rusija je posebno zainteresirana za hrvatsku brodogradnju, a prema riječima Luke Burilovića, predsjednika Hrvatske gospodarske komore koji je prilikom posjeta predvodio delegaciju gotovo stotinjak domaćih tvrtki, najveći dio hrvatskog izvoza u Rusiju odnosi se na lijekove, kozmetiku, neke vrste brodova, brodsku opremu i električne transformatore. Rusija, nesumnjivo, trpi zbog sankcija, te vrsnom diplomacijom nastoji pridobiti, ako već ne vlade, onda gospodarstvenike kako bi se postojeća izolacija ublažila. Veleposlanik Rusije u Hrvatskoj, Anvar Azimov upravo je u intervjuu za Geopolitiku.news naglasio kako odnosi s Hrvatskom za Rusiju predstavljaju „posebnu vrijednost“ i da je „Rusija spremna surađivati onoliko koliko to odgovara hrvatskim nacionalnim interesima“. Azimov svesrdno potiče gospodarske, ali i kulturne i znanstvene veze Rusije i Hrvatske. Nakon što je sklopljen desetogodišnji ugovor ruskog Gazproma i hrvatskog Prvog plinarskog društva (PPD) o isporuci plina u Hrvatsku do 2027.g., posao u kojem je posredovao Ivan Vrdoljak, bivši čelnik HNS-a, postalo je sasvim jasno kako je Gazprom po prvi put nakon 2010.g. povratio ulogu ključnog dobavljača plina za Hrvatsku. Inače, Rusija povećava proizvodnju plina i plinskih isporuka u Europu, a rast u 2017.g. je rekordan u posljednjih 25 godina.
Ruski predsjednik Putin i Kolinda Grabar Kitarović razgovarali su o unaprijeđenju zapostavljenih bilateralnih odnosa te su obostrano izrazili želju kojom žele dati novi zamah nakon značajnog razdoblja posustajanja. Hrvatska je i više nego odgovorna članica EU i NATO-a, međutim, predsjednica je spremna uvažiti međunarodni značaj Rusije u Europi i na Balkanu. Iako je dugovanje Agrokora ruskim bankama nesumnjivo ozbiljan problem, a Sberbanka nastoji naplatiti dugovanje i tužbom, čini se kako je to upravo situacija oko koje će posredovati ruski predsjednik. Naime, nakon što je saznao da Agrokor duguje Sberbanci 1,1 milijardu eura, a da Sberbanka godišnje zarađuje 12 do 13 milijardi eura, Putin je rekao: „Pa u čemu je problem? Riješite to odmah!“ Nakon što je i predsjednik uprave Sberbanke, Gref, potvrdio da je imao vrlo konstruktivan razgovor s hrvatskom predsjednicom koja je, kako navodi, maksimalno zainteresirana za očuvanje i razvoj poslovne klime u Hrvatskoj, sasvim je jasno da je Hrvatska na potezu. Iako će Rusija štititi interese Sberbanke u Hrvatskoj, evidentno je da bi niz drugih ustupaka ili neka druga, kompromisna rješenja mogla osigurati riješenje ove situacije.
Središnji događaj drugog dana posjeta bio je rusko – hrvatski gospodarski forum. Naime, riječ je o najjačem gospodarskom izaslanstvu koje je do sada pratilo predsjednicu zbog čega se od foruma očekuju sasvim konkretni rezultati. Naime, forum je pobudio veliki interes hrvatskih i ruskih gospodarstvenika koji su iskazali veliki interes za jačanjem gospodarskih veza i ulaganjima.
U skladu s informacijom kako će, nakon susreta s ruskim predsjednikom Vladimirom Putinom, uslijediti i posjet hrvatske predsjednice Sjedinjenim Državama, moguće je zaključiti da je sama Kolinda preuzela ulogu „glasnika“ između dva predsjednika, a njezinu ulogu treba sagledati i šire – u kontekstu odnosa Rusije i NATO-a. Naime, dok su mnoge istočnoeuropske države zahvaćene proturuskom histerijom (Poljska, baltičke zemlje, Rumunjska), predsjednica je tijekom susreta izrazila želju pomoći u jačanju suradnje između Rusije, EU i NATO-a. Ukoliko se uzme u obzir da su se nedavno u Beogradu sastali Kurt Volker, veleposlanik SAD-a pri NATO-u i savjetnik ruskog predsjednika, Vladislav Surkov, te na teritoriju Srbije kao „neutralnom području“ razgovarali o primirju u Ukrajini, čini se da obje velike sile u tom smislu traže i prikladne posrednike. Predsjednica svakako želi ojačati ulogu Hrvatske u regiji u kojoj se sve češće i sve izravnije sukobljavaju interesi Rusije i SAD-a, stoga bi, nesumnjivo. rado preuzela posredničku ulogu između ovih ključnih igrača u međunarodnim odnosima.
Iako je predsjednica u Rusiji dočekana „kraljevski“, uz vrlo sadržajan program posjeta, ipak nikako ne treba očekivati happy end u budućim odnosima. Kao što smo naveli na početku teksta, svi otvoreni problemi još čekaju na riješenje, stoga će trebati puno strpljenja, mudrosti, kompromisa, ponekad i popuštanja kako bi se razina odnosa uistinu unaprijedila. Da tako ne bude, zasigurno će se pobrinuti premijer koji je za sada ostao mrtav – hladan na diplomatski uspjeh Kolinde Grabar Kitarović, a svojim izjavama o Sberbanci odlučio doliti malo „ulja na vatru“. Naravno, i potvrditi dojam kako Hrvatska nema definiranu vanjsku politiku i da se u Hrvatskoj vode dvije potpuno neusklađene vanjske politike, što zemlji pravi nemjerljivu štetu.
Original možete pronaći na geopolitika.news