dr. sc. Jadranka Polović: BILDERBERG: TAJNI VLADARI IZ SJENE

0
189

Europska aristokracija, za koju mnogi vjeruju kako je tek dio ceremonijalnog folklora, povijesne nostalgije utjecajnih europskih sila, snažno povezana poslovnim, rodbinskim, okultnim vezama, kao i tajnim društvima s vodećim svjetskim bankarima i industrijalcima, zapravo je gospodar svjetske igre.

Ovogodišnja konferencija Bilderberg grupe održana je u Torinu od 7. – 10. lipnja. Bilderberšku skupinu čine moćni članovi/ce (mnogi od njih pripadnici su europskih kraljevskih obitelji), koji se svake godine tajno sastaju u luksuznim hotelima diljem svijeta kako bi, prema vlastitim tvrdnjama, vodili neformalne rasprave o aktualnim globalnim pitanjima i  unaprijedili transatlantski dijalog. Ipak, kako nakon godišnjih okupljanja, preporuke Bilderberške skupine postaju očigledni dio službenih politika europskih vlada i SAD-a, nemoguće je neuvažiti sve brojnije „teoretičare zavjere“ koji smatraju kako ovo tajno društvo pomoću labirinta osobnih kontakata i prešutnih sporazuma, zapravo, spletkari s ciljem nametanja „novog svjetskog poretka“, odnosno izazivanja i kreiranja svjetskih događaja i upravljanja njima. S drugim tajnim društvom, Trilateralnom komisijom koju je osnovao David Rockefeller, kao i američkim Vijećem za vanjskopolitičke odnose (Council for Foreign Affairs), Billderberg grupa dijeli zajedničko čelništvo, ali i zajedničku (globalističku) viziju svijeta. Riječ je, nesumnjivo, o „globalnoj svjetskoj vladi u sjeni“ ili „nevidljivoj vladi“, koja mimo „vidljivih“ demokratskih institucija liberalnih demokracija, zapravo, planira, pokreće i usmjerava stvarne političke, gospodarske, pa čak i znanstvene događaje koji putom korporatističkih oruđa i taktika globalno kontroliraju svijet. Prema vodećem teoretičaru ovih tajnih društva, Davidu Ickeu, bilderberška elita, okupljena u Glavnom odboru, koordinira redovite goste sastanka Bilderberg (koji znaju plan igre) i one koji se pozivaju rijetko, često samo jednom, i koji ponekad nisu svjesni samog utjecaja skupine i možda vjeruju kako svjetske institucije (pa i ova) predstavljaju put prema miru i blagostanju čovječanstva.

Loading...

Bilderberg skupina i ove je godine okupila američku i europsku političku, gospodarsku, financijsku, medijsku i znanstvenu elitu (ukupno 131), dakle poslovne lidere, znanstvenike, bankare i novinare. Političari – izvršitelji, kojima pripada težak zadatak da provedu odluke donijete tijekom konferencije, bili su zastupljeni u najmanjoj mjeri. Dakle, uz brojne milijardere i šefove banaka, na skupu su bila nazočna i četiri premijera (Nizozemske, Belgije, Estonije, i Ana Brnabić, premijerka Srbije, kao jedina političarka iz regije čije prisustvo pokazuje kako je Srbija sada ozbiljno na „tapetu“), dva zamjenika premijera, glavni tajnik NATO-a, Jens Stoltenberg, njemačka ministrica obrane, kralj Nizozemske, kao i „besmrtni“ 95-godišnji Henry Kissinger. Iako pravila konferencije (Chatham House) omogućuju sudionicima korištenje primljenih informacija, ipak zabranjeno im je otkriti identitet sudionika kao i detalje rasprava. Budući da su umjetna inteligencija (AI – Artificial Intelligence) i kvantna računala ove godine bile ciljane teme konferencije, u radu skupa sudjelovale su i pojačane snage Silicijske doline: ugledne face Googla, Twittera, Facebooka, DeepMind projekta, Quantum Artificial Intelligence…, ali i Pentagonov najbolji „war gamer“ James H Baker, ekspert u predviđanju vojnih trendova, kao i Michael C Horowits vojni teoretičar koji se bavi utjecajem AI na budućnost ratovanja.

Prema službenoj stranici Bilderberg grupe, tek su jedna trećina sudionika političari ili predstavnici vlada. Zanimljivo, na ovogodišnjoj konferenciji po prvi je put sudjelovao i državni tajnik Vatikana, kardinal Pietro Parolin. Kardinal Parolin je najviše rangirani dužnosnik Vatikana, najbliži rangu premijera, a na upravo održanoj konferenciji bio je jedina vjerska figura. Razloge njegovog sudjelovanja moguće je pronaći na katoličkim portalima – Crkva je duboko opredjeljena za dijalog, sudjelovanje kardinala Parolina dio je „kulture susreta“ koju promovira papa Franjo, a kardinal je, ne zaboravimo, već sudjelovao na lanjskom zasjedanju Svjetskog gospodarskog foruma u Davosu. Načelno, Parolin želi otvoriti dijalog sa svjetskim moćnicima o svjetonazorskim pitanjima, poglavito opravdati stavove pro-life aktivista, međutim, ono što osobito upada u oči je činjenica kako nitko iz nove, upravo formirane koalicijske talijanske vlade koja je najavila snažan zaokret po pitanju migracija, kao i „popravljanje“ odnosa s Rusijom, nije bio pozvan (iako je bilo nekoliko Talijana). Naime, kako se s takvim stavovima nipošto ne slaže ni Bidderburg skupina, kao ni globalistički papa Franjo koji u svojim istupima sve češće i vrlo otvoreno promovira lijevo-liberalnu političku ideologiju, moguće je zaključiti da bi ovoj privatiziranoj svjetskoj vladi, Crkva u narednim godinama trebala postati važan saveznik.

Nadalje, popis gostiju uključio je istraživače iz područja biotehnologije, robotike, istraživanja matičnih stanica, što ukazuje da je konferencija imala futuristički prizvuk. Ipak, bio-integrirana smart budućnost i era algoritama kreirana uz pomoć kvantnih računala, zapravo je razmatrana vrlo prizemno – u kontekstu tektonskog preoblikovanja moći dosadašnje unipolarne svjetske supersile Sjedinjenih Američkih Država (i njenih zapadnih satelita ili saveznika) prema Kini, ali i Rusiji. Za tradicionalne strukture moći, Artificial Intelligence (AI) predstavlja mogućnost potpunog preobražaja, sveobuhvatnu revoluciju koja bi, ako je ne stave pod kontrolu, mogla transatlantski utjecaj, odnosno zapadno globalno vodstvo učiniti nevažnim. Zbog toga je i ovogodišnja konferencija ipak imala tradicionalnu matricu – kako održati svjetsko vodstvo, odnosno dominaciju Sjedinjenih Država u vremenu snažnih izazova i prijetnji, poput malignog utjecaja Rusije i rasta populizma u Europi. Stoga su se među uzvanicima našli i Bilderbergovi tradicionalni partneri i saveznici: naftne i plinske korporacije. Tako su izvršni direktori predstavljali Royal Dutch Shell (Ben van Beurden) i francuski plinski i naftni div Total (Patrick Pouyanne).

Naime, Bilderberg grupa snažno je povezana s nizozemskom kraljevskom obitelji i njenim naftnim interesima. Prvi poticaj za nastanak ove iznimno tajnovite organizacije  stigao je od moćne obitelji Rothschild i poljskog socijaliste Josepha Hieronima Retingera, inače tijekom Drugog svjetskog rata utemeljitelja Europskog pokreta. Retinger, kao otac Bilderberga, formirao je zajedno s Johnom Fosterom Dullesom, tadašnjim direktorom CIA-e,  Američki odbor za ujedinjenu Europu i uskoro „ovlasti“ prenio na nizozemskog princa Bernharda koji je osobno predsjedao skupinom do 1976. godine kada je odstupio nakon otkrića da je primao veliko mito od američkog Lockheeda kako bi osigurao prodaju njegovih zrakoplova Nizozemskoj. Bilderberzi su usko povezani s europskim plemstvom, osobito britanskom kraljevskom obitelji. Europska aristokracija, za koju mnogi vjeruju kako je tek dio ceremonijalnog folklora, povijesne nostalgije utjecajnih europskih sila, snažno povezana poslovnim, rodbinskim, okultnim vezama, kao i tajnim društvima s vodećim svjetskim bankarima i industrijalcima, zapravo je gospodar svjetske igre.

Za nas u Hrvatskoj sigurno je dobro znati neke činjenice koje možda bacaju pomalo drukčije svjetlo na raspad i rat na prostoru bivše Jugoslavije. Naime, Bilderberzima je od 1991.g. predsjedavao britanski lord Peter Carrington, bivši glavni tajnik NATO-a i predsjednik Kraljevskog instituta za međunarodne odnose. Carrington je poslovno i brakom povezan s bankarskim carstvom Rotshilda, a mi ga pamtimo kao posrednika EZ i predsjedatelja Mirovne konferencije o bivšoj Jugoslaviji. Lord Carrington je autor čuvenog „Carringtonovog plana“ koji je prostor bivše Jugoslavije pretvorio u ratno poprište neviđenih razmjera.

Brojni su američki i europski političari, znanstvenici, poslovni ljudi povezani s članstvom u Bilderberg grupi: „davni“ britanski premijer Harold Wilson, ali i Tony Blair, Zbigniew Brzezinski, William Fullbright, Henry Ford II, francuski predsjednici Georges Jean Pompidou, Giscard d Estaing, Helmut Schmidt… Gost Bildberga 1991. bio je i američki predsjednik Bill Clinton koji se sljedeće godine kandidirao i, zamislite, pobijedio. Hilary Clinton nazočila je sastanku 1997., a Bilderberg skupina ugostila je, čini se i ustoličila američkog predsjednika Baracka Obamu.

Američki autor John Coleman tvrdi da je bilderberška konferencija zapravo tvorevina britanskog M16 i Kraljevskog instituta za međunarodne odnose, te vrlo povezana s američkim obavještajnim službama – osobito s CIA-om. „Rimski ugovor“, kojim je stvoreno europsko zajedničko tržište i Europska unija, dogovoren je na sastancima Bilderberga (ideja ujedinjene Europe pod centraliziranom vlašću bila je vizija srednjovjekovnih viteza templara), ali i zajednička valuta euro. Nesumnjivo, tijekom proteklih desetljeća Bilderberg (kao i ostala tajna društva) snažno su utjecali na globalne političke, gospodarske i društvene promjene i ustoličenje globalističke lijevo-liberalne ideologije.

Jedan od izvjestitelja s ovogodišnje konferencije Bilderberg skupine u Torinu, Charlie Skelton (inače veteran u praćenju) opisuje skup u Torinu kao „Superbowl korporativnog lobiranja“, mjesto na kojem vlasnici i čelni ljudi divovskih svjetskih korporacija „prežvakavaju“ politiku s ključnim policymakerima, premijerima i ministrima u okruženju glamurozne privatnosti. Bilderberzi znaju kako budućnost leži u hi-techu,   stoga je npr. Google čvrsto u njihovim rukama. Teme sastanka bile su rastući populizam, a u tom kontekstu izbor mjesta održavanja skupa bio je i te kako pogođen. Naime, Torino je grad Fiata i obitelji Agnelli. Gianni Agnelli, bliski prijatelj Henryija Kissingera, bio je tijekom posljednjih desetljeća „čvrsta stijena“ Bilderberga (sudjelovao u radu 37 konferencija), danas njegov unuk John Elkann sjedi u Bilderbergovom upravljačkom odboru. Italija je, s druge strane, prostor masovne migracije, ali i nedavno izabrane euroskeptične koalicijske vlade koja pokazuje otpor prema pravilima koje je uspostavio Bilderberg. Na dnevnom redu konferencije bili su Rusija i Iran, a pored predstavnika Bloomberga, Turner International, te drugih, na konferenciju je stigao i John Osborne, odnedavno na čelu The Evening Standarda koji pripada odabranoj grupi prijateljskih kolumnista i urednika koji na konferencijama ovog tajnog društva zapravo dobivaju smjernice za svoje uredničke stavove u američkim i europskim vodećim mainstream medijima.

Godišnji sastanak američke i europske elite oduvijek potiče teorije zavjere, međutim, činjenica je da se na ovom skupu već desetljećima bez ikakvog demokratskog legitimiteta, bez dopuštenja građana, bez demokratske rasprave, dogovaraju promjene, dugoročne odluke koje bitno mijenjaju globalnu međunarodnu zajednicu.  Grupa i ove godine okuplja naizgled važne ljude s kojima bi se načelno trebala otvoriti rasprava, međutim, većina prisutnih sudionika (poput Ane Brnabić) tek su „mediji“, „provoditelji“, „implementatori“  planova koje je potrebno provesti kada se vrate u vlastite domovine i na vlastite funkcije. Aristokratska, i s njima povezana bankarska i korporativna elita nema nikakve veze s religijama ili interesima bilo kojeg naroda, oni ne njeguju pripadnost političkim strankama. Mala elita ovih tajnih društava djeluje prema vlastitim pravilima, a njihova pravila nisu ona koja postavljaju institucije demokratskih zemalja. Ono što je konstanta njihovog djelovanja je da svijet, nakon ovakvih godišnjih okupljanja na kojima se dogovaraju promjene u globalnoj ekonomiji, vanjskopolitičke i vojne akcije, ali ponekad i kreiraju civilne inicijative i građanski nemiri, sve više počinje sličiti na kaos.

Korporativna moć zapravo generira političku moć, a kako navodi Charlie Skelton („Will Bilderberg still be relevant as the future of war transformed“, Charlie Skelton, 11 Jun 2018, Guardian), dok elita razmišlja o futurističkoj budućnosti, u međuvremenu nekoliko proxy ratova s Rusijom, moglo bi predstavljati tek ugodan način da prođe vrijeme. Stoga su se u Torinu, u luksuznom hotelu Lingotto okupili i predstavnici najvećih proizvođača naoružanja u svijetu (Saab, Fincantieri, Airbus). Kako autor navodi, proxy sukobi u Estoniji mogli bi biti jako dobri za posao. Skelton smatra kako je najvažnije etičko pitanje konferencije – zbog čega top političari i policymakeri u suradnji s milijarderima, vlasnicima privatnih korporacija i banaka sukobe dogovaraju iza zatvorenih vrata, u udobnosti luksuznih hotela – ostalom bez šireg interesa javnosti. Tako, primjerice, premijer Nizozemske u privatnosti luksuznog hotela raspravlja o „global flashpoints“ s izvršnim direktorom Royal Duch Shella i predsjednikom uprave Goldman Sachs International. Također, glavni tajnik NATO-a raspravlja o Rusiji s financijerima čiji je posao da znanje pretvore u dolare. Bilderbergov ugledni član Sir John Sawers, koji je dugo bio na čelu britanskog MI6, sada vodi privatnu korporaciju Macro Advisory Partners koja svojim klijentima pomaže u kretanju „nestabilnim i fragmentiranim globalnim krajolikom“ dok maksimiziraju mogućnosti i minimiziraju rizik. Desetljećima to radi i Kissinger, Wall Street: iskorištavanje informacija i znanja, kao javnog dobra za korporativne ciljeve i nemjerljivi profit. Međutim, ono što bi pozvani političari dok uživaju u luksuzu hotela i delicijama švedskog stola na tajnim sastancima Bilderberg grupe trebali shvatiti, je da su upravo oni „švedski stol“ tj. da će oni prvi biti pojedeni ili „smazani“. Suvremena politika očito je krajnje nemoralna profesija ili, kako zaključuje Skelton „nema puno dostojanstva u potkopavanju demokracije“.

 

 

Original možete pronaći na geopolitika.news