Za spomenuti posao „Rosnefta“ s vladom u Erbilu zaintereseirana i Njemačka, do koje bi u konačnici ta kurdska nafta trebala i stizati, a sasvim sigurno i Turska, preko čije bi se sredozemne luke Ceyhan kurdska nafta trebala izvoziti. A sve skupa to onda već itekako prelazi u otvorenu geopolitičku igru s potpuno pomiješanim geoekonomskim ali i privatnim interesima.
Američki The Wall Street Journal piše, kako je reakcija Iraka na referendum o nezavisnosti Iračkog Kurdistana (vojni odgovor iračke vojske i preuzimanje od kurdskih snaga spornih teritorija regije Kirkuk, izuzetno bogatoj naftom, op. GN.) utjecala na energetski biznis u regiji i primorala Chevron Corp. na zaustavljanje operacija u Iračkom Kurdistanu.
Ta energetska mega-tvrtka odlučila je privremeno zaustaviti bušenja u toj regiji, a što je povezano s vojnim aktivnostima u susjednom Kirkuku, kao i teškoćama koje tvrtka ima s obnovom djelatnog kadra zbog zabrane letova u Irački Kurdistan, uvedene od strane Irana, Turske i središnje vlade u Bagdadu, piše WSJ, pozivajući se na vlastite izvore upoznate s tom temom.
„Mi nastavljamo motriti stanje u Iračkom Kurdistanu“, priopćila je služba za odnose s javnošću te tvrtke, dodavši, kako s nestrpljenjem očekuju obnavljanje svojih poslovnih operacija čim to dozvole uvjeti.
Međutim, za razliku od tvrtke „Chevron“, ruski naftni div „Rosneft“ je u petak, 20. listopada, s vladom Iračkog Kurdistana objavio početak realizacije projekta eksploatacije naftovoda u kurdskoj autonomnoj regiji, a podatci su dostupni i na službenoj web stranici ruske naftne tvrtke. (o sporazumu „Rosnefta“ i vlade u Erbilu opširnije smo pisali 19. rujna.
U priopćenju ruske tvrtke, između ostalog je navedeno, kako su obje strane tijekom X. Euroazijskog ekonomskog foruma u Veroni objavile o početku zajedničke realizacije spomenutog projekta. Udio „Rosnefta“ u njemu može iznositi 60%, a 40% pripalo bi KAR Group-u, sadašnjem operateru naftovoda.
Ulaskom u ovaj projekt „Rosneft“ namjerava dosegnuti svoje strateške ciljeve i povećati učinkovitost transporta nafte do njezinih krajnjih potrošača, uključno i dostavu kurdistanske nafte u rafinerije „Rosnefta“ u Njemačkoj, izjavio je predsjednik uprave ruske tvrtke Igor Sechin.
Podsjećamo, tijekom tjedna „Rosneft“ je objavio kako je s vladom Iračkog Kurdistana potpisao sve nužne dokumente za stupanje na snagu sporazuma o podjeli proizvodnje u odnosu na 5 naftonosnih blokova u kurdskoj regiji Iraka. „Rosneftu“ će pripasti 80%, a novac potreban za ukazak u prijekt i za polučenje geoloških informacija o svakom od 5 blokova iznosi od 40 do 110 milijuna dolara, a ukupno može dosegnuti 400 milijuna dolara.
Strane su se dogovorile o početku programa geološkog istraživanja i proizvodnje u okviru pokusne eksploatacije od 2018.g. U slučaju uspjeha, od 2021.g. planira se početak široke proizvodnje. Prema početnim procjenama, ukupna količina nafte koja će iz tih blokova biti crpljena iznosi oko 670 milijuna barela.
Podsjećamo: Irak je druga zemlja po proizvodnji nafte unutar organizacija OPEC, a osigurava oko 14% ukupne proizvodnje nafte tog kartela. Sukob na sjeveru Iraka, u zoni Iračkog Kurdistana, može imati neposredan utjecaj na naftno tržište, a što se već i pokazalo sredinom tjedna, kada su se povisile cijene nafte usprkos američkom povećanom izvozu „crnog zlata“ koji je prošlog tjedna dosegnuo apsolutni rekord.
Naftna nalazišta i rezerve nafte u zoni Kirkuka, u kurdskoj regiji, osiguravali su izvoz oko 600 tisuća barela nafte dnevno kroz naftovod prema Turskoj, koji je pod nadzorom kurdskih snaga, piso je i američki Bloomberg.
A prema procjenama Euroasia Group, stavljanje Kirkuka pod nadzor iračke vlade može smanjiti isporuke nafte za 450 tisuća barela, do trenutka kada će Irak obnoviti svoj neiskorišteni naftovod prema Turskoj ili s Kurdima ne postigne sporazum o podjeli prihoda o izvozu nafte.
Pokretanjem operacije uspostave nadzora i jurisdikcije središnje vlade u Bagdadu nad Kirkukom, Irak želi uspostaviti nadzor i nad Iračkim Kurdistanom, prijeteći stranim naftnim tvrtkama pravnim posljedicama ukoliko bi one poslovale s vladom u Erbilu.
Pritom je zanimljivo kako je Bagdad pozvao energetskog diva BP u pomoć za dvostruko povećanje proizvodnje nafte u Kikuku, do razine od 1 milijuna barela dnevno. Vodstvo BP je ovaj tjedan objavilo kako ne isključuje ništa što se tiče budućnosti, ali da tvrtka neće ući u taj posao prije uspostave sigurnosti u toj regiji. Međutim, taj bi posao za BP bio idealan jer ona već upravlja velikim iračkim naftnim nalazištima. Osim toga, BP je već radio u Kirkuku ali je bio primoran napustiti regiju 2014. g. nakon prodora „Islamske države“. Za razliku od Chevrona i Exxona, BP nije želio poslovati u Iračkom Kurdistanu tijekom gotovo deset godina otkako traju sporovi Bagdada i Erbila povezani s naftom.
Iz svega navedenog je najintrigantnije, zašto se ruski „Rosneft“ tako otvoreno i slobodno „uvlači“ na kurdistansko tržište nafte direktnim sporazumima s vladom u Erbilu? Znaju li Rusi nešto više od drugih, ili su možda u međuvremenu postigli nekakav zakulisni dogovor sa šijtskom vladom u Bagdadu, koristeći pritom iranski utjecaj i moguće posredništvo Teherana? Jer zanimljivo je kako o sporazumu ruske naftne tvrtke s kurdistanskom vladom još uvjek nema nikakvih reakcija službenog Bagdada iako je najava o njemu već davno obznanjena. S druge strane, ima i ruskih analitičara koji upozoravaju „Rosneft“ da ne ulazi u spomenuti posao s Iračkim Kurdistanom zbog prevelikih rizika.
Osim toga, nije na odmet podsjetiti kako je ovog ljeta 14,2% dionica „Rosnefta“ kupila velika kineska korporacija China Energy Company Limited (CEFC), o čemu je Geopolitika.News također pisala , a da dionice u toj ruskoj većinski državnoj energetskoj tvrtci ima i spomenuti BP.
U svakom slučaju vrijeme će vrlo brzo pokazati kako stoje stvari, jer je za spomenuti posao „Rosnefta“ s vladom u Erbilu zaintereseirana i Njemačka, do koje bi u konačnici ta kurdska nafta trebala i stizati, a sasvim sigurno i Turska, preko čije bi se sredozemne luke Ceyhan kurdska nafta trebala izvoziti. A sve skupa to onda već itekako prelazi u otvorenu geopolitičku igru s potpuno pomiješanim geoekonomskim ali i privatnim interesima.
Original možete pronaći na geopolitika.news