Prije 27 godina, točnije 12. 9. 1991. godine, mnogi su branitelji i civili Hrvatske Kostajnice po posljednji put ugledali banijska praskozorja. Neki su zarobljeni i poslani u logore, mnogi su ranjeni, neki pobijeni, a oni preživjeli napustili svoj grad u tužnoj koloni pod mučnim okolnostima…
Bio je to dan prestanka slobode za ovaj pogranični gradić, i dan prestanka slobode za mnogobrojne hrvatske branitelje od kojih je veći dio odveden u Manjaču, a njih oko 60 u zloglasnu Glinu.
Prisluškivali četnike
U razgovoru sa dvojicom logoraša koji su preživjeli glinski logor, osim o užasima koje su preživjeli, doznajemo i što je prethodilo njihovom zarobljavanju:
“Hrvatska Kostajnica nije smjela niti trebala pasti. Od prvoga dana sumnjali smo na izdaju, no što vrijeme više prolazi, sve smo sigurniji u to. Kada su nas četnici doveli zarobljene u selo Kukuruzare, hvalili da su sve informacije o nama dobivali iz kabineta pomoćnika ministra MUP-a RH čiji je tadašnji tajnik bio član ‘Labradora”‘, tvrdi D. I. (puni podatci poznati redakciji) koji je 13. 9. 1991. godine kao pripadnik MUP-a zarobljen na brdu “Djed”, kao i njegov suborac koji želi ostati anoniman.
“Uz to, u našim je redovima nastalo potpuno rasulo… Uoči pada, dolazim s par kolega u zapovjedništvo i zamisli – nigdje nikoga! Stanem na ulazna vrata a jedan rezervista iz MUPa me pita “kaj sada?” Rekao sam mu “nemam pojma, rokaj koliko imaš municije kod sebe a poslije nek bude brza smrt ili se rokni sam”. Nakon pola sata čujem komešanje iza mojih leđa… Njih 60-tak s pancirkama na sebi izlazi iz tog zapovjedništva! Jedan od njih me pita “Mali, jel’ gotovo?” Poludio sam, ispsovao i otišao na brdo Djed na kojem sam prošao neopisivu golgotu. No, nije mi žao. Barem sam je prošao s “pravim fajterima” poput Roberta, dr. Nikolića i još nekih koji su pokazali neviđenu hrabrost”, kaže D. I.
Kako su dani u logoru uistinu izgledali, doznali smo od naših dvojice sugovornika koji su se ispreplitali svojim užasnim svjedočanstvima:
Mučenje strujom, čupanje zuba…
“Dakle, našli smo se u potpunom okruženju srpske paravojske, Martićevaca i Niških specijalaca kojih je bilo barem 3000. Nas 60-ak koji smo se zatekli na brdu “Djed”, odvedeni smo u Glinu, a ostali na Manjaču. Da se radi o vrlo krvožednom neprijatelju shvatio sam čim su nam prišli nakon opkoljavanja. U rovu su našli mog ranjenog suborca Dragu Komljenovića. Bio je ranjen negdje ispod šljema, slijevala mu se krv, a na usta mu je išla pjena. Ti četnici su mu dali pištolj da se ubije, a on je onako nemoćan samo odmahnuo. Zatim su ga pred svima nama zaklali. U Glini nas je dočekao tzv. “špalir” ljudi koji su nas tukli s čim su stigli. Ono što sam tamo preživio, teško je i za opisati… Mučeni smo glađu jer smo nas 4 – 5 dijelili četvrtinu kruha, a uz to smo dobivali neki odvratni ćušpajz u kojem je plivalo neko čudno meso. Svaki dan smo prebijani kablovima za struju, gasili su opuške po nama, mučili su nas sa strujom pri čemu bi nam omotavali žice oko testisa, čupali nam zube “papagajkama”… Meni osobno su iščupali pet zuba, a nešto mi je poizbijano batinama. Toliko svakodnevno mučenje, da potpuno “oguglaš” i postaneš hladnokrvan i drzak. Znali smo se i smijati jer sam ja, kad bih vidio da nam prilazi četnik sa žicama koji je puštao struju, znao reći “evo Tesle”” doznali smo od logoraša I. D dok njegov suborac dodaje kako je razmijenjen sa 58 kilograma, polomljenim zubima i rebrima koji su probili slezenu.
“U stolici su nam pronašli ljudsko meso”
“Doveli su hrvatske civile, oca i sina koji je imao neki oblik retardacije. Natjerali su tog bolesnog mladića da siluje oca”, kazao je I. D. za naš portal koji je svoju mučnu, iskrenu ispovijest završio šokantnim priznanjem:
“Nismo mogli vjerovati da smo razmijenjeni. Onako pretučen, krvav i poderan poželio sam plakati kad sam vidio da sam pet metara od ljudi sa hrvatskim grbom na odorama. Oni su istovremeno puštali srpske vojnike koji su nosili naranče u rukama i izgledali netaknuto. Kad smo došli u Zagreb, odmah smo poslani na pretrage i liječenje. U stolici su nam pronašli ljudsko meso, nakon čega su nas na zaraznoj liječili od parazita i slično…”, zaključio je svoje jezivo prisjećanje D.I. koji dodaje kako ih nakon razmjene u Zagrebu nije dočekao – nitko osim roditelja.
Pogledajte video na kojem se pojavljuju obojica naših sugovornika:
https://www.youtube.com/watch?v=zfplq3A6JJs