Novinarka Snježana Vučković javnosti je predstavila više povijesnih činjenica o Domovinskom ratu bilježeći tragična svjedočanstva sudionika, nego država u zadnjih deset godina. Što je uopće Hrvatska učinila da bi svijet upoznala s uzrocima i posljedicama Domovinskog rata? Kada je to u svijetu održana izložba o Vukovaru ili granatiranom Dubrovniku, a u Hrvatskoj priređen međunarodni znanstveni skup o ratu?
Gdje je uopće danas Domovinski rat u medijima?
U kojim to dnevnim tiskovinama hrvatska vojska, ratni stradalanici, invalidi, oboljeli od PTSP-a, izbjeglice i civili imaju mjesto za svjedočenje o svim užasima koje su proživjeli?
Imaju li istraživači Domovinskog rata u Hrvatskoj ili znanstvena izdanja Hrvatskog memorijalno-dokumentacijskog centra Domovinskog rata pristup mainstream medijima? Nemaju. Nema ni Matica hrvatska, Društvo hrvatskih književnika ni HAZU. Denis Kuljiš davno je napisao da potonje tri institucije i Leksikografski zavod treba zatvoriti. Povijest se već odavno medijski preokrenula za one generacije koje nisu bili svjedoci svih užasa koji su se događali od 1991.-1995. na tlu Hrvatske.
Činjenica je da je upravo novinarka Dnevno.hr Snježana Vučković dala više prostora hrvatskim stradalnicima, vojnicima, invalidima, poginulima, zaboravljenim junacima Domovinskog rata i svim ratnim tragedijama u tjedniku ‘7 dnevno’ protekle tri godine nego sav hrvatski medijski prostor zajedno.
Zahvaljujući Večernjem i Jutarnjem listu kao jedinim preostalim većim jugoslavenskim tabloidnim tiskovinama koje i od jedne katastrofalne i nebitne predstave naprave šest dana temu razgovora – ali i HRT –u na kojem Stanković u udarnom nedjeljnom terminu redovito ugošćuje ljude koji su se proslavili najsramotnijim izdajničkim aktima protiv države bez ikakvih pravnih sankcija – Domovinski rat se neprekidno izlaže lažima što je već poprimilo razmjere groteske.
Osim toga, 23 godine sustavno se briše svaki pojam hrvatskog identiteta. Štoviše, kako se čini, UDBA ni u vrijeme najžešće represije nije imala ovakvu moć u Hrvatskoj kakvu ima danas pod HDZ-om. Siromaštvo, naravno, nosi svoje strašne posljedice, ali ovo brisanje sjećanja na žrtve i preokretanje elementarne povijesne istine je među najstrašnijima.
Treba li se čuditi izložbi o Jasenovcu u UN-u? Ne. Riječ je naprosto o nastavljenoj propagandi staroj osamdeset godina koja se probila u zgradu UN-a sa svojim lažima koje je odavno u svom istraživanju holokausta u Hrvatskoj negirao čak i dr. Ivo Goldstein, inače jugoslavenske orijentacije. Hrvatska je sama kriva za propagandni rat koji se protiv nje vodi u inozemstvu, ali mnogo više u samoj Hrvatskoj. Nije riječ samo o greškama diplomacije, već svih – od povjesničara, Vlade, države koja je otvorila širok prostor za samouništenje – od nacionalog do ekonomskog. Ako se u Hrvatskoj negira i sam jezik, onda o čemu više trebamo razgovarati? Tko je ikada priječio Hrvatsku da u inozemstvu napravi izložbu o genocidu u Vukovaru, Škabrnji, bombardiranju Osijeka, Dubrovnika, Šibenika, Zadra? Ili snimi film o uništenoj i ukradenoj hrvatskoj baštini ili pola milijuna bosanskih izbjeglica koje je udomila usred rata? Zašto Vukovar kao simbol svih hrvatskih stradanja nije postao memorijalni grad spomenik na žrtve velikosrpske agresije?
Zašto Hrvatska, uostalom, nije nikada osnovala centar za hvatanje ratnih zločinaca kao što je to učinio Simon Wiesenthal sa židovskim žrtvama nacističkih zvjerstava? Tuđman je neoprezno abolirao četnike, pušten je i zarobljeni Arkan koji se na beogradskoj televiziji hvalio s klanjima u Hrvatskoj u kojoj nikada nije provedena lustracija. Onda se ne treba čuditi što Ministarstvo kulture daje novac za predstavu redatelju koji negira postojanje Hrvatske, ali ne i filmu koji bi se trebao baviti samoubojstvima branitelja, a ministrica govori „da nisu devedesete i ne postoji jedna istina o ratu“.
Ne draga gospođo Obuljen, postoji istina o svakom ratu, agresiji i žrtvama. Od kada ratovi postoje. Žalosno je da to ne znate.
S druge strane, teško više da činovnike UN-a koji redovito prekasno ili uopće ne reagiraju na ratne strahote zanima velikosrpska propaganda. Pa UN nije u stanju zaustaviti ni jedan rat koji bukti u svijetu u kojem se upravo ruše države i stare civilizacije i pretvaraju u ekonomske zone ruskih i američkih interesa. Uostalom i Srebrenica je bila pod zaštitom nizozozmskih vojnika UN-a kada su 1995. snage bosanskih Srba ubile 8000 muškaraca i dječaka.
Ipak, usprkos svim naporima Jugoslavena, UDBE, teškom kaosu u državi, iseljavanju desetina tisuća ljudi, duboko i bespovratno podijeljenoj zemlji, hrvatskoj sklonosti mazohizmu i samouništenju, istina o Domovinskom ratu, herojima i obrani će ostati. Upravo zato što je se pokušava uništiti.