"U kutku sobe čuje se vijest... Priznali nas?? Priznali nas!! Ljudi, priznali nam Hrvatsku! Sreći nikad kraja", prisjetio se bivši zatočenik srpskih logora.
Nemamo svi jednaka sjećanja na trenutke priznanja Hrvatske. Jedino zajedničko nam je ushit i sreća, no okolnosti radovanja bile su drugačije. Dok su neki prije 25 godina proslavljali uz vatromet, neki su likovali gledajući smrti u oči. Jedan od njih bio je logoraš Predrag Peđa Mišić, vukovarski branitelj i zatočenik logora u Srijemskoj Mitrovici. Tog dana, Peđa se prisjetio ovako:
“SOBA 14/1… Svanulo je, polako otvaram oči… Uh, nije san. Bolje da se nisam ni probudio. Surova istina – soba14/1. Polako se budim iz nekog polusna.Danima ne spavam, neće san, tuga, bol, batine, ne znam ali umoran pomalo od svega.
U daljini tek čujem zveckanje ključeva. Pomislih, de ostavi nas, ionako će nas tuga ubiti. Ali neće zlotvor, hoće i ovo malo ponosa ubiti u meni, nama, da nama svima a bilo nas je 182.
Otključava, proziva, udara, puca pendrek ko pištolj, udara zločinac već izudarana tjela. Traje to cijeli dan. Nitko se ne pita zašto, no čudno je tukli su i do sad, ali ovo već sad dugo traje. U kutku sobe čuje se vijest… Priznali nas?? Priznali nas!! Ljudi, priznali nam Hrvatsku! Sreći nikad kraja. Tuga jos veća, daleko od doma, od domovine, obitelji, ali neka, nek drugi slave, nismo uzalud živote dali. Soba 14/1 upisana velikim slovima a bilo je puno takvih soba.
Ubijenima u logoru Srijemska Mitrovica i svim poginulim za domovinu Vjecna im slava i hvala.”
Predrag Pedja Mišić