Napad je započeo topničkom pripremom prilikom čega je tisuće projektila zasulo grad.
JNA, potpomognuta kordunskim Srbima, započela je opći napad na Karlovac, ključnu točku obrane Hrvatske, četvrtog listopada 1991. godine. Naime, ako bi Karlovac pao Srbi bi izbili na granicu sa Slovenijom te potpuno odsjekli sjevernu Hrvatsku sa priobalnim dijelom zemlje.
Još u doba bivše Jugoslavije Karlovac je bio strateški važna točka zbog svog gegrafskog položaja te su ga nazivali grad vojnih lica JNA. U gradu i bližoj okolici bilo je smješteno čak 39 vojnih objekata što je Karlovac činilo pravom militariziranom zonom. Pred sam početak rata JNA je u grad rasporedila dodatne snage, uključujući i niške specijalce u vojarni Petrova Gora u strogom centru grada.
Već u ljeto 1991. događaju se mnogobrojni napadi na Hrvate koji su živjeli u blizini srpskih uporišta pobune u okolici Karlovca. Nakon pada Topuskog i okolice zaleđe Karlovca je očišćeno te je agresor krenuo u opći napad na sam grad. Napad je započeo topničkom pripremom prilikom čega je tisuće projektila zasulo grad. Nakon toga su snage JNA tenkovima preko Slunjskih brda došle do samih prilaza gradu. Karlovac su branile dvije nepotpune bojne 110. brigade, samostalna satnija dragovoljaca Cobre iz Zagreba, 2. gardijska brigada i pripadnici karlovačke policije.
Osobito žestoke borbe vodile su se u prigradskom naselju Turnju koji je gotovo cijeli pao u ruke Srba, a hrvatski branitelji bili su potisnuti do samog mosta preko Korane koji je ulaz u grad. Ipak, nadljudskim naporima malobrojna hrvatska vojska uspjela je obraniti most i odbaciti neprijatelja. Narednih dana velikosrpske snage su u još nekoliko navrata neuspješno pokušale osvojiti Turanj. Zbog žestine i intenziteta borba, brojnih ispaljenih projektila svih kalibara i razrušenosti Turanj su prozvali mali Vukovar.
Taj najžešći napad na Karlovac tijekom Domovinskog rata trajao je tri dana, aubijeno je 136 branitelja i stanovnika Karlovca.