‘Da barem iz strojnice mogu ispaljivati cvijeće na neprijatelja’

0
469

“Poznavati Dražena Horvata, znači biti bogat životom jer je zračio pozitivnošću, dobrotom i mnogim, mnogim vrlinama”, prva je rečenica Ivice Šafarića – Ninđe u intervjuu za Crne mambe u kojem je ispričao ratni put svog suborca.

“Dražen je dolazio iz malog podravskog mjesta Kozarevca. Kako se kaže, mrava ne bi zgazio a opet se među prvima dragovoljno prijavio za sudjelovanje u obrani naše Domovine. Ne moram puno govoriti. On je nakon mnogih teških situacija u ratu, gledanja na ranjene suborce, kako ginu, umiru od prevelikih ozljeda, jednom prilikom na neprijateljskim položajima, tijekom same akcije izjavio: “Da barem mogu iz svoje strojnice ispaljivati cvijeće na neprijatelja.

Loading...

Otprilike tada je i zavolio djevojku. I znao je da ljubav ne bira. Jer baš u to vrijeme kad se u ratu borio za svoju Domovinu, on je zavolio djevojku pravoslavne vjere. Nije mu bilo važno tko si, od kuda dolaziš ili kako izgledaš. Bilo mu je važno da si čovjek”, sjeća se Ninđa i za Crne mambe podsjeća na Draženov ratni put:

“Kao mladić sa 21. godinom dragovoljno se prijavljuje u policijsku stanicu Đurđevac početkom 1991. godine. U travnju odlazi u Vinicu na obuku  i postaje pripadnik Jedinice za posebnu namjenu. Ubrzo sa postrojbom odlazi na prvi teren u Erdut gdje sa svojim suborcima osigurava lokalna naselja i osigurava Državnu granicu. Dana 2. svibnja 1991. godine ima prvo vatreno krštenje napadom neprijatelja na policajce u Borovom selu”, kaže Ninđa i dodaje:

“Neugodan osjećaj zbog prvih fijuka metaka Dražena nije pokolebao. Sa svojim osmijehom kojeg je uvijek nosio sa sobom,  nastavio je s postrojbom braniti i stvarati našu Domovinu. Povratkom u Zagreb, Draženovu postrojbu smještaju u bazu Trstenik gdje potpisuje ugovor za sastav ZNG i postaje pripadnik 1. pb, 2. gardijske brigade. Ubrzo tu istu  postrojbu  upućuje se na teren u  Ljubovo. U svim standardnim zadaćama odbijanja neprijateljskog napada na njegovu bazu sudjeluje aktivno i borbeno. Ubrzo poslije napada pomaže suborcima koji su upali u zasjedu. Neprijatelj nanosi prve smrtno stradale i ranjene bojovnike. Dolaskom u bazu Trstenik  ubrzo ga upućuju na Banijsko ratište, u mjesto Viduševac. Savjesno i odgovorno obavlja sve date zadaće, ali kada je bilo potrebe javljao se za sve dobrovoljne akcije. Na svim terenima pokazuje svoju borbenost i dobrotu te savjesno i profesionalno obavlja  sve zapovjedi. Osiguravajući i braneći grad Petrinju stječe sve veće povjerenje zapovjednika gdje mu dodjeljuju dužnost zapovjednika desetine. Padom Petrinje po zapovjedi odlazi na osiguranje civila i Hrvatskih bojovnika na most Pokupsko”.

Početkom listopada odlazi na teren Dumače gdje izviđanjem njegova 1.ps zauzima položaje u selu Farkašić. U toj veličanstvenoj obrani Dražen daje veliki doprinos. Drugog dana nakon napada radi se protunapad Draženove postrojbe s velikim i pozitivnim učincima. Već 22. listopada 1991. godine kreće se u napad na neprijateljske položaje. Tijekom dana oslobađa se nekoliko hrvatskih sela.  U večernjim satima Dražen sa svojom postrojbom približava se neprijatelju na nekoliko metara.

“Bio je to žestoki okršaj. I tužan, također. Neprijateljska ručna bomba i metci usmrćuju i gase jedan mlad život. Taj dan bio je poguban za mog velikog prijatelja. Tog prokletog dana poginuo je Dražen Horvat”, završio je Ninđa svoje tužno prisjećanje.